Nikša Dobud – 2. laureat Trofeja „Rudi Reš“

    Nakon što je prošle godine, u prvom izdanju Trofeja „Rudi Reša“ slavio Frano Vićan, ove godine najbolji je bio Nikša Dobud. Dobio je 116 od maksimalnih 190 (19×10) bodova. Od 19 članova žirija samo od jednoga nije dobio ni bod, a sedmorica su ga stavila na prvo mjesto. Osim njega,  šest prvih mjesta dobio je Andro Bušlje koji je skupio 98 bodova i zauzeo drugo mjesto. Sandro Sukno je dobio četiri desetke i sa ukupno 78 bodova ostao treći. Još su Frano Vićan (60) i Miho Bošković (11) dobili po jednu desetku. Još valja spomenut Igora Hinića koji je skupio 45 bodova i zauzeo peto mjesto.

    Iako su neki članovi žirija pokoji bod dodijeli u (polu)šaljivom tonu, tipa Buljubašić, Vujasinović, opet smo dobili realan prikaz kvalitete pojedinaca u protekloj godini. Tako je za najboljeg izabran Nikša Dobud, sidrun Juga i reprezentacije, rođen 5. kolovoza 1985. Članom prve ekipe Juga, u kojem igra cijelu svoju karijeru, postao je 2002. U reprezentaciji je debitirao 2006. Čak je, čini mi se u ljeto 2001., igrao i protiv Špilje (pojačanom Benderom) na turniru u Neumu (pobjeda mlađih juniora Juga pod vodstvom Emila Nikolića 11:9). Poznat je po tome što u najvažnijim utakmicama i prelomnim trenucima daje najviše. Tako je upečatljiv njegov gol za naslov prvaka Hrvatske 2006. godine:

Bilo je 8:8 u petoj utakmici Finala i ostalo je oko minut do kraja. Bazen na Savi je bio pun ko šipak s brojnim uzvanicima (npr. cijela momčad Dinama) koje je Mladost pozvala na već pripremljeno slavlje. Jugaši su organizirali napad i nekoliko sekundi do kraja napada dodali su loptu na dva metra i s Burićem na leđima Dobud puca, ali Pavić brani i lopta odlazi u korner, novi napad za Juga. Nakon što je i idućih 20-ak sekundi Burić jahao na njemu, Dobud opet odlično uzima poziciju i dobiva loptu, koju efektno zakucava u gol.

Kako je ovo ipak izbor za 2009. najupečatljiviji je bio trenutak kojeg je Ogs u svom obrazloženju naveo:

„Na utakmici Mladost – Jug u Zagrebu (ne sjećam se točno datuma) kad su svi bekovi imali isključenja, Dobud je igrao beka u obrani i centra u napadu. Zabio je 2-3 gola i to jedan s lijevog vanjskog. Samo zbog toga bi mu dao 10 bodova, a razloga je zapravo puno više…“.

    Osim što je redovito najbolji ili među najboljima u kapici Juga i u reprezentaciji je već postao ključni igrač i upravo je u 2009. osvojio svoje prve reprezentativne (seniorske) medalje – bronca na SP-u i srebro u Svjetskoj ligi. U polufinalu SP-a protiv Srbije, najvažnijoj reprezentativnoj utakmici prošle godine,  bio je najbolji pojedinac utakmice s naše strane i kao je b/a u svom izvještaju naveo:

„Najbolji Dobud. Čak dva gola (8:9    Dobud – oslobodio se zagrljaja Pjetlovića i Karač mu dao loptu na ruku, a Dobud zabija bez većih problema. Lijep gol.
9:9    Dobud – još ljepši gol s 2 metra. Primio loptu i pored Aleksića koji ga nije uspio zaustavit s glavom pod vodom zabija u same rašlje. Točno 2 min do kraj 3. četvrtine zadnji put imamo pozitivan rezultat) s dva metra uz 5 izborenih igrača više i 1 peterac. Napravio je 3 kontrafaula, sve u drugoj četvrtini (Kiszelly).“

    Osim što je učinkovit izrazito je atraktivan igrač što posebno dokazuje ove sezone u Jadranskoj ligi gdje skoro redovito ima neki iznimno atraktivan gol ili potez. Ta atraktivnost se treba posebno istaknut s obzirom da je zbog vodenog okružja u kojem se vaterpolo igra vrlo rijetko i teško bit atraktivan.
 
   
 
     Isto tako se iskazao i kao trener u Divljoj ligi gdje mu je ekipa dvostruki prvak. Mnogi su istaknuli da je iz Mokošice, a svi znamo što to znači :smile:. Barem malo nečeg „divljeg“ u sebi što se u njega manifestira kao prijeko potrebna sportska drskost u pozitivnom smislu, a poneki incident u negativnom smislu. Tako je ranijih godina znao često bit suspendiran, npr. čak 6 mjeseci iz reprezentacije 2007., a ove godine ga je u veljači Fatović (skupa s Tihom) suspendirao na 3 utakmice od čega je odradio 2, a treću su mu oprostili jer se igralo s Mladosti.
    Igra poziciju sidruna na kojoj se u današnjem vaterpolu najlakše istaknut s obzirom kako je moderni vaterpolo koncipiran. Ipak valja naglasit da je on jedan od rijetkih sidruna proizašlih iz jugove škole, barem što se tiče zadnjih 30-ak godina. Prije njega su se od 80-ih istakli Lozica (došao iz KPK), pa Nikolić (Primorac) te Smodlaka (Jadran) zadnjih 10 godina.
    Izbor dance.hr-a, iako tek drugu godinu, pomalo postaje prepoznat i od drugih pa je tako ove godine jedan od vodećih hrvatskih sportskih portala sportnet.hr izvijestio o ovom izboru i pobjedi Dobuda. Nadamo se da ćemo ovo ljeto ugostit Dobuda, kao i Vićana (lanjski pobjednik), na Dančama i uručit im priznanja koja su zaslužili svojim igrama u 2009. odnosno 2008. godini.

3 komentara na “Nikša Dobud – 2. laureat Trofeja „Rudi Reš“”

  1. Zašto su bodovi Vujasinoviću dodjeljeni u (polu)šaljivom tonu? On je ipak jedan od najboljih svjetskih igrača, jedino je malo diskutablino koliko ga možemo smatrati hrvatskim vaterpolistom… Iako je ako se ne varam i odigrao jednu tekmu za našu juniorsku repku…

  2. pa upravo zato su polu šaljivi. upitno je koliko spada u kategoriju hr igrača. više je bivši hrvat, iz prijelaza od jugoslavena prema srbinu malo zastao razmislit 🙂