Stigli smo do kraja

Stigli su i posljednji glasovi na red. S obzirom da se u međuvremenu pojavio još jedan, trinaesti glasač (zbog prezidenteove nebrige i površnog pregledivanja maila to smo tek jučer na skupštini doznali), danas vam donosimo tri kompleta glasova.

Mark:

evo moja tri:

1. Frano Vićan – mislim da to nemoram obrazlagat, njegova forma je konstantna i redovito je najbolji ili među najboljim igračima

2. Maro Joković – strašan igrač od znanja do osobnosti, ponaša se ozbiljno i preuzima odgovornost ko da mu je 40 a opet je budućnost Juga i još ljevak ( deficitarno mjesto u mnogim generacijama a ovako kvalitetno popunjeno – gotovo nikad ) – predstava u finalu ga je gurnula korak više, jer sam bio drugo mjesto namjenio
3. Azevedu – trudi se jako, ima muda, kad nikome ne ide – gura, možda najbolja Jugova investicija ikad, što će mislim i vrijeme pokazat samo ako ostane dovoljno dugo, pa sam ga zato ovdje stavio iako bi bar još dvojica mogla na treće mjesto.

Hrvoje T.:

Vaterpolo klub Jug je daleko najbolja momčad u Hrvatskoj. Naravno da sam u toj ocjeni daleko subjektivan, ali postoji i par objektivnih okolnosti. Jedna apriorna, koja je meni jako simpatična, je ta što je gotovo cijala momčad sastavljena od isključivo igrača iz vlastitog pogona. Mala prednost Dubrovnika je ta što je vaterpolo gotovo jedini sport pa najbolji kadar tamo završi. Doduše, s obzirom na veličinu Grada, Jugu svaka čast. Aposterorna je ta što je u ovom tisućljeću to jedini hrvatski sportski kolektiv koji je bio prvak Europe (barem od ovih sportova koji se ozbiljnije prenose, vjerojatno postoje neki “mali” sportovi koji bi se mogli podičiti tom titulom), i to dvaput! Tako bi izbor najboljih vaterpolista u protekloj godini treba biti lak. Npr. Bošković, Dobud, Marković? Ali, nažalost, ne! U utakmicama s najvećim rivalom u prvenstvu mora se priznati da mnogi igrači Juga kao da su bili na nekom drugom mjestu. Vjerojatno je dio razloga prezasićenost utakmicama, velikim trofejima, alkoholom… Jedina konstanta je uvijek bio Frano Vićan. U 2008 se pojavilo novo ime hrvatskog vaterpola iz jugove škole. Još jednom tatin sin, ali izgleda ovaj put s pokrićem. Moram prizant da me uvijek fascinira Bušljin pregled igre, tj. osjećaj kada treba stisnuti igrača kojeg čuva, a u kojem trenutku ga mora pustiti da ne zaradi prekršaj. Ipak, ovaj put prednost dajem njegovom mlađem kolegi.

Kako je Mladost uzela Jugu titulu prvaka ove godine, svakako bi neki Mladostaš zaslužio biti među prva tri. Pavić to sigurno nije. Da je Hinić došao prošlu sezonu, ovo pitanje ne bi bilo tako teško. Metodom eliminacije se dolazi na Damira Burića. Nije baš da mi se pretjerano sviđa, ali njegova uloga u Mladosti, a i u reprezentaciji je solidna.

Dakle:

      1. Frano Vićan

2. Damir Burić

3. Sandro Sukno

Ukoliko Jug želi nešto više ovu sezonu, moraju se potrudit da im najbolji igrač ne bude golman, a da Frano nastavi biti odličan ko dosad.

I za kraj, kako i priliči, Prezidente:

1. Vićan ( golmani su mi bliski)

2. Bušlje

3. Bošković

Vidi se da je presjednik i da misli kako on nema što kome objašnjavat.