Početna Gostujuće kolumne Veselin Đuho - 1. dio intervjua
Veselin Đuho - 1. dio intervjua PDF Ispis
(22 ocjena, prosjek: 4.45 od 5)
Gostujuće kolumne
Autor Miner   
Srijeda, 18 Kolovoza 2010 00:46

 

    Donosimo vam veliki intervju s Veselinom Đuhom. Neki specijalni uvod za najboljeg sportaša Dubrovnika u 20. stoljeću nije potreban jer svi čitatelji dance.hr-a znaju tko je Vesko. Intervju je zbog dužine podjeljen u 2 dijela, a danas vam donosimo prvi dio.

 
1980. g. je bila prekretnica za sve današnje generacije

 

Kada i zašto ste se počeli baviti sportom, koji su Vam sportski uzori iz mladosti?

Sportom sam se počeo baviti vrlo mlad i to na nagovor majke Slavice koja je prepoznala u Dubrovniku kvalitetu plivanja i vaterpola. U ondašnje vrijeme sportski uzor mi je bio Mark Spitz koje je na O.I. '72 osvojio sedam zlatnih medalja. (Đuho je inače kao plivač bio šesterostruki prvak Jugoslavije u delfinu i slobodnom stilu u raznim kategorijama). Vaterpolski uzor mi je bio Đuro Savinović. On je bio vanserijski igrač i njegova igra mi se najviše sviđala.
Ulazak u prvu ekipu, kakav je status imao Jug, koliki je bio interes za vaterpolom s obzirom da se naslov prvaka čekao dugih 30 godina?                        
Interes je i tada bio velik bez obzira što Jug tih godina nije bio prvak. Za prvi tim sam počeo igrati sa 16,17 godina i sjećam se da je bazen bio skoro popunjen na derbijima sa Mladosti, Partizanom... Tu bi bilo 2, 3, 4 tisuće ljudi, tako da je i tada bilo interesa. Posebno ga je bilo '79 kada smo se približili vrhu, kada smo na polovici prvenstva bili prvi, a na kraju ipak nismo osvojili naslov.
1979. g. Jug je 1. na polovici prvenstva, na kraju ipak treći. Jug dogodine dovodi Lozicu iz KPK - Lozica je dogovorio sa Jugom i KPK, a prelazak je blokirao HVS i zaprijetio mu sa čak 3 godine suspenzije.                            
Mislim da je Jug tada bio jak i da uopće nije bilo problema sa prelaskom Lozice. Naša uprava je bila snažna i vrlo elegantno je riješila tu prijetnju suspenzijom.
Svi jugoslavenski sportaši u to vrijeme su u biti bili amateri, kakve ste ugovore imali?
Tada nije uopće bilo ugovora, ništa se nije potpisivalo, a jednostavno je bilo zabranjeno ići vanka prije 28 godina. Bilo je jako teško nešto zaraditi, pogotovo osrednjim igračima koji nisu uspjeli igrati za reprezentaciju Jugoslavije.
1980. g. zlatna godina Juga – osvojeno je prvenstvo nakon 30 godina. Bilo je dramatično, naslov je osvojen u posljednjem kolu, dva puta je svladan aktualni prvak Partizan koji je osvojio 8 prvenstava u nizu.
Sjećam se velike fešte, možda najljepše od svih kada se išlo pješke od bazena do Starog Grada, a navijači su išli s nama iako je bilo grubo vrijeme. To je bio doista jedan doživljaj koji se ne zaboravlja. Ta '80 je bila prekretnica, možda i za sve ove današnje generacije. Mislim da je naša generacija Juga '80 – '85 bila inspiracija svim slijedećim nadolazećim generacijama.
Poslije prvenstva je slijedio kup, u četvrtfinalnoj skupini domaćeg kupa u Zagrebu u utakmici protiv splitskog Jadrana kraj karijere Luka Vezilića.   
Još danas se sjećam te utakmice na Savi sa Jadranom iz Splita. Luko je obranio fantastičnu šaubu Joki Kovačeviću, on je nekako produžio tu šaubu, prst mu je uletio Luku u oko, krv na Savi....
Zatim slijedi Kup prvaka, sve utakmice ste odigrali u Kuparima. Nakon laganih treninga u četvrtfinalnoj skupini, drama u polufinalnoj skupini. Neriješeno sa Španjolcima, odlučujuća utakmica sa Vasasom, na poluvremenu semafor pokazuje 1:5, poraz znači kraj nastupa u Kupu prvaka.
Sigurno  da nismo dobro odigrali, umalo smo ispali, ali na kraju smo skupili snage i prošli dalje u finalnu skupinu.
Finalni turnir, prva utakmica, poraz od Spandau 04, zatim pobjeda protiv Ethnikosa. Kritike javnosti uoči odlučujućeg meča.                                       
Amo se vratiti malo nazad. Ozljeda Luka Vezilića je bila u 10. mjesecu, a Kup prvaka se igrao u 11. ili 12. mjesecu. Znači mi smo bili osakaćeni bez jednog od najboljih golmana svijeta, pa mislim da je zbog toga naš uspjeh te godine doista nevjerojatan.
Jug – Vasas 8:2, jedan od najboljih nastupa u povijesti kluba. Drugo poluvrijeme 5:0 za Jug, naslov prvaka Europe zbog bolje gol razlike sa Spandau 04.
Odigrali smo fantastično, znali smo da je vrag odnio šalu. Noć prije smo bili u jednom lokalu do 1, 2 ujutro, bilo nas je tu 7,8 i jednostavno smo rekli “Sutra moramo poginuti.” Tako se i dogodilo, odigrali smo jednu nevjerojatnu utakmicu i razvalili Vasas.

 Prva momčad Juga 1980. godine
Stoje: Veselin Ðuho, Ivica Dabrović, Milovan Tomić, Dubravko Staničić, Đuro Savinović, Goran Sukno;
Čuče: Antonio Milat, Božo Vuletić, Niko Matušić, Luko Vuletić, Boško Lozica.

Ajde opišite nam najbolje igrače te generacije, za sve one koji su bili premladi da ih tada gledaju:
Vezilić: Imao je fantastičan iskok i refleks. Nema tu puno priče, mislim da je on u to vrijeme bio najbolji golman svijeta.
Savinović: On je bio igrač fantastičnih mogućnosti. Bio je bek, ali je mogao igrati i centra i lijevo i desno. Jedan od najmodernijih igrača u to vrijeme.
Lozica: Sjajan centar bez kojeg ne bi bilo takvog uspjeha jer ipak je centar u vaterpolu glavna karika.
Sukno: On je igrao desnog vanjskog, bio je igrač zadatka – uvijek je čuvao najopasnije protivničke igrače. Sjajan igrač, šuter, vrlo moćan plivački.
Božo Vuletić: najbolja zadrška koja je tada postojala, fantastičan šut, dobar za kontranapad.
Milat: možda najbolji ljevak Juga svih vremena, brz, sjajan šut, iskok, dribling. Imao je sve.
Đuho: igrač vica, štosa, finte, brz, golgeter...
To je bio početak Jugove dominacije jugoslavenskim vaterpolom – osvojili ste pet naslova prvaka u šest godina. Izdvojit ćemo 1982. g. kada je Jug imao na kraju čak 13 bodova više od Partizana. Opišite nam Jugovu igru tih godina? 
Igra je slična današnjoj, vrlo jak kontranapad, fantastična obrana. Na golu je bio Jakša Bošković koji možda nije bio reprezentativni golman, ali uvijek je spreman u važnim utakmicama. Imali smo sjajan kontranapad Milat – Sukno – Božo – Đuho i mislim da je to bila naša karakteristika. Kasnije smo svi na nekakav svoj način usavršili šuteve kao što su krivo oko, zadrška itd..To je bilo jako teško za protivničke obrane.
Osvojili ste i dva kupa, prva u povijesti kluba. Prvi 1891 g. u dvije utakmice protiv Partizana, drugi u Zrenjaninu kada ste u dramatičnoj utakmici savladali POŠK 10:9 nakon produžetaka, petorica jugaša su izbačeni, nekima su kasnije podijeljene kazne.                                                                                
Sjećam se utakmice protiv POŠKA i sjećam se mog velikog prijatelja i nažalost igrača koji je sa odlučujućim golom možda završio karijeru. Tomica Boras je dao gol špricom u produžetku, i to je na njega djelovalo jako loše jer je kao mlad bio zvijezda i nije se mogao nositi s tim teretom. Kasnije je jednostavno nestao, što je šteta jer je bio jako talentiran.                                                                                 
Možete li mi prokomentirati novinarske izvještaje koji su za vrijeme velikih uspjeha često kritizirali igru Juga, s naglaskom na pojedine igrače (B. Vuletić i Milat). Izvještaji spominju da bi Jug često u poluvremenu napravio veliko vodstvo, a onda bi uslijedile neozbiljnosti, škrtarenje i slično. Jeli to stvarno bilo tako ili su novinari samo tražili pizdarije, nešto kao dance.hr danas?       
Pa bilo je i toga. Bili smo toliko nadmoćni i bolji od drugih da bi se znalo događati da netko nekome ne doda i da ističe samog sebe. Ali kad je bila prava utakmica to se ne bi događalo, nego samo u utakmicama kada bi imali 5,6 golova razlike. Onda bi igrači napravili neki luksuz - i Božo, i Milat pa i ja.
Trener Trumbić je otišao nakon tri naslova u nizu, spominjale su se popucane veze između trenera i igrača, Jug je tih godina znao podijeliti pokoju suspenziju. Pa što je to bilo, jeli tu možda bilo i previše talenta, s kojim često dolazi i veći ego?
Bilo je malo previše ega i svega skupa, ali moram reći da smo bili sjajna klapa. Mi smo jedna od najboljih Jugovih generacija svih vremena, generacija koja je nakon toliko vremena donijela Jugu najljepše godine. Meni je ta generacija bila fantastična i mi smo ipak bili idoli svim slijedećim generacijama.
Odnos Saveza prema Jugu. 1983. g. u vrijeme totalne Jugove dominacije izlazi popis reprezentativaca sa samo tri jugaša. Jednom su jugaši dobili kazne 6 mjeseci nakon finala kupa (prema pravilniku kazne se moraju dodijeliti u roku od 2 mjeseca). Tu su bili i problemi sa arbitražnom komisijom (Lozica, Nikolić, Nikčević). Jeli savezu možda smetala dominacija kluba iz malog Dubrovnika?
Ja mislim da je mali Dubrovnik smetao svima, a pogotovo Beogradu. Imali smo problema, ali moram reći da smo imali vrlo sposobnu upravu koje je to znala rješavati. Znali su iskoristiti sve rupe u pravilniku, tada je Luka Obradović bio predsjednik kluba.
 
 

Krivokapiću sam najavio pet komada

 

Idemo sada na europske nastupe. Dali smatrate da Jug u Europi nije, za razliku od domaćih natjecanja, napravio koliko je mogao?
Mislim da nismo, bilo je kikseva
Veliki kiks broj 1. - 1981. g. u polufinalnoj skupini Kupa prvaka Jug gubi odlučujuću utakmicu 9:10 od domaćina, nizozemskog AZS-a. B.Vuletić je za novine rekao da ste bili bolji, te da ste ih podcijenili.

Bili smo puni sebe, mislili smo da smo nepobjedivi tako da nam se to obilo o glavu.
Veliki kiks broj 2. – U četvrtfinalnoj skupini ste pobijedili Recco 11:8, i to u Genovi. U polufinalu u prvoj utakmici u Italiji ste vodili 3:6, da bi na kraju zahvaljujući sudačkoj krađi izgubili 7:6. Uzvrat se smatrao formalnošću, ali odigralo se katastrofalno i izgubilo 8:9 (igrač više 13:4). Jug je znači mogao još dva puta igrati finale Kupa prvaka (Recco te godine osvaja Kup prvaka).
Igrači su bili za sve krivi, mislili smo svi da ćemo lako dobiti. Tada smo još uvijek bili relativno mladi, u sportu laka pobjeda ne postoji, i mislim da smo to nakon te utakmice shvatili.
Kup pobjednika kupova – ukleti trofej za Jug. 1984 g. Jug osvaja 2. mjesto u prvenstvu, Lozica se oprašta, a Jug u finalu KPK uvjerljivo gubi obje utakmice protiv Dinama iz Moskve (12:5, 6:8). Kakve bi bile Jugove šanse da je Lozica odgodio mirovinu? 
Mislim da ne bi bilo nekih velikih šansi. Prvu utakmicu smo izgubili 12:5 što je bio najteži poraz Juga dok sam ja igrao za njih. Mislim da nam u ovom finalu ne bi pomoglo ni pet Lozica.
1987. g. finale sa Posillipom. U Kuparima pobjeda 9:8, u uzvratu pred 5 000 gledatelja poraz 13:10 u produžetku. Jug je bio na rubu senzacije jer je vodio 8:7 pred kraj utakmice.
Uzvrata se slabo sjećam, ali sjećam se prve utakmice u Kuparima gdje sam dao pet golova, gdje sam razbio golmana Krivokapića. Njemu sam prije utakmice rekao da ću mu dati pet golova, a to se i ostvarilo. Međutim loše smo odigrali završnicu. Imali smo igrača više u samoj završnici. Nismo dali gol, a oni su zadnjoj sekundi dobili četverac i dali gol. Što se tiče Napulja, ja nisam dao niti jedan gol, a svi ostali suigrači su igrali jako dobro pogotovo Milat, Delić, Vezjak. Ostala je činjenica da sam ja imao šansu za naslov 7,8 sekundi prije kraja. Krenuo sam u kontru, znao da ima malo vremena, međutim semafor mi je bio skroz iza leđa, nisam ga mogao pogledati pa sam odmah šutirao, ali preko gola. U produžecima je Posillipo zasluženo slavio. Moram reći da Jug tih godina nije bio jak i moćan kao početkom osamdesetih. Posillipo je bio prepun talijanskih reprezentativaca sa golmanom Krivokapićem i Jug je sa mladom momčadi napravio jedan lijepi rezultat.
Jug je navodno 1987. g. bio dogovorio sve sa Igorom Milanovićem (veze s Jugom za vrijeme odsluženja vojske u Trebinju), dali su mu stan, ali u priču se uključio Partizan i sve je propalo zbog straha od arbitraže. Jeli to istina?  
Ja sam s njim bio jako dobar prijatelj, i danas sam još uvijek. Bilo je govora da će doći u Dubrovnik, a zašto nije, o tome nismo nikada razgovarali. On jest bio zainteresiran, ali detalje stvarno ne znam.
 
 

Uvjerili su me da sam star

 

Odlazite iz Juga na kraju 1990. g. Smatrate li možda da ste otišli prekasno s obzirom da Jug nije osvojio trofej od 1985. g., a od reprezentacije ste se oprostili 1988. g.?

Ostao sam jer sam imao dogovor sa klubom da kao prvi vrhunski sportaš dobijem stan. Normalno je da sam čekao tu životnu priliku, i kada su mi to ispunili onda sam pošao ća.
Sjećate li se zadnje utakmice u kapici Juga, pobjeda doma protiv prvaka Europe Mladosti 17:16?
Sjećam se, mislim da sam dao 4 gola tu utakmicu, Jug je tada bio prvi na tablici, a na kraju su bili tek na trećem ili četvrtom mjestu.
Nastavak karijere, zašto su Jugovi reprezentativci iz jedne moćne jugoslavenske reprezentacije (Đuho,Sukno, Milat..) prelazili u 2. talijansku ligu?
Zato što nisi mogao poći prije 28. godine, a tada si bio smatran starim. I kada tebi netko reče da si star onda i ti malo pomalo počinješ misliti da si star. I onda kažeš odigrat ću još godinu dvije i idem u penziju. Tako se dogodilo da sam ja prestao igrati za reprezentaciju u najboljim godinama jer sam tad bio star, a najžalosnije je da je fantastični bek Deni Lušić morao završiti reprezentativnu karijeru jer je bio star sa 26 godina. Zato je moje razmišljanje bilo - Već sam star, odigrat ću još da dobijem stan i onda sa trideset bilo gdje pred kraj karijere da zaradim nešto keša. Zato kažem jedini razlog je to što su svi bili uvjereni od strane selektora i medija da si sa 28 godina star, a sa 30 si gotov, pokojni.
Usporedite zarade u Italiji i u Juga? Kako iz današnje perspektive gledate na zabranu prelaska u inozemstvo prije 28. godine?
Pa ja sam u Juga kao zaslužni majstor sporta imao fiksnu plaću oko 1800 maraka dok sam u Italiji imao 3,4 puta veću plaću, negdje oko 60, 70 000 maraka godišnje. A što se tiče zabrane to je moglo biti samo u komunizmu. Ovo što se danas radi je jako dobro. Igrač koji je ponikao u nekom klubu mora u njemu potpisati prvi ugovor od 18 do 22 godine da vrati jedan dio onog što je klub u njega ulagao. A nakon toga igrač sam bira, što je puno bolje nego prije.



Nije bilo golmana kojem ne bi dao gol

 

Koji je najatraktivniji gol koji ste uspjeli postići?                                         
Jednom sam dao gol nogom iz voleja u domaćem prvenstvu. Dao sam gol glavom protiv neke slabe ekipe iz Kupa prvaka kada sam predriblao golmana i sve. Još moram spomenuti kada sam jedne godine šutirao iz voleja Šoštaru koji je tada bio jedan od najboljih golmana na svijetu. On je nekako uspio obraniti šut, naljutio se i rekao mi je “Šta je, šta me bre podcenjuješ”. A ja sam mu rekao “Šuti, ovdje si u Gružu, uživaj u vaterpolu!”            

 

 

Đuho je atraktivan i na terenu i izvan njega


Tko je najbolji igrač protiv kojeg ste igrali u karijeri?
Španjolac Estiarte, veliki individualac, sjajan igrač.
Tko je golman kojem ste najteže mogli dati gol?
Mislim da nije bilo golmana kojem ja ne bi mogao dati gol, ali izdvojio bih Rusa Šaronova. Pamtim ga kao golmana kojemu je bilo jako teško dati gol, a od domaćih su Šoštar i Krivokapić bili golmani kojima si se morao dobro, dobro namučiti da im daš gol.
Najbolji trener koji vas je trenirao?
Mislim da uvijek gledaš jesi li što s njim što napravio, osvojio. Pamtim sve trenere, svi su mi nešto dali od Petkovića, Banđura, Savinovića itd.. Od svih se dalo nešto naučiti, ali Rudić je trener koji je osvojio najviše s nama. On je bio mlad trener koji je pred sobom imao fantastičnu ekipu i uspio ju je dobro posložiti i osvojiti dvije olimpijade i svjetsko prvenstvo. Njega podcrtavam zbog rezultata, ali mislim da je i on puno naučio od nas, tadašnjih velikih igrača.
Najbolja utakmica u kapici Juga?
Prvenstvena utakmica sa Partizanom u Kuparima. Bilo je 9:7 brani Krivokapić, rezervni Šoštar, a ja dam 7 golova. Mislim da je to moja najbolja utakmica.
Najveći poraz u kapici Juga?
Uzvrat Kupa pobjednika kupova '87 protiv Posillipa.
Najveći rival u domaćem prvenstvu - POŠK, Partizan ili Mladost?
Partizan.
Kakav je Đuho bio kao kapetan? Navodno vam je na gostovanje protiv Crvene Zvezde '89 prigovorio mladi suigrač koji je onda dobio šamar?      
Nije bilo nikakvog šamaranja, ali sam uvijek postavljao svoja leđa u korist ekipe, a drugi mogu govoriti o Vesku kapetanu.
Tko je bio veći tandem mangupa B.Vuletić - Milat ili T. Vranješ – Dobud? 
Interesantno pitanje. Ne mogu se odlučiti ni za jedan tandem, ali mogu reći da su oba dva tandema vrlo zajebana, tako da ne mogu dati nikome prednost.
Najbolja sedmorka Juga svih vremena (ovo pitanje smo poslali pola dana prije razgovora)?
To je pitanje na koje ja ne mogu odgovoriti. Prvo imamo generaciju iza rata koje se ja ne sjećam, onda moja generacija, pa generacija kojoj sam ja bio trener, pa ova današnja. Ne, ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.
Bili bilo mjesta za Đuha?
Pa uzmimo činjenicu sam najbolji sportaš grada Dubrovnika, da imam najbolje rezultate i mislim da je odgovor da.
Zamislimo nemoguće: Jug iz '80 igra protiv Juga iz '01 ili '05. Sport je puno fizički napredovao, stavit ćemo da hendikep na Juga '01/'05 iznosi 3,5 gola. Na što bi se kladio Đuho, preko ili ispod kvote?   
Ova današnja generacija je u odnosu na nas puno bolje spremna. Amo pretpostaviti da su obje generacije potpuno isto fizički spremne.
Može
E tu bi moja generacija pobijedila.Glatko.
 

 

Posljednja izmjena Ponedjeljak, 16 Svibnja 2011 03:53
 

Komentari

avatar Joshua
0
 
 
genijalno, koji lik!
avatar pop
-1
 
 
Dobro si ga udavio ako je ovo samo pola intervjua, čovjek se vjerojatno nije nado ovlikoj količini pitanja s konkretnim podacima iz osamdesetih osamdesetih.
avatar Joshua
0
 
 
ima bas dobrih golova
http://www.youtube.com/watch?v=t4HEZWKYhrI
avatar Hrvoje
0
 
 
Bravo Braco, intervju ti je ekstra!
avatar Hrvoje
+1
 
 
A Vesko ko da je upo Dikanu u ormar, cijeli u lanu :)
avatar b/a
0
 
 
odlično!

"Noć prije smo bili u jednom lokalu do 1, 2 ujutro, bilo nas je tu 7,8 i jednostavno smo rekli “Sutra moramo poginuti.” Tako se i dogodilo, odigrali smo jednu nevjerojatnu utakmicu i razvalili Vasas." - ovo me podsjetilo na neke igrače špilje koji jednostavno ne funkcioniraju najbolje, ako večer prije utakmice ne zalome. ili čak i ranije popodne prije utakmice ;)
avatar Hrvoje
0
 
 
Mene podsjeca kad je Baka Sliskovic pricao kad je Velez razbio Dinamo 4-5 razlike. "Dinamovci kukaju kako im je bio dug put i da su umorni, a ja i jarani dođosmo na utakmicu direkt iz lokala"
avatar pero79
0
 
 
fenomenalno. odlični su mi ovi podnaslovi - posebno ovaj "uvjerili su me da sam star"

ne bi se složio sa samokritikom da su igrači krivi za kikseve u europi, pa zato i postoji trener da igrači ne bi podjenili protivnika odnosno da bi u pravom trenutku odigrali najbolje.
avatar Marin
0
 
 
Mislim da je nekad tesko okriviti trenera, jer neke igrace jednostavno ne mozes kontrolirati
avatar pero79
0
 
 
iz jednog intervjua igora milanovića:

Ajkule sa Banjice

U proleće 1983. štampa nas je prozvala "ajkule sa Banjice" jer smo osvojili šampionat pobedom nad neprikosnovenom ekipom dubrovačkog Juga. Za njih su tada igrali asovi poput Gorana Sukna, Veselina Đuha i Bože Vuletića. Igrali smo hrabro bez respekta i uspeli da ih dobijemo.

Mladost i Zvezda

Bio sam prvi igrač koji je iz Partizana prešao u zagrebačku Mladost. Tim transferom sam rešio životnu egzistenciju. Već sledeće sezone postali smo prvaci Evrope. U odlučujućoj utakmici sva publika na plivalištu u Zagrebu skandirala je "Igore, Igore…", a moja majka Vinka mi je kasnije priznala da je u tim momentima plakala od uzbuđenja dok je gledala prenos utakmice na televiziji. Za Crvenu zvezdu sam odigrao jednu sezonu i Partizanu u finalu doigravanja dao ukupno dvanaest golova. Po šest na Banjici i Tašmajdanu. Tada su za Crvenu zvezdu igrali vrhunski igrači poput Jugoslava Vasovića, Vlade Vujasinovića, Aleksandra Ćirića, Aleksandra Šapića.

http://www.ekapija.com/website/sr/page/271008
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo