1980 – ZLATNA GODINA V.K. JUG

Tonći me zamolio da mu pogledam rezultate Juga od ’80. do ’90. jer mu te godine nedostaju u povijesti kluba. Materijal iz 1980 g. je bio odličan pa bi bila šteta da se ne objavi posebno s raznim detaljima.

Jug je prethodnu godinu završio na 3. mjestu. Na polovici prvenstva su bili prvi sa 3 boda prednosti, a nakon odličnog starta su posustali u samoj završnici prvenstva. Pred novu sezonu samo jedan odlazak, Željka Milića, i to njegovom željom. On nije nastupao posljednje dvije godine i želio je promijeniti sredinu. Jug mu je udovoljio zahtjevu i on bi trebao postati članom Bellevuea. Što se tiče dolazaka sve je dogovoreno sa Boškom Lozicom, jednim od najboljih igrača u državi. Ali ovdje su se pojavili problemi.

Vaterpolo savez Hrvatske odbija zahtjev za prelazak i donosi odluku da Lozica mora pauzirati čak 3 godine ako želi zaigrati u Juga. On ulaze žalbu jer smatra da ova odluka nije u skladu sa Statutom i Pravilnikom VSJ. Naglašava da nije u sukobu sa KPK već da su presudni obiteljski razlozi. Također više ne želi putovati na utakmice na Korčulu, što je bio slučaj posljednjih godina. On i žena su dobili poslove u Dubrovniku i odlučili tu živjeti. Na pitanje sto ako mu ne odobre žalbu, Lozica kaže: „Idem do kraja, pauzirat ću 3 godine. Jedno je sigurno, ostajem u Dubrovniku, za KPK i reprezentaciju vise neću igrati, pa ću se najvjerojatnije posvetiti trenerskom pozivu.“ Kada se njegova žalba razmatrala arbitražno vijeće je određeno ždrijebom. Na dan odluke član arbitraže iz Šibenika (navodno je bio spriječen službenim putem) je zamijenjen članom POŠK-a (čije je izuzeće Lozica ranije tražio). Žalba nije prihvaćena, a Lozica je rekao da ne bi ni dolazio u Zadar da je znao za promjenu člana arbitraže. Nakon toga se žalio VSJ, koji mu je odobrio prelazak. Vjerojatno je na odluku utjecalo to sto je bila olimpijska godina, a Lozica je bio jedan od najboljih reprezentativaca (Lozica kasnije osvaja srebro na Olimpijskim igrama u Moskvi).
Dok se čekalo razrješenje slučaja Lozica u Dubrovnik je stigla reprezentacija Jugoslavije. U odličnoj utakmici rezultat je na kraju bio 5:5, a najbolji pojedinac susreta je bio mladi Božo Vuletić.

Prije početka prvenstva glavni favoriti za naslov su bili prošlogodišnji prvaci Partizan, Jug i POŠK. Trener Banđur je smatrao da je Partizan najjači, ali ukoliko dođe Lozica, Jug će se sigurno boriti za titulu. Jug je inače naslov čekao 30 godina, a ekipe s mora 20 godina. Jug je bio uspješna kombinacija iskustva i mladosti. Luko Vezilić na golu (550 nastupa za Jug, 170 za reprezentaciju), kapetan Đuro Savinović (550 nastupa za Jug, 137 za reprezentaciju) i Lozica (236 nastupa za reprezentaciju) su bili predstavnici stare garde. Od odličnih mladih snaga tu su bili Sukno, Đuho, B. Vuletić i Milat. Sezona je počela odlično. U Dubrovniku su poraženi Partizan i POŠK. Savinović protiv POŠKA daje odlučujući gol 4 sekunde prije kraja za pobjedu 8:7. Najbolja igra je pružena protiv Jadrana iz Splita, pobjeda 19:3 za koju je trener Banđur rekao da je za vaterpolo udžbenike. U nastavku prvenstva slijedila je velika pobjeda protiv Partizana u gostima, a sa velikim zanimanjem se čekao derbi sa POŠKOM u Splitu. Jug bi eventualnom pobjedom u ovome susretu riješio prvenstvo. Jug je imao i podršku sa tribina, jer je Atlas organizirao put u Split sa popularnim cijenama aranžmana. Na kraju 10:9 za POŠK, jedini poraz Juga u prvenstvu. Jugaši su bili nezadovoljni radom zapisničkog stola. Utakmica je skraćena čak 9 sekundi, a mali semafor za napad je čudno radio cijelu utakmicu. Uz to su Jugaši promašili veliki broj izglednih prilika u završnici, tako da je po prikazanom u Dubrovnik trebao stići bar jedan bod. Sa novim posrtajem Partizana postalo je jasno da se nakon 20 godina „slatki“ izgubiti primat od „slanih“. Jedino se nije znalo tko će to biti jer su Jug i POŠK bili izjednačeni nakon ove utakmice (tada se u slučaju istog broja bodova igrala majstorica). Dan prije završetka prvenstva Kotor dobiva POŠK što je značilo da Jug osvaja naslov nakon dugih 30 godina. Uslijedila je velika proslava na Stradunu, a na Orlandovom stupu se zavijorila Jugova zastava. Jug je u 22 kola ostvario 18 pobjeda, 3 neriješena rezultata (Kotor, Mladost, Solaris) i 1 poraz (POŠK). Ovoliko uzbudljivo prvenstvo nije bilo viđeno već godinama. Trener Banđur: „Pored velikih borbi u bazenu izdržali smo veliki psihički, ponekad nesportski pritisak POŠKA i njihovog trenera Miše Asića“. POŠK je naime konstantno radio pritisak na suce, bunio se na navodnu eregularnost prvenstva, čak su se i bunili na hladnu vodu u Herceg Novom i Kotoru. Samo bunili jer je rezervni bazen za Kotor i Herceg Novi bio onaj u Gružu. Uz to su javno podcjenjivali rezultate Juga te ih pripisivali sreći i sucima. Savinović i Đuho su podijelili naslov najboljeg strijelca sa 54 pogotka. Vezilić, Lozica, Sukno, Bozo Vuletić su također odigrali sjajnu sezonu. Otkriće prvenstva je bio mladi Milat, „tajno oružje“ trenera Bandura čiju su ljevicu mnogi golmani zapamtili. Nakon prvenstva je objavljen intervju sa Đuhom (20). Vaterpolo je počeo trenirati prije 5 godina a već ima 10 nastupa za reprezentaciju. Prije toga je trenirao plivanje. Da li je sve ovo došlo prebrzo? – „Ne znam. Što se mene tiče, uporan sam i točan na treninzima. Ne znam da li sam ikada neopravdano propustio trening. Ali nisam samo ja, takva je cijela generacija. Zato smo najspremnija ekipa u državi.“ Što vam znači naslov najboljeg strijelca – „Gol mi nije cilj. On dolazi spontano, poslije akcije. Ljepše je napraviti dobru kontru, izraditi lijepu akciju.“ Reprezentacija – „Uključen sam u širi krug, ali još se ne zanosim time, jer stariji će sigurno igrati na slijedećem natjecanju. Poslije toga dolazi naše vrijeme Goranovo, Antonijevo, Božovo, moje. Sve ćemo podrediti Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Najveća želja nam je da tamo bude 4-5 Jugaša. Što se tiče ostalih tema za djevojke za sada nema vremena, prvu godinu ekonomije će „stisnuti“ jer ne smije obrukati sport kojim se bavi.

Poslije prvenstva slijede domaći kup te Kup prvaka. Četvrtfinalni turnir kupa se igrao u Zagrebu. U trećoj četvrtini prve utakmice sa Jadranom (ST) Vezilić je izletio sa gola s ciljem da presiječe loptu. Igrač Jadrana ga je nehotice udario prstom u oko i zadao mu tešku ozljedu. Jug uopće nema rezervnog vratara i na gol je stao Luko Vuletić. Poslije utakmice upućene su molbe sudionicima da pristanu na registraciju bivšeg vratara KPK Tomića koji se tek vratio iz vojske. Turnir je do kraja na golu veoma uspješno odradio Luko Vuletić. Jug je dobio Jadran 13:5, Mladost 7:6 i Partizan 7:6 nakon što su prvu četvrtinu izgubili 4:1. U polufinalu su u prvoj utakmici poraženi 10:7 od Partizana. U uzvratu nisu uspjeli nadoknaditi razliku, ali su pobjedom 10:8 porazili aktualnog prvaka države po četvrti put u pet utakmica.
U Kupu prvaka četvrtfinalni turnir se održavao u Gružu. Jug u trening utakmicama pobjeđuje prvake Švedske, Finske, Austrije i Belgije sa ukupnom gol razlikom 55:6. Nakon toga su se ždrijebom određivala domaćinstva polufinalnih turnira. Jug je imao veliku sreću jer je dobio domaćinstvo polufinalnog turnira, te domaćinstvo finalnog turnira ukoliko se uspiju plasirati.
U Kuparima su dočekivali Vasas, Barcelonu te slabi Marseille. U prvom kolu su igrali sa Barcelonom, i znalo se da se u slučaju pobjede ide u finale. Ali Jug je odigrao slabo i tek remizirao 6:6. U drugom kolu je pobijeđen Marseille 10:6 dok je Vasas svladao Barcelonu 7:5. Slijedila je odlučujuća utakmica sa aktualnim prvakom Europe Vasasom. Na poluvremenu utakmice semafor je pokazivao 5:1 za goste. Jug je igrao katastrofalno, prepuno gledalište je očekivalo visok poraz što je značilo kraj nastupa u Kupu prvaka. Ali u nastavku Jug je preokrenuo susret i fantastičnom igrom uspio pobijediti 7:6. Stvarno se malo tko ovome nadao nakon katastrofe u prvom poluvremenu. Tomić je odlično branio, Savinović je potpuno zaustavio protivničke centre, Đuho je bio odličan, Lozica je postigao odlučujuće pogotke.
Strijelci na turniru su bili Đuho 6, B. Vuletić i Sukno 4, Lozica i Dabrović 3, Savinović 2, Staničić 1.

Prije finalnog turnira svi su bili svjesni da je ovo prilika generacije. Novine pišu da je teško govoriti o izgledima, ali među igračima vlada optimizam i vjera u svoje snage. Ali osim dobre igre treba imati i sreće. U svakom slučaju za naslov je potrebna bolja igra, jer u polufinalnom turniru sve je bilo loše osim drugog poluvremena sa Vasasom. Trener Bandur je u najavi turnira rekao: „Imali smo puno nedaća poslije završetka prvenstva. Nismo mogli pronaći sparing partnere, Primorje je u zadnji tren otkazalo dolazak u Kupare, Đuho je ozlijeđen, a najveći hendikep je teška ozljeda Vezilića koja je ostavila traga na cijeloj ekipi. I pored svega ja sam optimist, a nadam se čak i osvajanju titule europskog prvaka. Finalni turnir se održao 5 – 7. prosinca u Kuparima. U prvom kolu protivnik je njemački prvak Spandau 04. Jug je i u ovoj utakmici nastavio sa slabim nastupima u Europi te je poražen 4:6 (1:0, 1:2, 1:1, 1:3). Navijači su najviše kritizirali trenera Bandura, a spomenut je i neozbiljni Božo Vuletić koji je dobio treće isključenje već početkom 2. četvrtine. Vasas je iznenađujuće remizirao (4:4) sa grčkim prvakom Ethnikosom. U drugom kolu Jug je dobio Ethnikos 9:6 dok je Vasas deklasirao Spandau 04 sa 8:2. U zadnjem kolu je slijedio susret sa aktualnim prvacima Vasasom predvođenim sjajnim Tomašom Faragom. Mađari su bili vrlo samouvjereni pred utakmicu, ali Jug je napokon odigrao pravu utakmicu i Vasasu je podario poraz kakav još nisu doživjeli u svojoj bogatoj povijesti. Na kraju pobjeda 8:2 (1:1, 2:1, 2:0, 3:0), što je značilo prvi naslov prvaka Europe zbog bolje gol razlike sa njemačkim prvakom. Utakmicu je odlučio igrač više (Jug je imao 9, Vasas samo 2 igrača više). Cijela vanjska linija Juga je bila raspoložena tako da je opasnost vrebala sa svih strana. Jug je dao čak 8 golova od 9 igrača vise. Ovakva igra dugo će se pamtiti i o njoj će se još dugo vremena pričati. Delegat utakmice, predsjednik Fine, izbornik Jugoslavije, trener Spandau 04 Franjo Balen bili su složni „Igra Juga protiv Vasasa je bila čisto savršenstvo“. Kao zanimljivost možemo spomenuti da je Jug osvojio Europu, a da niti jednu jedinu utakmicu nije igrao van Dubrovnika.

Farago: „Čestitke Dubrovčanima na zasluženoj pobjedi i trijumfu. Znao sam vrijednost Juga i na to sam skrenuo pažnju suigračima. Ali ovakvog Juga još nisam imao prilike da vidim, i sumnjam da će više ponoviti takav vaterpolo kao u meču s nama.“ (Jug je dogodine u Nizozemskoj poražen 12:6 od Vasasa, a igrač više im je bio 10:0). Njihova igra je morala oduševiti svakoga. Takva savršenost u igri nas je iznervirala i mi nismo imali vjere u svoje sposobnosti. Praktično nas nije bilo u bazenu posljednje dvije četvrtine. Savinović: „Odavno nismo pružili tako dobru igru, i to od početka do kraja. Sretan sam i presretan jer ovakav trijumf nisam očekivao.“
Lozica: „Neizmjerno sam sretan, konačno sam i ja doživio da igram u ekipi prvaka Europe.“ Božo Vuletić: „Što reći poslije ovakve igre. Svi se radujemo i već mislimo na superkup.“ Tu je bio i ozlijeđeni Luko Vezilić: „Dvoumio sam se da li doći, ali za ovakvu igru mojih drugova i uvjerljiv trijumf vrijedilo se žrtvovati i doći, iako su mi doktori zabranili dolazak. Žao mi je sto nisam bio u bazenu, ali to ne umanjuje moje sreću.“
Đuho: „Dao sam sve od sebe, iako mi je noga još povrijeđena. Drago mi je da smo razuvjerili sve one koji su nas otpisali poslije poraza od Spandau 04.“
Bandur: „Više smo željeli pobjedu i ostvarili je. Nadoknadili smo propušteno i zaigrali svoju igru. Svi igrači su dali maksimum i ne bih htio nikoga posebno isticati.“ (kasnije je Vezilić rekao da je najzaslužniji bio Savinović)

Jug                3    2   0 1    21:14    4 boda
Spandau 04    3    2   0 1    15:17    4 boda
Vasas             3    1   1 1    14:14    3 boda
Ethnikos         3    0   1 2    15:20    1 bod

Strijelci: Savinović 5, Lozica, Đuho, B. Vuletić 4, Dabrović 2, Milat, Staničić 1
Jug je igrao u sastavu:
Tomić, Đuho, Dabrović, Staničić, L.Vuletić, Savinović (k), Sukno, Milat, B. Vuletić, Lozica,
Matušić
Treneri: Banđur, Barbieri
Nakon velikog slavlja slijedio je superkup (superfinale) u Ljubljani. Protivnik je bio CSK VMF iz Moskve. Regularni dio je završio 6:6 (2:1, 2:2, 0:2, 2:1), nakon prvog produžetka je bilo 8:8, nakon drugog 9:9, a sovjetski mornari zasluženo pobjeđuju 14:11 nakon trećeg produžetka ove maratonske utakmice. Strijelci za Jug su bili Sukno 4, Savinović 3, Đuho 2, B. Vuletić 1, Lozica 1.
Na kraju sezone Bandur neočekivano odlazi s mjesta trenera. Rekao je da je iscrpljen, da se želi odmoriti bar godinu dana i raditi s mladima bez imperativa pobjede i visokog plasmana. Novi trener je Ivo Trumbić, trener i izbornik nizozemske reprezentacije. Bandur preuzima mlade kategorije, a nakon pogibije u automobilskoj nesreći, tada najtrofejnijeg izbornika Tripuna Cirkovića postaje pomoćnikom novom izborniku – Dubrovčaninu Petkoviću.

Red bi bio na napišemo koju o legendi Juga Luku Veziliću. Iako se dogodine priključio suhim pripremama ozljeda je nažalost bila preozbiljna, i on više nikada nije stao na gol Juga. Cavtaćanin je u trenutku ozljede imao 32 godine i 12 godina je bio prvi vratar Juga. Kada se ozlijedio Jug uopće nije imao rezervnog vratara jer su kako je Đuho rekao „svi mislili da će Luko braniti 100 godina“. On je službeno proglašen za najboljeg vratara svijeta, a na EP (proglašen najboljim golmanom) je od stranih novinara dobio nadimak „vratara sa stotinu ruku“. On je prvi vratar koji je isplivavao s gola i sudjelovao u igri. Isplivavanje ga je nažalost stajalo karijere. Ozlijedio se u najgore vrijeme, mjesec dana prije osvajanja Kupa prvaka i u godini kada je Jug tek započeo dominaciju jugoslavenskim vaterpolom. Luko je kasnije rekao da je namjeravao braniti joj barem 3-4 godine. U karijeri je skupio 550 nastupa za Jug te 170 za reprezentaciju. Slijedeće godine uspješno ga je zamijenio, također Cavtaćanin, Jakša Bosković.