Početna Gostujuće kolumne Srpski klubovi u novoj sezoni
Srpski klubovi u novoj sezoni PDF Ispis
(7 ocjena, prosjek: 4.43 od 5)
Gostujuće kolumne
Autor Roberto   
Petak, 14 Rujna 2012 22:15

 

U samo mjesec dana došlo je do velikih promjena na srpskoj vaterpolo sceni izazivajći pažnju ovdašnje sportske javnosti više no osvajanje bronce na Olimpijadi u Londonu. Kraj prošle sezone doneo je novost utoliko što je Crvena Zvezda uspijela u polufinalu play offa dobiti Vojvodinu te osvojiti drugo mjesto u prvenstvu Srbije, pruživši solidan otpor Partizanu u finalu. Početak prelaznoga roka nije nagovještavao neke spektakularne novine u ovdašnja 3 vodeća tima. Nakon propaloga pokušaja stvaranja pandana Euroligi te potonjih dješavanja sa talijanskim Pro Reccom, a nakon Olimpijade, za čijeg su trajanja klupska dješavanja (bar javno) utihnula, dolazi i do nedavno nezamislivih transfera, te i povoda za nastanak ovoga teksta.

 

 

Slučaj Crvena Zvezda

 

VK Crvena Zvezda nastao 1968. godine nikada nije imao uspjeha u takmičenjima tokom postojanja SFRJ. Nakon raspada te države, u sezonama 1991/92. i 1992/93 postaje prvak uz igrače kao što su Viktor Jelenić, Vladimir Vujasinović, Aleksandar Šapić, Aleksandar Ćirić, Igor Milanović, Jugoslav Vasović i drugi, te trenere Nikolu Stamenića i Milorada Krivokapića. Kao dio istoimenog Sportskoga društva, nakon bankrota je ugašen 2008. godine da bi nedugo potom nekoliko bivših igrača, predvođeni Viktorom Jelenićem, osnovali klub Crvena Zvezda Vet (od veterani) koji se od sezone 2010/2011 takmiči u Prvoj A ligi Srbije. Tim se uglavnom bazirao na mlađim igračima (ponovo pokrenut i rad sa mlađim kategorijama) uz nekoliko veterana (Dejan Savić – potom trener i Jugoslav Vasović – sada okončao karijeru) te golmanom G. Pijetlovićem i M. Avramovićem koji su došli nezadovoljni statusom u Partizanu. Nakon osvojenog drugoga mjesta u ovosezonskom prvenstvu, nije bilo nagovještaja o nekoj bitnoj promjeni financijske situacije u klubu. Dokaz tome je i nemogućnost zadržavanja reprezentativnog golmana G. Pijetlovića (otišao u Ferencvárosi), dok su dovedena 2 juniorska reprezentativca iz VK Beograd (N. Eškert i M. Milićević). Pored ove dvojice, Zvezda ima još 3 juniorska reprezentativca koja su stigla do srebra na nedavno okončanome Prvenstvu Europe u Canet-en-Roussillon-u (V. Rašović, S. Ranđelović i N. Stojčić) i koji će sigurno nastupati u prvome timu. Ovu reprezentaciju je vodio Zvezdin trener D. Savić. Sredinom 7. mjeseca su u javnost puštene priče o željenim pojačanjima za novu sezonu koja su obuhvatala zvučna imena uglavnom srpskih igrača koji su nastupali za Recco. Na čelo upravnog odbora kluba dolazi političar (iz jedne manje, ali veoma utjecajne stranke) a klub uzima novo ime – BVK Crvena Zvezda (Beogradski VK). Onda stižu i pojačanja, srpski reprezentativci Prlainović i D. Pijtlović (Recco), Rađen (Chios), povremeni reprezentativac Vapenski (Vojvodina) te crnogorski golman Šefik. Svi oni imaju jednogodišnje ugovore sa opcijom produženja na još toliko. Uz ova pojačanja i pomenute juniorske reprezentativce okosnicu tima će činiti i golman M. Draksimović, M. Avramović te prošlogodišnji prvotimci S. Rašović (1992.), V. Rašović (1993.) i P. Ivošević (1987.). Predsednik kluba Jelenić ističe kako je financijska situacija stabilna (nigdje se nije spominjalo otkuda odjednom novci) i da će sve obaveze biti ispoštovane. Na treneru Saviću je sada zadatak da uklopi igrače (sa nekima je i igrao u reprezentaciji). Iskustva kao igrač ima itekako (444 puta reprezentativac), kao trener manje, ali i uspjehe u radu sa juniorskom reprezentacijom. Kako će izgledati ova nova Zvezda moći će se vidjet već 26. ovoga mjeseca kada u okviru B grupe Lige Šampiona u Beograd dolazi Jug.

 

Slučaj Radnički

 

VK Radnički (Kragujevac) osnovan je ove godine i kroz takmičenje u Drugoj ligi izborio je nedavno pravo učešća u Prvoj B ligi Srbije. M. Ranđić i N. Ubović (došli iz Vojvodine) najpoznatiji su igrači koji su nastupali za ovaj tim. Ambicije Kluba i grada očito se nisu zaustavile na ovome, a kada je Zvezda okončala kupovinu, iz Kragujevca dolaze još spektakularnije najave i pominjanja raznih imena. Slijedi i informacija da je Upravni odbor Vaterpolo saveza Srbije telefonskim putem(?!?) donio odluku da se Radnički kao 9. član priključi A ligi, te da budu sudionici Europa kupa, nekadašnjeg Trofeja LEN. Ovo drugo bi se možda i moglo objasnit obzirom da su Partizan, Zvezda i Vojvodina u Euroligi, a da niko od ostalih klubova nije ni htio učestvovat u Europa kupu, no, ono prvo o preskakanju ranga takmičenja itekako čudi. Još i više ako se zna da tada Radnički nije imao potpisan niti jedan ugovor sa nekim od pominjanih zvučnih imena (neke od tih igrača želio je u svojim redovima i Galatasaray). Pitanje je zapravo da li je i do danas nešto potpisano jer osim nagovještaja i pokoje fotografije (Vaterpolo zvezde stigle u Kragujevac) nigdje nije bilo vjesti da je neko i zvanično potpisao. Tako da se ostaje sačekat do 19.09. i vidi jeli zapravo sve kao što se priča. Ono što je navodno završeno je da su novi članovi kluba: V. Udovičić (Mladost), F. Filipović, B. Zloković, D. Burić (Recco), Z. Radić (Primorje), S. Gak (Galatasaray), Đ. Filipović (Jadran), Đ. Bašić (Budva), V. Čupić (Koper), D. Marković (Nervi), B. Popović, I. Lazić, M. Brajović (C. Zvezda), a da se još očekuju američki golman A. Stevens i A. Ćirić (Barceloneta). Kao trener ovoga tima prvo je pominjan N. Manojlović, no onda je isplivao niko drugi do srpski selektor D. Udovičić. Onda su iz Vaterpolo saveza došle pritužbe kako njih niko nije obavjestio o tome, ali je to bila priča od 2 dana. U svoj ovoj priči oko Radničkog pominjana je i suma od oko 500.000 Eura koliko navodno sve to košta, naravno, i to nezvanično. Onima koji nešto duže pamte, na pamet ne može ne pasti vaterpolo epizoda zvana Bečej, kada je na sličan način stvoren klub (stigao i do Europskoga trona 2000. godine) uz nadu da kraj priče neće biti isti (klub se raspao 2002. uz velika dugovanja igračima). Također se mora počekati i do tog 19. da se zapravo vidi kako će taj tim izgledati u stvarnosti.

 

VK Partizan Raiffeisen

 

Nakon dugo godina apsolutne dominacije, Partizan ove godine, nakon pojačanja pristiglih u Zvezdu (vjerovatno i Radnički) neće bit favorit za osvajanje titula u Srbiji pa ni na Europskoj sceni. Besparica je ono sa čime se klub bori već niz godina, a njegovo rukovodstvo se žali da uspjehe nisu ispratili odgovarajući sponzorski ugovori. V. Vujasinović preselio se iz bazena na trenersku stolicu (Milanović, iz obiteljskih razloga, radi sa mlađim kategorijama), Aleksić je otišao u Mađarsku (Szolnok), Radović u Jadran, L. Šaponjić prestao igrati vaterpolo. Novi igrači su: P. Jokić (Budva), G. Subotić (Jadran, zanimljivo da je rekao da će ubuduće igrati za Srbiju), M. Matović i I. Basara (Vojvodina), te centar P. Filipović (Patras). Sastav nešto slabiji u odnosu na prošlu sezonu, no opet dosta igrača koji dosta vremena igraju skupa, a ni iskustva im ne manjka pa ih se nikako ne smije unapred otpisat.

 

VK Vojvodina

 

Najslabije prošli u prelaznome roku ostavši bez 6 prvotimaca: Matović, Basara (Partizan), Vapenski (C. Zvezda), Ranđić (Marseille), M. Mitrović (školovanje USA), Aidan Roach (Australija). Sa strane su došla dva mlađa igrača S. Roganović (Jadran) i A. Njegovan (Beograd) te F. Geratović (Medveščak) i M. Crvenko (Heliopolis). Nekoliko igrača iz mlađih kategorija potpisalo je svoje prve profesionalne ugovore. Uz ranije otišle Ranđića i Ubovića, gotovo potpuno nova postava što bi teško podnijeli i mnogo moćniji klubovi. Ostaje puno prostora za mlađe igrače sa kojima se u ovome klubu znalo raditi te Vojvodina i na dalje ostaje značajan ovdašnji klub.

 

Svima „slabije“ upućenima ostaje se pitat odakle odjednom novci za tolika pojačanja Zvezdi i Radničkom. Moguće da je padom Pro Recca i kasnijim odustajanjem klubova od Eurolige došlo i do pada cijena najkvalitetnijim igračima koji su jako brzo morali naći nove klubove, no teško da bi oni povjerovali u prazna obećanja. Nekakve pare sigurno su ušle u ove klubove, i to ne od strane sponzora kojima vaterpolo očito nije toliko privlačan, već od države, ili gradova, kako bilo. I nije to zapravo ništa novo jer se i Partizanu pomagalo na sličan način godinama unazad (i bazen na Banjici im je dat u vlasništvo) pa im sadašnja pomoć može jedino koristit u vraćanju dugova, a ne za dovođenje novih igrača. Izgleda da je sad došao red da se „pomogne“ malo i drugima. Koliko će sve to bit iskorišteno za popularizaciju i razvoj ovoga sporta, a koliko za ostvarivanje kratkoročnih ambicija ostaje da se vidi. Naravno i da je politika umješana u ove stvari, te da klubovi pokušavaju to iskoristit i političkim vezama namaknut neke novce. Iako je na ovogodišnjim izborima u Srbiji došlo do promjene vlasti i dalje u vrhu ima i Partizanovaca i Zvezdaša i Vojvođana i kojih sve drugih u ostalim sportovima. Na kraju krajeva i Tadić i Nikolić navijaju za Partizan, s time što ovoga drugoga zovu Toma grobar, no to nije zbog klupske opcije, a ni tema ovoga teksta.

Posljednja izmjena Subota, 20 Listopada 2012 09:35
 

Komentari

avatar cattaro
0
 
 
Sto se Zvezde tice, sve je dobro objasnjeno, imao bih dodat samo da je Oliver Dulic rekao kako je vaterpolo igrao 20 godina, te ta ljubav prema vaterpolu nije od juce. Zasto se odlucio za Zvezdu - pretpostavljam da navija za nju.
Sto se Radnickog tice, imam pitanje vezano za Borisa Popovica - da se ne radi mozda o igracu koji dolazi uz Nervija?Jako je komplikovano pitanje, jer ja znam 3 igraca sa takvim imenom! Stim da je onaj najstariji (33) mozda i batalio, jer odavno za njega nista nisam cuo.
Druga stvar, apsolutno je bzvz poredit' Radnicki sa Becejem! Becej je, cak i prije nego li je napravio onaj boom imao itekako zapazen rad sa mladjim kategorijama, a svjedok sam da su u periodu od '92. do '94. uzeli i nekoliko medalja (igrali i nekoliko finala, nisam siguran jesu li nesto cak i osvojili) na prvenstvenim i Kup takmicenjima u SRJ, sto u konkurenciji uvijek jakih Partizana (+ filijala Sudent), pa i Zvezde tada, Vojvodine, katkada Beograda, Primorca i Jadrana nije bilo bas lako. Uz to, Becej nije nastao i preko noci doveo ovako velika imena. Posebno mi je ruzno poredit novonastali Radnicki (kom zelim sve najbolje) sa Becejom zbog toga sto je Becej ostao duzan 14-orici vaterpolistima. Ni nakon vise od decenije ti igraci nisu dobili taj novac. Naravno, stari Becej vise i ne postoji...

Eto, jedan dodatak uz tvoj dobar text. Uz oprostaj legendarnog Ratka Rudica ovo je nesto najaktuelnije u vaterpolu danas.

Pozdrav!
avatar roberto
0
 
 
Koliko sam ja razumio, radi se o Borisu Popovicu koji je 1990. godiste i igra na poziciji centra. Sto se Beceja tice, istina je sve sto si napisao, no ipak je taj klub najpoznatiji po dovodjenju, vec vrhunskih igraca (da se ne prisjecamo sada ko je tu sve igrao) a ne po igracima koje je sam stvorio. Pomenuo sam da su ostavili velike dugove spram igraca, te da se nadam da sa Radnickim nece ispast isto. U svakom slucaju, hvala za komentar.
Morate biti prijavljeni za slanje komentara i odgovora.
Radim....
Poslano
Nije uspjelo