Aquatična korporacija i vaterpolo distopija

Čudna vremena. Živimo stvarno u čudnim vremenima. Vremena bez heroja i bez posljedica. Novi korporativni operativni sustav, pod krinkom AI tehnologije, nam se povlako uvlači i gmiže u svaku poru naših privatnih i javnih života. Skaliranje, optimaliziranje, marža, excel tablice, lanac opskrbe, dionice, makroekonomija, Gordon Gekko i korporativna praznina. Državni outsourcing pod pričom o kapitalizmu u posve novom ruhu. Od babilonske kule preko Rima do današnjih dana. Uvijek kao neko slaganje lego kockica. Jedna velika korporacija, sastavljena od manjih korporacija, koje su sastavljene od još manjih lego kockica, koje su sastavljene od jos manjih lego kockica. I ako želiš biti dio tog velikog lančanog nakupljanja lego kockica moraš se pretvoriti u istu jasno definiranu lego kockicu inače… te nema. Navodno. Tako barem insinuira onaj najgori oblik marketinga od svih, korporativni marketing.

A iz istog će nam svijeta u sljedećih par tjedana uz ovotjedni SpaceX, najveća Inicijalna Javna Ponuda (tzv IPO) u povijesti, još dvije zanimljive kompanije imati svoje IPOs. A sve tri su usko i šire vezane uz AI. SpaceX(xAi/Grok), openAI(chat gpt) i Anthropic(claude). Ne želim se sad praviti kao nešto ja tu znam jer sam pogleda par youtube videa na temu, ALI po onome šta ja vidim, kako god se završe te priče, nevjerujem da će te posljedice ikako pomoći već uništenom imidžu svega šta se asocira sa ikakvim korporacijama i korporacijskim pristupom prema društvu i čovjeku. Ne vrijede ista pravila i zakoni za korporacije, i za obične ljude. I to nekako postaje očitije i očitije iz dana u dan. A obični ljudi to baš ne vole. Običan čovjek neće nikada biti “too big to fail”. Negativni korporativni imidž se prenio i na mnoge “besmrtne” sportske brendove, koji, uvelike zbog namjernog korporativnog cijeđenja zadnjeg centa iz svojih kupaca, te paralelnog neulaganja u razvoj novih proizvoda, lagano, ali sigurno, ulaze u ozbiljna sranja. Mislio sam u uvodu da mladi danas više vole kupovati merch uglavnom loše kvalitete svojih omiljenih youtubera/streamera/influencera umjesto neke standardne brendove, ali sve sam više i više uvjerenja da današnji mladi kao dodatnu motivaciju u trošenju svojih novaca imaju sve veću averziju prema ičemu korporativnome, ili ičemu što na korporativno podsjeća. A još bih se usudio reći i da, u cijelim čudnim vremenima u kojima živimo, dio tog negativnog korporativnog imidža se prenio i na sportske neprofitabilne organizacije. Ako kažem Infantino, mislim da se razumimo. A nedavna nespretna izjava o “nevjerovanju u plaćanje sportaša” predsjednice IOO-a, Zimbabveanke Kirsty Coventry nije apsolutno nikome pomogla (copilotAI kaže da je žena iz Zimbabvea Zimbabveanka pa sam to stavio, iako zimbabvežanka mi isto djeloje ispravno).

Par zanimljivih sportsko-korporacijskih priča. U NBAu vidimo isto sve veći i veći utjecaj korporativnog djelovanja na sportske organizacije. U zadnjih par godina je NBA uveo pa proširio pravilo da “Fondovi rizičnog kapitala” (Venture capital, Private equity) i slični fondovi mogu biti manjinski vlasnici(20%) do maksimalno 8 ekipa u isto vrijeme. A kompanija koja ima udio u najvećem broju NBA organizacija Arctos (Golden State, Sacramento, Utah, Washington, Philadelphia i Memphis), između ostalog također ima manjinsko vlasništvu u više klubova u NFLu, udio u više klubova u MLBu, udio u više klubova u NHLu, udio u PSGu, udio u Liverpoolu i udio u Atalanti. Također su neizravno pod sličnim tipom korporativnog vlasništva UFC i WWE. TKO Grupa, vlasnik UFCa i WWEa, iako na burzi i dalje većinski vlasnik te grupe ostaje kompanija Endeveur, čiji je glavni investicijski partner kompanija SIlver Lake, koja je dosad ulagala u Alibabu, City Football Group (Manchester City, New York City FC, Girona, Palermo,…) Airbnb, Expedia, Waymo, Broadcom, Credit Karma, Vantage Data Centers, itd itd itd. Kockica na kockicu na kockicu. 

I sad kako pristupiti svemu ovome? Koliko od ovoga je dio nekog korporativnog takeovera pod pokroviteljstvom većih sila, a koliko je ovo samo logičan nastavak organiziranog sporta, to vam ne znam. Mogu li ja navijati za kompaniju Silver Lake, ili možda za Arctos i onda navijati za sve klubove u koje je ta kompanija uložila? U svakom slučaju ne zaboravite napisati u komentarima koja je vaša omiljena sportska korporacija? Ako još tu dodamo i ove Enhanced Games, protiv kojih u teoriji neman ništa protiv, samo kad pogledate tko u pozadini u njih ulaže bude vam sve jasno o čemu se to zapravo radi. Samo malo skuplja reklama za određene proizvode. Nisam dosad u javnosti imao ikakve ispade ili izjave o dopingu, čak sam i obavio par doping testova. Ja sam uvijek vjerovao u tu neku nazovi naivnu/nevinu/dječju sportsku čast i po mome ikakvo sportsko postignuće uz neko namjerno uvečavanje vlastitih sposobnosti ne bi imalo vrijednost koju sam ja tražio od sporta, i što me privuklo sportu, i zbog čega sam i danas vezan za sport. Što ne znači da osuđujem ikoga tko se takvim stvarima bavio. Život je šta život je, i ne volim osuđivati ikoga. Nije red prema čistim sportašima, ali realno dopingirani sportaši su samo još jedna nepravda u životu većine modernih sportaša i sportašica. Grubo zvuči reći, i unaprijed se izvinjavam svim suvaterpolistima i suvaterpolisticama, ali mi smo imali sreću odgajati se u sportu u kojem si znao da se nećeš obogatiti. Stoga smo odgajani u nekim “nekorporativnim” vrijednostima, da se tako obrnuto izrazim, ali Enhanced Games je, u trenutnoj klimi i stanju cjelokupnog sporta, odlična stvar za pokrenuti neke dijaloge koji se u sportu moraju pokrenuti, a ti dijalozi imaju najmanje veze sa steroidima i dopingom. Market share. Return of Investment. Initial Public Offering. Revenue Stream. Private Equity. Venture Capital. Evaluation. Stock Exchange. S&P100. AI bubble. Knicks in 6… Stvarno ne znam jel živimo u vremenima umjetne inteligencije, ili u vremenima umjetne ekonomije. U svakom slučaju, čudna vremena.  Živimo stvarno u čudnim vremenima.

Reć ću sada nešto šta će zvučati mali kontroverzno. Ali ne mislim da je sve šta European Aquatics radi loše po naš sport. Toliko toga ne urade da sam došao u stanje da mi je drago da bilo šta urade. Samo kao i kod svega korporativnoga, tako i kod European Aquaticsa, sve ima osjećaj neke praznine i nebitnosti. Sve puno osjećaja izgubljenosti u moru sadržaja bez sidra i bez plana. Uz toliko toga na youtube i ostalim platformama, ja od ove godine moram plaćati pretplatu da bi mogao gledati utakmice vaterpolske lige prvaka. Prošle godine su kao imali opciju da im odeš na stranicu gdje možeš besplatno gledati utakmicu, ali samo uživo, i jednom kada završi nemaš pravo gledati više tu utakmicu. Ako si je želio opet pogledati onda moraš platiti pretplatu, i uz to dobiješ još i pristup i cijelom libraryju. Što sam smatrao donekle u redu. Malo meni, malo tebi. Od ove godine moram platiti da bi uopće gledao. A highlightse neke ili dublje analize ne mogu pogledati niti raditi. Budu neke kao “službene” kompilacije golova ili tako šta, ali ništa na levelu na kojem ja mislim da bi mogli imati ako bi se dozvolila upotreba sadržaja za šire pučanstvo. Cijelu sezonu sam odbijao platiti, dok nije došao final 4. Onda ka ajde, platit ću za jedan mjesec. Dao sam. I dijelom mi nije problem dat vaterpolu. Na kakve sve gluposti potrošim 6,99, mogu i na vaterpolo. Ali me nervira jer dijelom dajem i za neprofitnu korporaciju za koju ne vjerujem da radi očekivani bar minimum za vaterpolo. Bar za mene očekivani minimum. Ali o njima svima drugom prilikom u drugom članku. Jer iskreno, kakvi god bili ovi eurobalkan akvatiksi, nisu mi ni blizu antipatični kao onaj Infantino. To je jedna od velikih pobjeda European Aquaticsa. Bar nisu kao Infatino. Čovjek je privatizirao Fifinu instagram stranicu za vlastitu promociju. Ja znam da, duboko u vama, je za vas sportske elitiste Infantino neka vodilja, ali za mene je on faza elitizma do koje dođu svi elitisti. Od antičkog Egipta do Habsburgovaca. Infantino je proizvod braka između nevladine neprofitabilne organizacije i korporacije gladne novca. Na prvi pogled totalni dvije različite genetske slike, a na drugi pogled… habsburgška čeljust.

Ne znam je li ovo još jedna od onih odlika čudnih vremena, ali kakvo je stanje “napolju” voljan sam vas sve tolerirati samo da mi je vaterpolo u redu. Voljan sam čak i tolerirati šta vaterpolo pravila nam dolaze svako malo kao novi update na mobitelu. Pogotovo ako znam da iza toga stoji dobra namjera. Voljan sam čak i kupiti pretplatu za cijelu godinu na euroaquatics.tv, ali nekako ja vama ne vjerujem. Korporativni zakoni govore da je najbolji način za dobiti povišenje plaće ako svako malo mijenjate poslove. Tako da se nadam brzom odlasku nekih od vas, ali ću vas svejedno tolerirati i nadati se najboljem od vas dok ste tu. Ne mislim da je loše šta imamo toliko board membera i jedinice integriteta, i hotline za ovo, te hotline za ono. HR Department je pokriven. Dobro. Kad će investicije u ostale segmente? Dao sam vam 6,99 sada za final 4. Sada smo u poslovnom odnosu. Gdje su mi investicije u proizvod? Jel može ikakva novost osim nekog novog pravila? Jel može nešto novo za promjenu? Jel može neka inovacija? Jel može jednom u vaterpolu biti nešto dodatno da me zaintrigira? Jel može barem jednom da ne bude kao što je uvijek?

Ako ovo nije vaterpolo članak po vašem guštu, možete slobodno ići pročitati neko laganije sportsko štivo kao sportske novosti. Da nastavimo. Vaterpolo se treba prestati ponašati i prilagođavati ljudima koji ne razume vaterpolo. Međutim to šta se ne želim prilagođavati vaterpolo laicima, ne znači da ih ne želim doseći, a za takvo šta nam je potreban youtube. Ja znam da vi tu imate neke dugogodišnje ugovore sa medijskim grupama, broadcasting mrežama i sličnim digitalnim distributorima i korporacijskim skraćenicama, ali time samo podržavate vaše korporacijske lego kockice, kojih ste i sami dio, više nego vaterpolo. Nema veze. Proć će i to. Mi pravi vaterpolo fanovi imamo vremena. Trenutno ste privatizirali vaterpolo content i držite ga čvrsto k sebi jer mislite da je to neka vrijednost koju posjedujete u ovim čudnim vremenima. Korporativna vrijednost možda. Ne neka pretjerana vrijednost jer ipak pričamo o vaterpolu, ali puno veća vrijednost bi bila kada bi se smjelo dijeliti taj sadržaj i sa ostalima koji žele koristiti taj sadržaj. Razumim zašto vi radite to šta radite, jersenisteuspjeliuvalitiuikojidrugisport, ali ne slažem se. Međutim imam još par prijedloga. 

Da napomenem odmah da ja ovdje samo govorim o utakmicama lige prvaka i eventualno nekim reprezentativnim natjecanjima. Trebamo malo diferencirati tu. Postoje leveli u vaterpolu. I liga prvaka bi trebala predstavljati level iznad nas ostalih smrtnika. Ne može sve biti isto od finala lige prvaka, do županijske lige za sedmo mjesto baden wurtenberške pokrajine. Ne. Mo. Že.

Jedan od razloga zašto nisam plaćao dosada 6,99 jer me nervira šta je prijenos loš i varira od domaćina do domaćina. Ne možemo se osloniti na domaćine vaterpolo lige prvaka da imaju prijenos na standardu koji zahtjeva liga prvaka. Bilo bi lijepo kad bi se moglo postaviti neke ozbiljne produkcijske uvjete koje svaka ekipa mora ispuniti ako žele igrati ligu prvaka, ali realno je takvo šta nemoguće. Bar zasad. Dok se ne dođe do tog levela, European Aquatics treba imati eventove u svojoj kontroli i vlastitu produkcija eventa. I znam da je čak i u teoriji problematično kako imati u produkcijskoj kontroli 8 utakmica u isto vrijeme, a kamoli u praksi. Ovo je sve teoretsko rješenje i pokretanje dijaloga koji se trebaju pokrenuti, a nemaju veze sa vaterpolo HR departmentom. Moja ideja je da bi se svako kolo lige prvaka trebalo odigrati na jednom bazenu. I svako sljedeće kolo na drugom bazenu i drugom gradu. Mogu se utakmice odigravati u gradovima odakle potječu ekipe koje se natječu u ligi prvaka. A može se poslati ekspedicija u London i obaviti 8 utakmice lige prvaka u dva dana na nekom Londonskom bazenu i obaviti neku malu promocijicu vaterpolo tamo. Branching out ovo ono. Smisao toga je da European Aquatics razvije svoju vlastitu produkciju za prijenose vaterpolo lige prvaka. U idealnom svijetu bi se imalo 8 službenih European Aquatics produkcija za 8 utakmica u 8 gradova na 8 bazena na kojima bi se igrale utakmice lige prvaka unutar jednog kola. Ali recimo da je to malo previše nerealno ne samo za očekivati, nego i financijski opravdati. Pa amo onda reći da European Aquatics može razviti mogućnost za produkciju dva vaterpolo događaja u dva vaterpolo grada u dva dana. Utakmice bi bile jedna za drugom, bez da mi se slučajno dogodi da u isto vrijeme se igraju dvije utakmice. 

Bio sam sada na europskome u beogradskoj areni i bilo je stvarno impozantno. Ali iskreno, igrao sam i na glasnijim mjestima. Nekad manji prostori sa manje ljudi zvuce puno puno glasnije nego beogradska arena sa svojih 20 tisuća duša. Stvari koje puno više utječu na kvalitetu samog prijenosa nego 20 000 ljudi su boje. Boja bazena, boja kapice kapica i boja lopte. Ova standardna svijetlo plava boja bazenskih pločica pomiješana sa bijelom bojom zapjenjene vode često stvara mutnu sliku, koju svi mi jako dobro znamo i na koju se nažalost većina nas donekle i navikla.  Da ne ulazim sada pretjerano u dublje analize boja i kamera, u kombinaciji sa brzinom interneta i koliko to utječe na prijenos oviseći o rezuliciji i svim ostalim parametrima. Treba naći oku privlačne a svejedno dovoljno oprečne boje koje će odskakati jedna od druge i neće se miješati u videu slabije rezolucije. Fizičko rješenje bi bilo postavljanje neke folije i nekog tog sranja na dno bazena u boji u koju se odluči. Imamo odličan primjer iz svijeta stolnog tenisa, koje je zadnjih 7-8, bez ikakvih službenih promjena pravila ITTFa, zbog boljeg prijenosa počelo igrati sa crnim podom i crnim stolom. Ne bih volio sada izolirati jednu boju, ali mene bi isto zanimalo kako bi sve to izgledalo u prijenosu ako bi se dno bazena prekrila nekom crnom folijom, ili tamno plavom. Iako neonske boje odmah padaju napamet kada se priče o bojama koje ti uskaču u oči, ja bih malo oklijevao sa tim bojama. Za utakmice lige prvaka nebi dozvolio da se imaju vlastite kapice sa vlastitim nekim klupskim bojama. Ja bih vratio ono kao šta je prije bilo bijeli i plavi. Domaći bi uvijek bili bijeli, ili koja god boja bi se odabrala za domaće, a gosti bi uvijek bili plavi, ili koja god boja bi se odabrala da predstavlja gostujuću ekipu. Naravno ovo je samo za ligu prvaka, u državnim prvenstvima je dozvoljeno nositi boje koje klubovi žele nositi. Za ligu prvaka bi pronašao najidealniju kombinaciju boja bazena, lopte, domaćih i gostujućih kapica. I onda napraviti ozbiljnu priču i ozbiljno istražiti i testirati određene podloge sa drugačijim bojama kapica i lopte. Naravno puno ovoga se može i istražiti i testirati preko naših laptopa. Tako da nebi trebali biti preveliki troškovi prije nego se jednom stavi neka podloga na pod bazena i nabave kapice i lopte istraženih boja. 

A kad smo već na kapicama. Ja bih na vašem mjestu uložio malo u Research and Development(R&D) Department također. Malo sam popričao sa chatgptijem i po njegovome ne bi trebalo biti pretjerano kompicirano napraviti male kao čipove koji bi se onda stavili u vaterpolo kapice i vaterpolo lopte. Ti čipovi bi onda emitirali signale i omogućili da se napravi 2D slike iz ptičje perspektive kako svi igrači stoje na terenu u datom trenutku. I onda meni, koji je platio 6,99 mjesečnu pretplatu za vaš proizvod, taj detalj stoji konstantno u gornjem ljevom uglu glavne kamere koja snima sa vrha tribina. Kao što možete vidjeti u ovom čudu od photoshopa ispod. Želim da mi sa strane lijevo i desno po sredini stoji vidljivo, ali svejedno malo prozirno, tko je trenutno u vodi. A ovdje gdje god stoje tekstovi “Tomo Bujas za predsjednika” bi moglo još ponešto biti. Neki sponzori ili još neka dodatna statistika. Ovo vrijedi samo za glavnu kameru sa vrha tribina. Ove ostale kamere neće imati sve te sponzore. Sponzorstvo je dozvoljeno samo na glavnoj kameri, i to po lijepoj cijeni naravno.

Ovo su sve finese koje trebaju malo usklađivanja i naštimavanja, ali nebi trebalo biti baš pretjerano komplicirano. Samo treba malo volje. Usput nemoguće je otvoriti ovu temu a da ne spomenemo statistiku. Igram fantasy. Sve znam o vašoj statistici. Neću je niti komentirati. Cijelu sezonu ligu prvaka pratim uglavnom preko Total arene. Čak i dok sam gledao polufinala sam na mobitelu imao upaljenu Total arenu. Total Arena je možda najveći breakthrough za naš vaterpolo od izuma pliske, i vi nekako nista našli načina to sve integrirati u svoju lego kockicu. Stvarno neću komentirati ništa tu osim do better European Aquatics. U doba korporacija i brojeva, vama je vaterpolo statistika na levelu iz pred industrijske revolucije. Omega ti sam sa vama.