Već treća pobjeda u nizu ove sezona Turčinu je donijela prvu povijesnu pobjedu u prvom kolu Glavnog turnira, pale se Češke banje sa 6:5. Nije bilo toliko dramatično kao što rezultat sugerira. Inače da bi Turčin osvojio Divlju ligu treba mu 8 pojeda u nizu, za razliku od 6 Hrvatske u Budimpešti.

Turčin je krenuo nešto opreznije u utakmicu, ipak se radilo o drugom nositelju grupe, favoritu. A nekoliko bitnih igrača je izostalo kao što će i do kraja sezone izostati.

Subota 29.7.2017 – najveći dan u povijesti Betule Danče – otvaranje Divlje lige na terenu u Mlinima protiv aktualnih prvaka Elite. Oslabljena odlaskom Popa, Ogsa i Maria, te neigranjem prvog i jedinog golmana Grbe, Betula se ipak uspijeva okupiti u pristojnom broju. Periša se pojavio unatoč zarukama i obavezi da posjeti babu, iz Zagreba se vratio Maroje, a i Miho se pojavio i dokazao da je od kapetana Turčina postao pravi vojnik Betule. Radilo se punom parom na regrutiranju preostalih golmana Turčina – Misle i Bileta, ali slatke riječi i suluda obećanja („Ako dođeš, imat ćemo šanse!“) nisu ih uspjela odvojiti od voljenog kluba.

Stigla je i ta zadnja utakmica kvalifikacija za Betulu Danče. Biti ili ne biti. Borba za ulazak u glavni turnir. Protivnik je Plaža ispod Petke, ekipa koja je dobila Lukovicu, našeg protivnika iz prošlog kola. Dobar dio ekipe je pripreme za ključnu utakmicu proveo u Sky Baru plešući kao da im je zadnje, a neki su u potrazi za fizičkim opuštanjem i duhovnim mirom potegnuli čak i do Pelješca, gdje su se mazali ljekovitim blatom sumnjivog učinka i trčali plažama Malog mora kao hodajuće reklame za Afričku šljivu.

Još jedna povijesna utakmica Betule Danče igrala se u petak na Porporeli protiv fatalne Lukovice koja je lani u istom dvoboju spektakularnim preokretom izborila nastavak natjecanja. Betuljani su imali poseban motiv nakon lanjske sramote i ispuštanja vodstva od 6:2.

Utorak, sunčano poslijepodne na Dančama, počinje 34. Divlja liga. Dok su se igrale prve dvije utakmice, ekipe Betule i Turčina su se počele okupljati. Betuljani su s osmijehom na licu dočekali svoje najveće pojačanje ove godine i svog Messija (ili Mesiju?), Popa. Odmah mu je ponuđeno da igra poziciju koju on hoće i izlazi iz igre kada on hoće.

Nakon 20 godina igranja Elita, momčad koja vrvi igračima koji su igrali prvu Hrvatsku ligu, sada u poznoj dobi i za divljeligaške prilike, kad ih se više nije smatralo favoritima, osvaja svoj prvi naslov. I to kako, 13:3, što je najvjerojatnije najuvjerljivija pobjeda u nekom od finala. Tomislav Rudinica daleko je najbolji pojedinac ovogodišnje Divlje lige i čovjek koji je stvarao razliku na ključnoj poziciji sidruna.

Prije dvije godine na istom plivalištu Turčin je igrao utakmicu sa Elafitima za prolaz u četvrtfinale. Na kraju je nakon drame ispao nakon četveraca. Dvije godine kasnije sve je isto. Opet drama, opet poraz na četverce. Atletico Madrid.

Od danas su stvari za Turčin postale ozbiljnije, nema više utakmica u kojima se unaprijed zna pobjednik. I koliko god to zvučalo čudno Turci su se u skladu sa potrebama uozbiljili, i u Mokošicu je došla poveća ekspedicija igrača i simpatizera predvođena, po prvi puta ovog ljeta,  Radom „Erdoganom“ Garićem.

Nakon par odgoda na red su došle i utakmice glavnog turnira.  Ljubitelji Turčina su jučer napokon došli na svoje, debi je imala dugogodišnja želja Turčina Pero Sjekavica. Danas je bilo dosta izostanaka, iz razno raznih razloga nisu došli Ogs, Bena. b/a, Ljubimir, Vlaho, Maro…. Ustvari da nije bilo Banija ne bi se ni nastupilo.