Jug je, bez ozljeđenog Dobuda i viroznog Boškovića lako dobio Mladost. Već od prve četvrtine (3-0) bilo je vidljivo da se mlada, neiskusna i fizički nejaka Mladost neće moći ozbiljnije suprostaviti domaćinu. Lijepo je vidjeti u igri veliki broj mladih, domaćih igrača, ali im, pored Pavića i Radua i donekle starijeg Milakovića, nedostaju bar još 2 iskusnija igrača da bi bili ozbiljna momčad i da bi mladići imali od koga učiti. Ovako, čak i neosporne kvalitet Radua i Pavića ne dolaze do izražaja.
Očekivana pobjeda Primorja na Savi. Riječani se nisu previše umorili i odigravši sa “pola snage” dobili su 12:7. Kobeščak je ostavio Pavića na klupi, a branio je mladi Marcelić. Prvih nekoliko minuta pripalo je mladostašima, kada su poveli 2:0, međutim sve ostalo je pripalo gostima koji su ipak lakše od očekivanog i uz manje potrebnog angažmana lakoćom riješili ovo gostovanje.
Prva dva gola postižu Mladostaši, Duje Živković i Martinić iz peterca. Istaknuo se i Marcelić sa 3 obrane, ali ipak Primorje preko Šetke, Jelače i Krapića okreće na 2:3. U drugoj četvrtini nastavlja se serija gostiju pa padaju redom golovi:
U najavi susreta očekivala se izjednačena utakmica, dva pretendenta na final4 lige. Spominjalo se da obje momčadi imaju iskusnije, reprezentativne golmane (doduše Pavić je bolji), i po 2-3 starija igrača koji vode igru i mlađe suigrače. Međutim, Mladostaši su u potpunosti nadigrali Novljane i na kraju čak +9 uz osjetnije opuštanje u zadnjoj četvrtini.
U prošlu subotu krenula je 5. sezona Jadranske lige, i ove godine sa sponzorskim imenom Triglav osiguranja. Po drugi put, nakon prve sezone, imamo 12 momčadi u konkurenciji. Igra se dvokružni liga sustav nakon čega 4 najbolje ekipe na final4-u odlučuju o prvaku. Branitelj naslova Pro Recco predao je krunu i prije početka odustavši od nastupa ove sezone. Nije mi poznato kako se ove godine određuje poredak za play off Prvenstva Hrvatske. Prošle godine se gledao poredak na kraju ligaškog dijela, prije toga se gledao poredak nakon final4-a. Sve osim finala Jug – Primorje bilo bi ogromno iznenađenje. Ove sezone došlo je do drastičnog pada u kvaliteti lige i od nekoć čak 5 vrhunskih i još bar 2-3 vrlo dobra kluba, ove godine smo spali na dva slova.
Partizan Raiffeisen – Galatasaray 5:5 (1:1) (1:0) (3:1) (0:3)
Bazen: Banjica; Gledatelja: 600; Suci: Moliner (ESP), Bonnay (FRA)
Igrač više: Partizan 0/5, Galatasaray 1/6; Peterci: Partizan 1/1, Galatasaray 0/1
Partizan:Soro, Obradović, Mandić 1, Vico, Subotić, Rackov 2, Ćuk (1), Dedović, Čučković, Tanasković, Basara, Vukićević 1, Stojanović
Trener: Vujasinović
Galatasaray:Sezer, Šutalo 2, Biyik, Okman 1, Smith 1, Gunenc, Nikić, Pasković, Catagay, Mihajlo Korolija 1, Yilmaz, Aksentijević, Kilic
Trener: Kovačević
Divo je tamo negdje u komentaru najave ovosezonske Lige šampiona primijetio kako bi se Turčin mogao nositi sa Galatasarayem, a da je kojim slučajem u svoje redove doveo Šutala, mogao bi se, bar danas, nositi i sa Partizanom. Šalu na stranu, ali očito su Dubrovčani večeras bili kobni po beogradske klubove. Iako se znalo da je Partizan slabiji no prošlih godina, iako se znalo da će im izostati četiri prvotimca (Mitrović, Jokić, P. Filipović i Matović), čak ni pojačani Galatasaray nije trebao predstavljati ozbiljnijeg protivnika srpskom šampionu. Vidjelo se to i nakon 3 četvrtine, kad je Partizan bez naročito inventivne igre stigao do 3 gola razlike, a sve izgledalo da će ovu utakmicu bar rutinski privest kraju, ako ne i potpuno dotući goste. No, onda se „probudio“ već spomenuti Šutalo, a za njime i ostatak tima, te je čak ostalo bilo vremena i za potpuni rezultatski preokret. Tako Partizan nastavlja tradiciju slabih startova u ovome takmičenju, dok Galatasaray nagovještava da će ga se u ovoj grupi ipak ponešto pitat oko daljega plasmana.
Evo jedno pravo ljetno jelo.
Ogromne su vrućine i naravno ne jedu vam se svinjske koljenice ni tripice, probajte ovu pastu sigurno će vam se svidjeti, mene je oduševila.
Neki dan sam imao nešto povrća u frižideru i malo pilećih prsa, a inače volim pastu na sve načine pa sam iskombinirao ovo dalmatinsko-orijentalno jelo.
Prvi dan jeseni tj. 23. rujan bio je zadnji dan koji je Ured državne uprave u našoj Županiji dao Tončiju Vlašiću kao osobi koja predstavlja udrugu Divlja liga Dubrovnik da odgovori na dopis koji u cijelosti možete vidjeti ispod teksta. Naime, ponovno se događa da udruga i osoba(e) koje vode Divlju ligu ne poštuju i ne postupaju po Zakonu o udrugama. Osim toga statut te udruge nije usklađen sa Zakon o sportu i u proteklih 30 dana Vlašić je trebao podnijeti popis članova, zapisnike sa svih skupština i promijenjeni statut udruge. S obzirom na to da je udruga Prvenstva dubrovačkih kupališta u vaterpolu stranka u sporu očekujemo da će i ta rješenja ugledati svjetlo javnosti tako da ćemo konačno dobiti bar neke odgovore. Ili će Tonči Vlašić ignorirati i poziv države pa nam ostaje vidjeti hoće li uslijediti sankcije prema udruzi koju vodi.
Financijska kriza nas drma već četiri godine, a kraj joj nitko ne nazire. Kako bi lakše shvatili što je to uopće ekonomska kriza i zašto nas drma, eksluzivno vam donosimo ekonomski rječnik koji bi barem malo trebao razjasniti sve jade koji nas okružuju. Kako bi rekao jedan narkoman ‘Krizo, krizo, rado bih te liz’o, umjesto da ti ližeš mene’. E pa da vidimo zašto nas kriza liže, a mi nju ne možemo.
AGENCIJA, KREDITNA – sustav gospodarenja otpadnim državama.
AKUMULACIJA – podrazumjeva u poduzeću nepotrošena novčana sredstva, za proširenje poslovne aktivnosti. U Hrvatskoj poslije akumulacije obvezno slijedi korupcija.
BAKIĆ, NENAD – ekonomist s posebnim potrebama.
U samo mjesec dana došlo je do velikih promjena na srpskoj vaterpolo sceni izazivajći pažnju ovdašnje sportske javnosti više no osvajanje bronce na Olimpijadi u Londonu. Kraj prošle sezone doneo je novost utoliko što je Crvena Zvezda uspijela u polufinalu play offa dobiti Vojvodinu te osvojiti drugo mjesto u prvenstvu Srbije, pruživši solidan otpor Partizanu u finalu. Početak prelaznoga roka nije nagovještavao neke spektakularne novine u ovdašnja 3 vodeća tima. Nakon propaloga pokušaja stvaranja pandana Euroligi te potonjih dješavanja sa talijanskim Pro Reccom, a nakon Olimpijade, za čijeg su trajanja klupska dješavanja (bar javno) utihnula, dolazi i do nedavno nezamislivih transfera, te i povoda za nastanak ovoga teksta.
Nakon završetka Olimpijskih igara i povratka sa zasluženog odmora, zamolili smo za intervju još jednog vaterpolo majstora i sudionika olimpijskih igara u Londonu 2012., Danijela Premuša. Uz mnoga osvojena odličja do sada, kako klupska (Jadran HN, Pro Recco) tako i reprezentativna (Europsko srebro iz Kranja 2003. za Hrvatsku), srebrena olimpijska medalja je zasigurno najveći dosadašnji uspjeh u Danijelovoj bogatoj karijeri.
mk: Danijele, za početak čestitke na osvojenom srebru i hvala na tvom vremenu za ovaj intervju za dance.hr. Pogled na Olimpijadu sada kada su se slegli dojmovi?
Danijel Premuš: Mogu reći da je to za mene bilo predivno i nezaboravno iskustvo iako mi je to bila druga Olimpijada, okrunjeno medaljom, pogotovo kad se uzme u obzir način na koji sam upao u talijansku reprezentaciju i došao na Olimpijadu.