Nagy, Parant, Madaras, Denes Varga, Dundos, Hosnyánszky, Vamos, Szivos, Daniel Varga, Biros, Kis, Batori, Gergely.

     Nema velikana KISSA i KASASA, i to je ogroman hendikep. Oni navodno nisu prekinuli reprezentativne karijere, već preskaču EP da se odmore za OI  2012??!! Nemam komentara. Osim njih , BENEDEK se oprostio i preuzeo mjesto pomoćnog trenera. A upravo navedena trojica su bili nosioci igre mađarske repke zadnjih 15 godina.

    Krajnje je čudna situacija u srpskom vaterpolu zavladala pred sami početak EP u Zagrebu. Nakon maksimalnog učinka na ovoljetošnjim takmičenjima (Svjetska liga, FINA kup), uz tek jedan poraz (Hrvatska u Oradei) iz 12 utakmica, poslednja press konferencija pred put u Zagreb donijela je priču (a potom digla i pravu buru) koja je verovatno univerzalna za cijeli vaterpolo sport, osim valjda Pro Recco. Naime, novaca nema!

 

    I ove godine smo krenuli put Dola na izgleda tradicionalno Prvenstvo Dubrovačkog primorja u vaterpolu. Lani su svi prisutni bili zadovoljni viđenim, pa zašto opet ne poći na ovaj zanimljivi događaj.

    Za razliku od prošle godine povećao se broj ekipa tako da ih je sve skupa bilo čak deset. I sve se odigralo u jedno popodne, ali na kraju moramo reći da je ovaj pomalo megalomanski projekat sasvim dobro organizacijski odrađen.

 

 

     U Neumu se 19. i 20. kolovoza odigrao 1. Memorijalni turnir ”Ivica Bačić”. Domaćini su organizirali ovaj turnir u spomen na svog osnivača i glavnog djelatnika kluba kroz 15 godina njegovog postojanja. Ivičina karizma i njegova pojava na vaterpolskoj sceni stvarala je osmijeh kod svih poznavatelja vaterpola,  svi su primijetili koliko je ulagao u vaterpolo te da se tim sportom bavio isključivo iz ljubavi.

     Kvalitetno predstaviti reprezentaciju Hrvatske većinom znalačkom čitateljstvu je sigurno daleko najteže. Radije bi pisao o ženskom turniru; šanse su nam nikakve, ciljevi jasni, a znam nešto i o protivnicama.

Nakon mlađih juniora koji su obranili naslov B prvaka Hrvatske na turniru u Osijeku, isto su ostvarili i junori na turniru u Mlinima što je pokazalo kontinuitet rada sa mlađim generacijama u ovom klubu.. Posebno treba istaknuti trenere mlađih uzrasta na čelu sa neumornim Sinišom Zonićem.

’85 smo po meni bili najbolji, igrali smo odlično. U utakmici protiv Rusa smo vodili cijelo vrijeme, poništili su nam jedan regularan gol i na kraju je bilo neriješeno što je po tadašnjem sistemu bilo dovoljno da Rusi osvoje zlato. Sigurno smo bili ravnopravni, po meni čak i bolji, na kraju smo bili zadovoljni sa srebrom. ’87 smo opet igrali neriješeno i opet je njima odgovaralo neriješeno za naslov.

Zadnja utakmica uklopila se u nikad čudniju sezonu VK Gusar, u kojoj je momčad imala  2-3 jako dobre predstave, nekoliko prosječnih, ali i dva poraza od Jadrana iz Neuma, te  poraz od rekreativaca u Betini.

Teško je objasniti da momčad koja pregazi odlični KPK i prvaka iz Cavtata u Mlinima, na tom istom plivalištu izgleda smješno protiv gostiju iz Neuma, u Korčuli izgubi 19:10 te izgubi od Brodograditelja. Povreda vratar Bijača sigurno je jedan od razloga, ali očito nije jedini.