S bare na baru: Osvojili Sutić i Brković

     Otvorit ću članak o ovogodišnjem natjecanju „S bare na baru“ s ne baš direktno vezanom temom. Naime natjecanje je kasnilo jer sam zapeo u gužvi oko Grada, i na kraju mi je trebalo sve skupa ura vremena da dođem iz Mokošice do Danača.

     Izgleda da je u ovom Gradu, u odsutnosti ikakve druge gospodarske strategije, apsolutno sve podređeno turistima. I čak mi je to razumljivo za vrijeme ljeta, ali da je našim gradskim ocima prioritet da turisti s cruisera (koji ce eventualno popit kavu u gradu i poslati razglednicu) budu iskrcani direkt na Pile, i da se sav ostali promet preusmjerava dalje (naime policajac je kod vatrogasaca samo autobuse puštao prema Pilama, ostali smo morali voziti krug preko Zlatnog Potoka!!!), e to mi je totalno neshvatljivo. Naravno da je svaki od tih autobusa stao na Pilama, napravio krkljanac i iskrcao turiste – a bilo je sigurno 10ak autobusa. Tim više mi je neshvatljivo kad se sjetim npr. turista koji je odsjeo u Excelsioru, plaća sobu 250 eura, i želi taksijem otići do Lapada, i danas bi vjerojatno sjedao u tom taksiju 45 minuta jer je našim gradskim ocima najvažnije od svega ubrati pristojbu od cruisera. U tom pravcu čini se ide i naša gospodarska politika, a i školstvo, te ćemo se izgleda orjentirati da svi budemo ili kuhari ili konobari i da opslužujemo te turiste koji posjećuju ovu zemlju 2-3 od ukupno 12 mjeseci u godini i ostave koji euro. Al to bi bila tema jednog drugog članka.

     Nakon trčanja s Gradca do Danača, odmah smo počeli s natjecanjem. Otvorili su najmlađi – Krkić i Bogdanović su pobijedili Šopyja i Jurića 5:3 (isteklo je 20 minuta vremena za igru), a Toni Popadić i Duždević su pobijedili Škurlu i Matušića s glatkih 8:3. Uslijedila je utakmica u kojoj su Pop i Gvozdenica pobijedili s 8:5 Vlaha Jemina i Šoleta. Odlučili smo progledati kroz prste natjecateljima u ovom susretu u pogledu dopinga, jer se baratalo dvocifrenim brojem gemišta koje su popili prije (to je naime i bio Vlahov uvjet da se susret održi – ako će protivnici s njima početi „gemištati“ od 15:00 – a susret je zakazan u 16:50 :smile:). Sutić i Edi su lagano izbacili Švaba i Kopilaša, u susretu u kojem smo malo više očekivali od najboljeg svjetskog juniora. Ali moramo ga i pohvaliti, ima dosta natjecateljskog duha u sebi – isti dan se prijavio i na nogomet na Dančama, maraton, i petnesku (gdje je vjerovatno najveći favorit uz Milića i Zambatu, pošto se branitelj naslova Sutić odlučio ne prijaviti ove godine). Svaka čast.
     Vlaho Račić i moja malenkost smo trebali u prvom kolu igrati protiv Tria Fantastikus (Brena, Vidović i Mark), ali nažalost trojac se nije uspio skupiti – tako da smo na nagovor jednog od natjecatelja ugurali u raspored drugi dvojac. Naime taj natjecatelj je rekao „ona dva momka bi htjela igrat“, a kako su bili daleko, učinilo nam se kao dvoje djece koju ćemo lako izbaciti u prvom krugu. No kad sam nakon par minuta vidio da je Jugov drugi golman Nižić prijavljen, lagano nam je palo samopouzdanje. Ispali smo s glatkih 8:2, najteži poraz dana. U posljednjem susretu prvog kola su Pena i Soljačić (upali jer se raspao par Buconić – Srđan Milić -> razlog: Čingrija vježba igača više taj dan. Svaka sličnost s komplexaškim ekipama je namjerna :wink:) iznenađujuće izbacili dvoje starih Porporelaša / novih Penaturaša braću Surla. Uslijedilo je grupno slikavanje, a potom i nastavak natjecanja.

U četvrtfinalima su Popadić i Duždević izbacili Krkića i najpoznatijeg mjeritelja vremena na svijetu – „Atomski sat“ Bogdanovića s 8:6; Milić i Fuxy (nakon što im se ispadanjem mene i Vlaha otvorio put do finala :smile:) su glatko dobili Nižića i Jakova 8:2; Sutić i Edi su pokazali klasu u susretu koji su dobili 8:3 protiv Popa i Gvozdenice; branitelji naslova b/a i Zambata su imali zagrijavanje protiv Pene i Soljačića (8:4). Tu su još tekli med i mlijeko iz usta Zambate, što neće biti slučaj u polufinalu :smile:.

     U prvom polufinalu su Milić i Fuxy bez većih problema izbacili debitante Popadića i Duždevića 8:6, no debitanti su pokazali da se na njih definitivno treba računati u godinama koje dolaze. Slijedio je spektakl – Zambata i b/a protiv Sutića i Edija. Zambata je nečiji komentar „finale prije finala“ prokomentirao s „al i u finalu će bit finale“. Igralo se gol na gol, a nezadovoljstvo Zambate („bacaš mi ili plisku ili previsoko!“, „idi u HVIDRU majke ti“ itd itd) Andrijinim bacanjem lopte je uveseljavalo publiku. Susret je odlučen zlatnim golom nakon isteka vremena (7:6 za Sutića i Edija), i u finalu smo gledali dvije dosta medijski nezanimljivije ekipe. Finale je bilo za nijansu manje kvalitetno od polufinala, što možemo opravdati umorom natjecatelja. No Sutića i Edija nije spriječilo ni „back to back“ igranje bez pauze da osvoje posve zasluženo naslov s 10:6. Uslijedila je dodjela nagrada (večera za 4), medalja, izjave aktera i obećanje da će naknadno dobiti majice „prvak Danača u s bare na baru 2010“ kojima će izazivati zavist ukućana, prijatelja, rodbine a bome i slučajnih prolaznika te putnika namjernika. Zambata je predložio da se, zbog (ne)fair playa, dogodine prijave Milić i Sutić pod imenom „Šupci“, i rekao je da više nema motiva za igru.

     Ove godine bih pohvalio veliki odaziv, posebno nam je drago vidjet mlade Jugaše kako se natječu, te pozivamo sve zainteresirane da se prijave za petnesku koja se održava 3.8.!