Zub za zub, a ne za oko

Još jedan dan za ne pamćenje na dančarskom nogometnon turniru. Odigrani su polufinalni parovi u kojima publika nije vidjela ništa, osim svađa, udaraca i slanja u pičku materinu koga god se stigne.

 

 

Kotićari – Gadafijevi lavovi 2-3
1-0 Manta
1-1 Oskar
1-2 Oskar
2-2 Ivuša
2-3 Vicko (golden goal)

Prva utakmica polufinala između starih rivala počela je, čak se može reći, donekle lijepim golom Mantalice. I to je otprilike bilo sve.
Onda su počeli jadi. Prvo Oskar puca nebu pod oblake, ali malo prije nego li je lopta stigla do kumulonimbusa udara u ruku, čini mi se Ivušu (možda griješim), pa onda Mesićevi prijatelji traže igranje rukom iako u dančarskom nogometu igranje rukom ne postoji. Palo mi je u tom trenutku napamet da svi igrači ovogodišnjeg dančarskog nogometnog turnira imaju skupa manji kvocijent inteligencije od jedne jedine ukljate koju Ado svakodnevno hrani, jer kako drugačije objasniti da nijednom, ama baš nijednom igraču nije palo napamet, da kad je već igranje rukom legalno, da ne uzme loptu pesnicom i zabije je poput Irfana Smajlagića.
Svejedno, desetak minuta trajalo je svađanje što znači igranje rukom: pa su onda jedni drugima k’o fol poštujući fair-play dodavali loptu – ‘ajte vi krenite u napad, mi smo pošteni’ – iako su oba dvije ekipe udaljene od fair playa koliko i neaktivnom plivaču Turčin. Taman kad je publika pomislila da će se ovako dodavati do kraja utakmice, ipak su prekinuli.
A onda kiksom Ivuše, kojeg vara lelujajuća lopta, Oskar izdjednačava. No Kotićari se ne predaju. Manta puca, lopta udara prvo o jednu stativu, potom o drugu, pa treću, pa četvrtu, pa petu, pa šestu, gol je, nije, ma jest, ma nije, ma jest, ma nije, ma gol je, ma kurac je gol, Kotićari slave, publika vrišti gol je, nije, ma jest, ma nije, ma jest, ma nije, ma gol je, ma kurac je gol, Kotićari nastavljaju slaviti, no Oskar se ne obazire na to, valjda im ne želeći pokvariti slavlje, i daje – gol.
Pa (akteri utakmice op.a.) kažu: Gol je, nije, ma jest, ma nije, ma jest, ma nije, ma gol je, ma kurac je gol, Mesići slave, Kotićari negoduju da kako oni mogu slaviti gol dok oni još slave onaj gol za koji se ne zna je li, ili nije….
Što je sad – pita se publika – koji je ovo kurac? Nitko ne zna koji je kurac, ovaj rezultat dok se Kotićari i Mesići, iako prijatelji u slobodno vrijeme, međusobno šalju tamo odakle su i došli. Padaju teške riječi, a publici u isto vrijeme pada mrak na oči. Ipak nakon nekog vremena sve se smiruje, nitko ne zna koji je rezultat, odnekle se čuje 2-1 za Mesiće. Ajde dobro kad tako kažu (tko kad sudac ne postoji?), bar možemo nastaviti pratiti.
Onda u igru ulazi Tomo Ivušić, ali nitko ga nije ni primijetio da je ušao, tako da je izgledalo da Kotićari igraju s igračem manje. Ovdje moramo naglasiti da je netko iz publike spomenuo da za Mesiće igra Doktor Shearer, ali čini nam se da ni to nije istina, jer ni taj nije nikako igrao. A ako netko voli dančarski nogomet, više i od Danača, to je Doktor i nikako ne bi propustio da ni minuta utakmice prođe bez njega a kamoli cijela.
No dobro, vratimo se tekmi. I jedni i drugi nastavljaju se tući, krv pršti na sve strane, Ivuša se pita da majko moja koji je ovo sport. No u pauzi tog njegovog čuđenja prikuplja koncentraciju i rutinerski pospremljuje za izjednačanje.
Zlatni gol.
Vicko ga nakon nekog vremena daje petom, točnije donjim dijelom stopala, da ne vrijeđamo petu i kraj je. Mesići (ne)zasluženo, kako za koga, ulaze u veliko finale ultimate fighta, pardon turnira u dančarskom nogometu.

Družina od Vješala – Berdova vila   2-1
1-0 Patrik
1-1 Čanić
2-1 Mark(o) (golden goal)

Druga utakmica polufinala je bila još negledljivija od prve, ali tu je bilo čak i nekoliko zapaženih poteza. Ne nije Patrikov gol za 1-0, kao ni Čanićev za 1-1. Potez utakmice i jedan od dva vrhunska poteza na cijelom turniru bio je kada je bek Berdove vile bekovski htio očistiti jednu sumnjivu situaciju pred svojim golom, pa je u te svrhe degažirao loptu u polje, ali na nju je iz nepoznatih razloga klizećim startom naletio Šime i izbio je u korner. Jednostavno prekrasno, šteta što nije zabio autogol, to bi se zaista pamtilo. Drgi potez koje je naše novinarsko oko zabilježilo je strašan medium kick rekovalescenta Šoše. On je svojom nogom podsjetio bubrege protivnika tko je prošlogodišnji MVP turnira, iako su se iz publike čuli zli komentari da je u posljednjih godinu dana Šoša toliko nazadovao da je od prošlogodišnjeg MVP-a stigao do najboljeg 11. Igrača dančarskog turnira. No s ovom konstatacijom teško bi se složili igrači Berdove vile, njih točno 84, kojima upravo ta brojnost daje snagu na terenu. Pitajte Marka nešto o tome kada ga je jedan od tih osamdesetčetvorice (tko bi znao koji) u dvanaestoj minuti utakmice namjerno pokosio s leđa i oduzeo mu ravnotežu gore i od Parkinsonove bolesti. Kad smo već kod Marka valja spomenuti i njegov pokušaj kada mu je u dvadesetsedmoj minuti lopta doletjela u visokom luku, a Mark(o) je atraktivno htio poklopiti volej. No prije nego li je on poklopio loptu, njega je poklopila protivnička noga. Eto to je sve od regularnog dijela utakmice.
A onda je krenula igra za zlatni gol. Puno prije nego li je pao taj zlatni gol, palo je sunce ispod Petke. Ovi su za to vrijeme kao nešto igrali, iako publika to nije primijećivala, pa je krenula u neformalne ćakule da bezveze ne stoji na Dančama.
A onda je pao mrak. Ne na oči publike, kojoj se nije razdanilo ni od prethodne utakmice, već pravi pravcati mrak. Družina i Berdova vila još su igrali iako ih nitko osim komaraca nije gledalo. A i njima je bila važnija krv, nego lijepi potezi.
Iako je publika mislila da će Družinu i Berdovu vilu nastaviti gledati i sutra popodne kada dođu na kupanje jer ovi neće završiti, dogodilo se čudo. Mark(o) je, tako kažu iako to od mraka nitko nije vidio, nešto prije svitanja dao gol i uveo svoju ekipu u veliko finale Beach fighta.

NAJAVA FINALA:
Finalisti su jedine dvije ekipe koje su do sada osvajale turnir tako da ćemo iza subotnjeg finala dobiti prvu ekipu s dvije zvjezdice. Mesići su većinu utakmica glatko dobili, i jedina su ekipa na turniru koja nije poražena, dok se Družina provlačila s većom dozom sreće od one Baggiove Italije iz 94. Oni su ujedno i jedina momčad s Danača koja koristi usluge stranca, a članovi Družine najavljuju da će poduzeti sve što je u njihovoj boksačkoj moći da dobiju Mesiće, jer njihov kapetan Doktor Shearer nikad nije vratio pehar koji je osvojio prvi put, pa mu se ovaj subotnji jednostavno ne smije uručiti.

NAJAVA UTAKMICE ZA 3. MJESTO:
Baš nas interesira jesu li Kotićari i Berdova vila u stanju odigrati jednu utakmicu za publiku ili će se opet tući. Nadamo se da će ipak pokazati znanje, jer u te dvije ekipe doslovno nema igrača koji ne zna igrati. I to vrhunski, za oko, a ne za zub.

 

 

 

3 komentara na “Zub za zub, a ne za oko”

  1. Napomena : Berdova je odigrala maximalno fair play … I to smo se trudili, a Marole sjeti se par min prije kraja kad sam ja bio bačen na ipon od strane kontra igrača pa se zapitaj tko igra s faulima i šporko, a tko ne …

  2. nije mi drago što linđovci nisu prošli u finale, al’ mi je drago što je debeli zajebo. mwhahaha…