Špilja u osmom polufinalu

Vaterpolski klasik, duel Dančara i Pilara, kako je sve i počelo prije 90 godina. Dvadeseti nastup Špilje u Divljoj ligi i osmi ulazak u polufinale, peti uzastopni. Prethodnih 7 je samo u dva navrata završilo pobjedom koju smo nadopunili i slavljem u finalu. U polufinalima su nas dobijali Elita 2001., Copa 2003., Penatur 2010., Solitudo 2012. i Kamen mali 2013. Mi smo bili bolji 2002. od Elite i 2011. od Solituda. Sada nas čeka Palace s kojima imamo cijeli niz utakmica, ali većinu u četvrtfinalima, ostale u grupnoj fazi.

Igrali smo protiv Penatura s kojima smo do danas imali omjer 0:4; svaki put su nas dobili 2 razlike. Prvi put negdje tamo 2000. 5:3, a zadnji put 2012. 9:7. Igralo se u Šulića i zbog svega toga Penatur je bio favorit. Osim toga, jedva smo se skupili. Đura i Jem nismo mogli, Bačić i Elez su došli točno kad je utakmica počela.

Penatur je poveo iz četverca kojeg je skrivio Elez. Iako smo u pripremi, par minuta razgovora neposredno prije početka, istaknuli tu kvalitetu Pilara – uostalom Solitudu su izborili i zabili čak 3 četverca, od čeka su prva dva gola dali na taj način – ipak nekad se ništa ne može protiv kvalitetnog poteza protivnika.

Nije napad Špilje dobro funkcionirao u prvoj. Lopta s igračem više nije išla po dogovoru, točnije stative i krilo se nisu kretali kako smo to planirali. U obrani smo igrali zonu, a Pena je već naznačio da će to biti njegovo popodne.

Druga četvrtina, poznata i kao „Turčinovo razdoblje“, odigrana je u stilu mlađeg brata s Danača, čak 5:1 za Špilju. Bačić je prvi realizirao jedan udarac izvana, a onda je krenuo Pop. Posebno lijep je bio treći gol, u same rašlje. Marković je smanjio za Pilare – Elez je potpuno biciklom ugurao Klečka u dva metra (sudili se to kao prekršaj napadača jer smeta golmanu?) tako da je zona bila preplitka i Marković sa samo 4-5 metara to kažnjava. A onda još dva gola Špilje. Prvo opet Pop, s igračem više nakon time outa, koji opet nije dobro odigran, ali je ipak realiziran. I onda Elez iz svoje polovice sa istekom vremena za 5:2.

Špilja je dominirala ulascima drugog sidruna. Osim Davyija, još su Pop, Elez, Milić, a nekoliko puta i Bačić i Knego ulazili u dva metra. U obrani zona na srednjeg. Vrhunski odigrana, jer smo na golu imali Penu koji je sve zaustavljao.

Kako to često u vaterpolu biva, suci, ovdje samo jedan, promjene kriterij u korist momčadi koja gubi s nekoliko golova razlike. U trećoj četvrtini suđena su nam čak 4 kontrafaula na dva metra, što nam ne bi toliko teško palo da Mage svoj drugi, a treći gol Penatura nije zabio tako da se prvo nepropisno glavom otresao Bačića. Špilja je uz te kontrafaulove izgubila sigurnost napadačke igre, kažnjava to Penatur, čini mi se preko Klečka za dolazak na 4:5. Tako Špilja nakon prve ni u trećoj četvrtini ne zabija nijedan gol.

U četvrtoj se nastavilo problematično suđenje kontrafaulova. Opet protiv Špilje čak 3 puta, što nam ne bi toliko teško palo da zadnji gol Penatur, točnije Klečak nije zabio na način koji je u prethodnom napadu Špilji dosuđen kontrafaul na poziciji sidruna. Osim toga, zabio je i Boban s desnog krila, iako smo se dogovorili da nećemo igrati zonu na krilu. Mi smo vodili stalno, 6:5 i 7:6, zabili su Pop i Milić koji je brzo realizirao igrača više.

Nakon izjednačenja, imali smo 35 sekundi za napad. Nismo uspjeli zabiti,a Penatur je svoj napad potrošio prebrzo. Ostalo nam je 3-4 sekunde i nakon time outa, Pop pokušava šraubom s 7-8 metara, s protivnikom na leđima. Kako nema šuta iz faula to je bio rezonski pokušaj najvrućijeg šutera danas.

Ipak, otišlo se u četverce. Izabrali smo Milića, Knega i Bačića koji su svi zabili. S druge strane Rizzi, Marković i Čižek također pogađaju. Ide se u dodatnu seriju. Rizzi prebrzo, prije znaka suca šutira, pa mora ponoviti. Ovaj put Pena se raskrilio na golu i brani, pa je Milić u svom drugom pokušaju odveo Špilju u polufinale.

Osim gola s centra nakraju druge, umalo je Pena zabio i na kraju treće s gola na gol. Lopta je ostala na crti. Pena je fenomenalno branio, imao je cijeli niz dobrih obrana, a igrali smo iznimno plitku zonu. Posebice kad bi i protivnici uplivali s drugim sidrunom. Osim Pene treba izdvojiti Popa, 4 od 7 golova ekipe. Uz stalne ulaske na dva metra i hrvanje s protivničkim bekovima. Elez i Milić odigrali su bez sekunde odmora, oni su dančarski Sukno i Joković po pitanju minutaže. Samo što je Elez cijelu utakmicu igrao beka, Milić često ulazio na dva, što puno fizički zahtjevnije.

Penatur – Špilja ’94 Danče           7:7 (10:11) (1:0, 1:5, 2:0, 3:2)

Šulić

Sudac: Nikola Curić.
Penatur: Bartul Vukojević, Darko Surla, Gorazd Surla, Davor Rilović, Željko Mage 2(1), Mijo Klečak 2, Dado Marković 2(+1), Dinko Rizzi (+1+0), Milo Leoni, Ivan Boban 1, Dinko Mirić, Vjeko Čižek (+1), Hrvoje Spremić, Antonio Obuljen.
Špilja: Pena, Tić, Knego (+1), Elez 1, -, Čuki, Milić 1(+2), Braco, Tomi 1(+1), Davy, Maro, Pop 4, Kova,-.

U prvoj današnjoj utakmici, s iznimkom nedostatka četveraca, još veća drama. Luka Čilipi je preokrenula -4 tijekom utakmice, odnosno -3 s koliko su ušli u zadnju četvrtinu, zadnjih 5 minuta. Đole je prije utakmice smirivao momčad, govorio im da utakmicu shvate kao i prethodne. Očito je vrlo dobro znao što je danas najveći neprijatelj njegove ekipe; nervoza, odnosno neiskustvo igranja ovakvih utakmica.

I opet, prva dva napada Čingrija postiže dva gola i odlazi na 2:0. Do kraja prve četvrtine 3:1. U drugih 5 minuta, stabilizirala je Luka igru u obrani, ali su u napadu dosta loši, samo 1 gol do poluvremena ne obećava puno. Nastavak, donosi još gori rasplet po Đoleta i društvo, još dva gola Čingrije, odličan prijenos Bašice, i čak 5:1. Do kraja četvrtine, uspjeli nekako malo smanjiti Konavljani i sa 6:3 se ulazi u zadnji dio.

Tada su zaigrali kao u transu. Vlaho je zaključao gol, a u napadu konačno pokoja realizacija igrača više. Uz par dalekometnih udaraca. Nakon točno pola vremena, 2 i po minute stižu na -1. Zabio je Banac, pa Kocelj. Diglo je to utakmicu na novi nivo. Luka Čilipi kao da je tek krenula u utakmicu, dominiraju terenom, i plivački i šuterski. Uskoro Niko Vezilić, i još jednom Kocelj donose slavlje Luci. Ne sjećamo se ovakvog preokreta u Divljoj ligi, u samo 5 minuta igre zabili su 4 gola. Konačni rezultat 7:6 za Luku Čilipe.

Zanimljivost ovogodišnjih četvrtfinala je da su 4 utakmice završile sa ukupno samo 3 gola razlike. U čak dvije su odlučivali četverci. Iako je utakmica Funa i Elafita završila samo 2 razlike, ipak je,samo ta utakmica bila lišena neizvjesnosti.

Pretpostavljamo da će gol tamo, ili gol amo odlučiti i u polufinalima u četvrtak na Dančama.