Nakon lanjskog poraza u finalu, ove godine Fun H2O osvaja prvi naslov. Iako su igrali slabije nego lani, ponajprije zbog izostanaka određenih igrača, prije svih Mara Kuzmana koji ovu momčad diže za barem 30 %, i to je bilo dovoljno da izbore neriješeno pa u „ruletu“ četveraca dođu do velikog slavlja. Pallace je tako nakon naslova 2006. ovo finale ipak izgubio.
Finalni dan 31. Divlje lige u Portu donio je petu medalju za Špilju ’94. Nakon dva zlata i dvije bronce, stigla je i treća bronca. Zanimljivo da je iza svake bronce, u narednoj sezoni stizalo zlato. Ponovilo se.
U nikad izvjesnijim polufinalnim utakmicama slavili su Pallace protiv Špilje i Fun protiv Luke Čilipi. Obje utakmice finule su po 4 razlike, a sutra nas čeka treća uzastopna borba za broncu. Protekle dvije nisu baš bile uspješne.
Dvije slične utakmice, sa identičnim 6:2 rezultatom, kada pogledate uvjerljivim, ali bilo je napeto i u jednom i u drugom polufinalu. Tako smo dobili ovogodišnje finaliste; Družinu od vješala i Berdovu vilu. Lanjsko polufinale, tako ove godine imamo u finalnoj utakmici.
Vaterpolski klasik, duel Dančara i Pilara, kako je sve i počelo prije 90 godina. Dvadeseti nastup Špilje u Divljoj ligi i osmi ulazak u polufinale, peti uzastopni. Prethodnih 7 je samo u dva navrata završilo pobjedom koju smo nadopunili i slavljem u finalu. U polufinalima su nas dobijali Elita 2001., Copa 2003., Penatur 2010., Solitudo 2012. i Kamen mali 2013. Mi smo bili bolji 2002. od Elite i 2011. od Solituda. Sada nas čeka Palace s kojima imamo cijeli niz utakmica, ali većinu u četvrtfinalima, ostale u grupnoj fazi.
Poznati su polufinalisti dančarskog nogometa: Pitak potok teče dalje i kroz Zonu sumraka, Družina bolja od Fidelovih Barakuda, GCW uvjerljiv protiv El Tora, a Bedrova bolja od Barutane.
Polufinala su na rasporedu u srijedu i četvrtak.
Skopa ove godine je međunarodni turnir sa četrnaest parova – Čadeži su povukli iz Njemačke, a Palaš i Đanović sa Buže na Danče. Klince smo poslali u pretkolo pa su prošli dalje Lovro Putica i Jero Batić te Zlatan Krupić i Marin Radić. Za nagradu je prvi par igrao protiv Ada i Mitra a drugi par protiv Tonija i Doktora. Opet otac na sina. Namješteno, nije ni čudo kad je dirigirani ždrijeb. Ado i Mitar su pobijedili bužljane(?) ili bužiste ili kako već hoćete dok su Doktor i Toni potaracali Mislu Perovića i Vlaha Račića. Dakle repriza reprize finala kao i rezultata. Doktor i Toni opet prvi.
Kao i svake godine Čilipljani su se potrudili i počastili gostujuće ekipe tako da je ovo već tradicionalno postalo omiljeno gostovanje svakog pravog divljeligaškog igrača. Žao mi je jedino što smo igrali dosta rano, odnosno što smo relativno brzo otišli i propustili još uživancije u prirodnim i inim ljepotama čilipskih stijena. Rezultatski najvažnije je bilo u prvoj utakmici još u 1530 kada je Penatur dobio Solitudo u direktom obračunu za četvrfinale.
Petak i subota su bili rezervirani za prvi izlazak favorita na teren. I Berdova vila i GCW potvrdili su tu svoju ulogu i prošli dalje u iznimno zanimljivim i kvalitetnim utakmicama.
Još jedna grandiozna predstava Turčina u ovogodišnjoj Divljoj ligi. Dok se ozbiljno igralo, na kraju treće četvrtine branitelj naslova Kamen mali vodio je 7:5 i utakmica je bila potpuno otvorena. Predstavnici Elafita zabrinuto se sve promatrali, ali na kraju su ipak dočekali plasman u četvrtfinale. A u ostalom nekadašnji trener Turčina je još jučer pitao „A što ćete vi (Turčin) tamo (u četvrtfinalu)“.