Kako su igrači Turčina znanstvenicima pomogli otkriti nastanak života na Zemlji

 

Srijeda 22. srpnja 2015. godine zauvijek će ostati zapisana u znanstvenoj povijesti kao dan kada je znanost napravila jedan od najvećih koraka u svojoj slavnoj historiji. Već dan prije slutilo se tako nešto – NASA je tog datuma zaustavila 570 milijuna dolara vrijedan projekt istraživanja planeta Pluton, nakon što je na njemu radila dugih devet godina – Stephan Hawking je pak naprasno zaustavio istraživanje postojanja vanzemalja, tek što je krenuo, a znanstvenici u CERN-u prestali su sudarati Božje čestice unutar velikog hadronskog sudarača.

 

 

Svi iole vrijedni svjetski znanstvenici – od kvantnih fizičara preko mikrobiologa do astronomskih hipnotičara – stopirali su u trenutku svoja istraživanja, te okrenuli glavu i misli prema neuglednoj plaži u Dubrovniku, poznatoj do tada u znanstvenoj zajednici, jedino po proučavanju medicinskih fenomena – odnosno ljudskoj sposobnosti preživljavanja, čak i nakon višegodišnjeg svakodnevnog krcanja alkohola.

Misli genijalnih svjetskih umova okrenule su se prema Dančama zbog – običnom ljudskom oku naizgled nebitnog događaja – ali vrhunskim genijalcima on nije promakao. Tamo je, naime, samo dan prije Velike srijede – kako će se za nekoliko godina prozvati ova Dančarska pepelnica – Turčin, vaterpolski klub iz dubrovačke Divlje lige, poslao u pepeo Kokote rezultatom 9-8.

Čim je organizator natjecanja Tonči Vlašić podignuo rezultat na web stranice Divlje lige, Stephanu Hawkingu oči su se zacaklile, te je poskočio iz onih svojih svemirskih kolica, a intuicija mu je odmah rekla da bi pobjeda Turčina dotadašnje svo znanje znanosti mogla izokrenuti naopačke. Odmah je obavijestio sve svjetske genijalce, koji su brzinom pliske u gornji lijevi kut, kupili avionske karte i našli se u srijedu na Dančama.

Vlasnik betule Ado Ćimić bio je skroz ljut – skupilo se mnoštvo znanstvenika, državnika, uglednika i novinara iz svih krajeva svijeta, ali nitko nije naručio ni kavu, a kamoli pivu. Svi su s treperavim srcem isčekivali da Hawking napokon stane predvoditi istraživanje koje bi na finamentu moglo dokazati najveću znanstvenu tajnu – kako je uopće počeo život na planetu Zemlji?

Hawking je, pred uzbuđeno mnoštvo, prvo izveo kapetana i vratara Nikolu Biličića Bileta i uputio ga prema plivalištu u moru, koje se lagano njihalo na popodnevnom maestralu. Potom mu je rekao da demonstrira škarice, najvažnije oružje vaterpolskog vratara. Bile je pokušao izvesti makazice, ali umjesto da se radom nogu, sve više izdigne iz mora, on je tonuo poput pijanog crneja.

-Bile je nula, odnosno ništa – zapisao je Hawking u svoju znanstvenu bilježnicu.

Potom je veliki znanstvenik pozvao desno krilo Turčina Željka Kosovića Žexa i naredio mu da opuca parabolu, što je, jasno kao dan, najvažnije oružje vaterpolskih krila. Žex je opalio parabolu, ali lopta umjesto da se zakoprca u golu, pogodila je raka kosmeča na stijeni.

-Moj Žex, matematičari se sad u grobu okreću zbog tvoje formule parabole – rekao mu je Hawking, te potom u svoju zadaćnicu upisao – Žex je nula, odnosno ništa.

Potom je na red došao još jedan krilni igrač Turčina Lukša Benić Bena, čiji je sami izgled – mršaviji je od proračuna Ugande – natjerao Hawkinga da upiše nulu i ništa pored njegovog imena, jer kako čovjek bez kila može igrati krila, pa nije ovo dugoprugaško trčanje?

Novinari još uvijek nisu kontali kakvu ovu znanstvenu metodu koristi veliki Stephan – i ništa im nije bilo jasno – kakve veze ima vaterpolsko znanje s revolucijom u znanosti? Stari invalid nije se obazirao na nezadovoljstvo publike, nego je sad na plivalište doveo Joška Pulića Josha i naredio mu da s vanjske pozicije pokuša dodati točnu loptu u ruke suigraču. Josh je pokušao, ali lopta je, što bi se u narodu reklo, pala u bunar. Još kao mali, on je često u Konavlima, igrajući se ispred rodne kuće njegove babe, ubacivao loptu u bunar, pa mu je ta navika ostala i kad se dvadesetak godina kasnije okušao u Divljoj ligi.

Naravno i njegovo vaterpolsko znanje bilo je jednako temperaturama na Artiku, pa je Hawking upisao ništicu i kraj njegovog imena. Potom sam na red došao ja. Veliki genijalac mi je, kao vrhunskom strijelcu Turčina, rekao da opucam plisku u gornji desni kut golmana. Potrudio sam se, ali je lopta ostala zakopana u Jadranu – valjda zbog previše soli – pa je veliki znanstvenik i kraj mog imena dodao nulu i ništicu

Potom je uzeo pauzu, a novinari i ostala javnost napokon su obradovali Ćimu. No, samo zakratko. Rezultati Stephana Hawkinga bili su gotovi i kucnuo je veliki trenutak u povijesti znanosti – upravo je krenuo s obrazloženjem teorije koja bi trebala biti kamen temeljac za novi veliki skok u razumijevanja svemira:

-Dame i gospodo – reče Hawking onim svojim poluumjetnim glasom iz kolica – kao što dobro znate, još je stari Parmenid udario temelje modernoj znanosti kada je rekao „da nešto ne može nastati iz ništa“. To, koliko god bilo logično, uvijek nas je bunilo, pogotovo po pitanju nastanka života. Ako znamo da prije 6 milijardi godina na Zemlji nije bilo ničega živoga, kako je nastao život? Kako je iz ničega nastalo nešto, ako je Parmenid još prije dvije i pol tisuće godina dobro naglasio da iz ničega može nastati jedino ništa – istakne Hawking, te potom uzme duboki udah za nastavak.

-Danas smo na primjeru amaterskog vaterpolskog kluba iz Dubrovnika znanstveno dokazali da iz ničega, ipak može nastati nešto. Vidjeli ste i sami – Bile, Žex, Bena, Josh i Marole su potpune nule i vaterpolske ništice, ali bez obzira na to, u stanju su pobijediti Kokote, sve od reda momke koji su trenirali vaterpolo, a koji izgledaju tako da bi svaki od njih Benića za zajutrak pojeo. Drugim rječima, vaterpolski klub Turčin je potpuna nula, ali u povijesti Divlje lige, ne samo da su nešto, već i puno više, što govori činjenica da su pobijedili Kokote, nekoliko puta igrali u glavnom turniru, čak i tamo ostvarivali uspjehe, a prošle godine umalo nisu ušli u četvrfinale Divlje lige – zastane opet na trenutak genijalac, te ubrzo iznese konkluziju.

Turčin kao klub je sastavljen od nula, ali zbog ljubavi prema vaterpolu, prijateljstvu i Dančama – te ništice u koleraciji s česticama energije voljenja – čine nešto. Ista je stvar s životom. Ljubav je bila ta koja je iz ničega stvorila nešto, točnije život na Zemlji – zaključio je Hawking uz gromoglasni pljesak okupljenih.

Potom je počelo slavlje zbog velikog znanstvenog otkrića. Ćima je napokon prodao nekoliko gajbi piva, a igrači Turčina, puni ljubavi prema svom klubu, su zapjevali:

-I u dženet s njim i sa šejtanom…

Tako je Turčin znanstveno dokazao ono što se znalo još prije 6 milijardi godina. Ljubav je najvažnija stvar na Zemlji – ljubav prema onome što radiš, prema drugim živim bićima, prema životu… Kad nešto radiš s ljubavlju, sve će se vratit – otkrit ćeš kako je nastao život na Zemlji, ili kako pobijedi Kokote, svejedno. S ljubavlju nikad ništa ne umire – dapače, obratno je – iz ništa nastaje nešto.

Znanstveno dokazano, u srijedu 22. srpnja 2015. godine na maloj, uglednoj plaži u Dubrovniku.

Jedan komentar na “Kako su igrači Turčina znanstvenicima pomogli otkriti nastanak života na Zemlji”

  1. Odlično Marole. Jedva čekam slične tekstove i o povijesti Špilje 😉