Regionalna liga bez hrvatskih klubova

Kao što znamo, krenulo je novo izdanje Regionalne lige. Prije 10ak dana odigrano je prvo kolo. Također je poznato da ove sezone hrvatski klubovi u njoj ne sudjeluju, odnosno da je došlo do značajne reorganizacije, moglo bi se reći i potpune promjene formata. Liga se sada igra u dva ranga: u prvom sudjeluje osam, a u drugom devet klubova; ukupno 12 iz Srbije i 5 iz Crne Gore.

Dosadašnja Regionalna liga postojala je punih 17 godina. Pokrenuo ju je HVS, koji je ujedno bio i većinski vlasnik istoimene tvrtke s 55 % udjela, dok su crnogorski i slovenski savez dijelili preostalih 45 %. Kada su se u natjecanje uključili i srpski klubovi, vlasnička se struktura nije mijenjala. Isti čelnik lige i isti direktor, obojica dužnosnici HVS-a, vodili su je svih tih 17 godina.

Međutim, ta liga nije bila uspješno vođena. Nije uspjela privući ni jednog sponzora ni stvoriti ozbiljnije zanimanje javnosti. Utakmice su se rijetko prenosile, najviše jedna po kolu, i to u onoj već dobro poznatoj, tehnički skromnoj kvaliteti koju vaterpolo nažalost često nudi. Nije se radilo na promociji; web stranica lige bila je tragikomična, a čak ni livescoring nije pouzdano funkcionirao ama baš svako kolo.

Kad se sjetimo da je prije desetak godina postojao i sponzor, Triglav osiguranje, svi su ti novci otišli na suce i takse delegata. Kako bi rekli vođe lige na „core business“ vaterpola. Klubovi su, naravno, imali isključivo troškove putovanja, koji su s godinama rasli, pa su se klubovi, ponajprije oni iz Srbije,  napokon pobunili. Čak ni simboličnu nagradu u vidu wild carda za Ligu prvaka, vodstvo lige nije uspjelo dogovoriti s LEN-om, iako bi to bio logičan korak.

Sedamnaest godina iste priče: Liga bez sponzora i bez ideje

Da ne zaboravimo: čitavo to vrijeme liga je uredno isplaćivala plaću direktoru koji nije donio ni centa prihoda, nije radio na promociji, ni na jednom projektu koji bi koristio klubovima. Njegov se „posao“ svodio na raspoređivanje sudaca i delegata.

U vaterpolu, čini se, ima mnogo situacija koje se mogu opisati jedino „Stockholmskim sindromom“. Klubovi se gotovo nikad ne pobune protiv onoga što im se servira. Sjetimo se situacije kad smo zajedno s Total Waterpolom i Vaterpolo Vestima proveli kratko istraživanje među klubovima koji su tada igrali Ligu prvaka, ama baš nijedan nije imao ozbiljnu primjedbu. Jedino što su predložili bilo je igranje četvrtfinala sustavom doma–vani. To im je, eto, bio jedini „problem“.

Stoga je činjenica da su se srpski klubovi pobunili protiv loše vođene Regionalne lige, u navedenim okolnostima, zapravo pohvalna. Naravno, hrvatski su mediji, kroz, pretpostavljam, naručene tekstove pisali o „niskim udarcima“, „izigranim Hrvatima“, „političkim igrama istočnih susjeda“ i sličnim naslovima. Nitko se, međutim, nije zapitao zašto bi netko bježao iz uspješne lige. Ili kako je moguće da je ta liga postala toliko neuspješna da su se čak i u vaterpolu neki pobunili.

Političke igre, zanimljivo, nisu pogodile regionalnu ligu u košarci, nego baš vaterpolo! Odmah udar na najjaču kariku, logično. Usput budi rečeno, pročitao sam da je tvrtka koja vodi košarkašku regionalnu ligu nedavno isplatila, 1,2 milijuna eura dobiti klubovima vlasnicima. Uz to svim klubovima od početaka pokriva troškove putovanja, sudaca i delegata, pa je liga za klubove potpuno besplatna. A povrh svega, svaka se utakmica prenosi, klubovi imaju sponzore i stalnu borbu da budu dio te priče.

Kad si uspješan, ljudi žele biti dio toga. Kad nisi, bježe od tebe. To je suština. Najžalosnije u svemu je što se oni koji su vodili vaterpolsku regionalnu ligu svih ovih godina nisu ni pokušali pomaknuti s mrtve točke. A nitko ih nije mijenjao, isti su je ljudi vodili punih 17 godina. Možda je stoga i najbolja stvar u cijeloj priči upravo to što hrvatski klubovi više ne igraju u toj ligi  jer bi to moglo značiti i konačno gašenje neuspješne tvrtke koja ju je vodila.

Nova liga, novi početak; možda ipak svjetlo

Nova liga, međutim, pokazuje prve znakove života. Dogovorena je suradnja s Total Waterpolom, livescoring je napokon kvalitetan, a zamislite ironije, 2025. godine liga je otkrila i društvene mreže. Od četiri utakmice po kolu, dvije prenosi Arenasport, a plan je da se standardno igraju petkom i ponedjeljkom. Keel osigurava službene lopte, uveden je i nagradni fond od 100.000 eura (50–30–20 za prve tri ekipe), a sjedište lige sada je u Podgorici.

Ovo je tek početak, ali budući da su dosadašnji uvjeti bili na toliko niskoj razini, svaki je pomak zapravo kilometarski. Vidjet ćemo u kojem će se smjeru liga dalje razvijati. Pregovara se o domaćinstvu Final Foura, najavljuju i nove promjene za iduću sezonu. Svi također ističu da se nadaju i povratku hrvatskih klubova u idućoj sezoni.

Možda napokon dobijemo onaj minimum koji se trebao napraviti još prije 17 godina: kvalitetan raspored, većinu utakmica u televizijskim prijenosima koji postavljaju standarde, kalendar poznat unaprijed, ozbiljan marketing, promociju koja privlači sponzore i, najvažnije, kontinuiran rad na podizanju kvalitete u svim segmentima.