Žestoka obrana je trademark i Uroša i srpskog vaterpola

Hrvatska je neočekivano lagano i uvjerljivo pobjedila Rusiju i osvojila prvo mjesto u grupi A koje nas vodi na Srbiju u četvrtfinalu. S izbornikom Vjekoslavom Kobešćakom prokomentirali smo obje utakmice.

 Istaknuo je da smo bili dobri i rasplivani, ali da je teško ocjeniti našu igru kad je protivnik bio tako slab. Očekuje nas jako težak protivnik u četvrtfinalu s kojim smo se ovo ljeto i zajednički pripremali jer je za razvoj igrača, a na čemu je naglasak čitavo ovo ljeto, najbolje igrati protiv sebi ravnih ili boljih od sebe.

Još jednom čestitke, još jedan uspješno položeni test. Usudio bih se reći da je ovaj put ocjena viša od 3?

Mi vjerojatno jesmo digli svoju ocjenu na jedno 4, ali je Rusija odigrala za čistu jedinicu i definitivno puno, puno lošije nego što smo mi očekivali i nego što oni mogu.

Marelja je u najavi kazao “da su Rusi skloni brzopletim rješenjima, nerijetko nepromišljenosti i da su u stanju čitav odličan dojam u svega par minuta pokvariti”. Točno tako se i dogodilo, potpuno drugačija Rusija u odnosu na dan prije protiv Italije.

Upravo to, Rusija je bila definitivno puno slabija nego protiv Italije. Od samog starta, od kad su promašili peterac, jednostavno nisu imali nikakvu igru. U par navrata tokom utakmice su uspjeli nešto pokrpati u igri, ali većim dijelom uopće nisu imali svoju igru. Mi jesmo bili dobri i rasplivani, ali smo jučer stvarno imali puno lakši posao nego što smo očekivali. Naša obrana je bila zadovoljavajućua, tranzicija isto tako, ali ne znam koliko mjerodavno možemo ocijeniti našu igru kad je protivnik bio tako slab.

Odlično ste se pripremili za ovu utakmicu, odlično ušli u nju i nakon 5:0 već u prvoj četvrtini sve je bilo riješeno. Nisu Rusi mogli uspostaviti ni tu svoju igru na sidrune, ni vanjski Šut Vasileva, ljevaka Makhiaynov ili Ivannikova. Bili su potpuno bezopasni u napadu čitavu utakmicu, igrali smo odličnu M zonu, a bekovi bi izgurali sidrune.

Mi jesmo analizirali njih, koliko smo mogli, i uočili da imaju dva jaka i dobra centra, ali spora. Imaju i dva zanimljiva ljevaka. Vasiliev je glavni igrač, ali isto tako sklon riskantnim rješenjima. Ono što je mene iznenadilo da su oni krenuli s drugim golmanom. Prvi golman im je ostavio odličan dojam u dosadašnjem dijelu turnira i ne znam zašto nisu krenuli s njim. Mi smo tu nabrzinu zabili nekoliko golova, pa su promijenili golmane i jest on kasnije i skupio nekoliko obrana, ali ne znam zašto su tako odlučili. Ovo je bila prva utakmica gdje smo se bavili i taktičkom analizom protivnika. Do sada smo se stvarno većim dijelom kroz cijelo ljeto bavili isključivo nama i do kraja turnira ćemo tako nastaviti.

Osvojili smo grupu, zaslužili dan odmora, a onda nas čeka Srbija. Standardno za srpske ekipe, a možemo apostrofirati i izbornika Uroša, njegove momčadi uvijek igraju odličnu obranu. I na postavljenu zonu u pravilu bočni igrači, koji brane krila, pomažu blokovima. Očekujemo li ih u takvom izdanju ili su pripremili nešto novo?

Očekujemo stvarno žestoku obranu od strane Srbije. To je nekakav trademark i Uroša i srpskog vaterpola. To su pokazali i u utakmicama sa Španjolskom i s Amerikom, ali isto tako i kroz cijelo ovo ljeto. Definitivno težak zadatak za nas, možda i najteži mogući protivnik u četvrtfinalu, ali to i nije niti važno. Važno je da smo mi došli do četvrtfinala. To što smo dobili dan odmora, to može biti plus, ali može biti isto tako i minus. To je za sada nevažno. Imamo jedan dan za pripremit se za Srbiju, ali opet ponavljam, a ponovit ću to vjerojatno još i nakon ovoga, vrlo je važno, da su naši igrači odigrali ovakve dvije utakmice u grupi protiv Italije i Rusije, da napreduju, da su individualno došli do nekih boljih stvari u svojoj igri. Nadamo se tako možemo i protiv Srbije. Srbija će definitivno igrati drugačije nego što su igrali Italija i Rusija.

Njihov napadački koncept, što tu možemo očekivati? Jedan od glavnih igrača im je donedavni naš reprezentativac Radulović, na koga se još treba obratiti pažnja?

Radulović je definitivno vanserijski igrač za ovu generaciju i što se tiče napada, a i kompletne igre, ali Srbija je puno više. Imaju ljevaka Radovića i Brankovića na desnoj strani koji je motor njihove igre. Imaju Martinovića na lijevoj strani, imaju odlične bekove koji daju tempo igri i vrlo dobre centre. Za ovaj nivo vaterpola oni su kompletna momčad, školovana i koja jako dobro zna što radi u svakom trenutku. Dosta su dugo na pripremama, mislim čak najduže od svih. Ako možemo povlačiti neke paralele kroz ovo ljeto, imali smo s njima pripreme na samom startu, pa turnir u Puli i bili su bolji u tom dijelu, tokom tih priprema. Nama je važno vidjeti jesmo li mi sada podigli svoju igru i možemo li tome konkurirati.

I za kraj, kažeš i sam pripremali ste se zajedno s njima u Dubrovniku. Igrali i na pripremnom turniru u Puli opet jedni protiv drugih. U drugim sportovima, nikada se u pripremama ne igra protiv potencijalnih protivnika, međutim u vaterpolu to nije iznimka, već pravilo. Primjerice i seniori su se pripremali s Mađarima pa smo igrali protiv njih u četvrtfinalu. Kako se taj vaterpolski specifikum objašnjava i koliko to odmaže ili u pomaže u ovakvim trenucima?

(smješak) Pa vaterpolo je definitivno poseban sport. Što se tiče našeg koncepta, ovog ljeta, opet to ponavljam, naglasak je bio na razvoju. Najbolji je razvoj ako igraš protiv sebi ravnih ili boljih od sebe. Zato smo tražili najbolje moguće protivnike da bi se pripremali. Kada smo se tokom ljeta pripremali mi nismo znali koji je sistem natjecanja, odnosno na koga ćemo mi naići na svjetskom prvenstvu. Ali to i nije bilo ni važno, mislim ni nama i Srbiji. Nama je važno da se ovi mladi igrači razvijaju u ovoj dobi. Zato mislim da je vrlo važno da oni imaju tako jake protivnike i mislim da je to bolje za njih, puno bolje nego bilo kakav drugi trening. Uvijek je najbolje igrati i igrati protiv jakih protivnika. Što se tiče seniorskog vaterpola, za reprezentaciju je mislim vrlo slična stvar, a što se tiče klubova isto se traže jaki protivnici, sebi ravni. A ako imaš neko natjecanje i očekuješ utakmicu protiv neke momčadi, pokušavaš izbjeći nju, znači ideš s nekim drugima da ipak sakriješ neke taktičke stvari. U ovom našem vaterpolu, taktika je u drugom planu. Važno je da se radi kompletna obuka igrača i zato smo se odlučili za sparing sa Srbijom. A i uvijek je ugodno biti u društvu Kembeta i slušati njegov pogled na život i na vaterpolo.