Fatović je igrač koji pravi razliku i donosi Hrvatskoj najviše uz Bijača

U ovom fantasiju za experte po prvi put sudjeluje i Andrija Prlainović. Sprema se veliki derbi Hrvatske i Srbije, ekipa koje su svaka bila u 3 od zadnja 4 finala Olimpijskih igrara. Boljeg sugovornika nismo mogli poželjeti.

Prlain nam je kazao kako se snašao u debitantskoj sezoni u fatasiju, kako nikad u životu u nijednom sportu nije vidio nešto slično VAR situaciji s Codemijem, o odličnim Fatoviću i Bijaču, velikom značenju povratka Ćuka i Dedovića, lošim odnosima Zalankija i ostatka mađarske reprezentacije, psihologiji koja radi ključnu razliku u utakmicama na ispadanje te koji igrači Recca dolaze u Marseille (to nam ipak nije mogao kazati jer su pregovori još u tijeku) i još puno toga.

Pozdrav imenjače, hvala ti što si nam se pridružio u expert fantasy ligi. Pravo je zadovoljstvo. Jedini si debitant ovaj put, kakvi su ti dojmovi. Čini se da si u predzadnjem kolu ispao iz igre na naslov?

Plain: Meni je drago da sam tu konačno u Fantaziju, bilo mi je jako zanimljivo, poznajem sve sudionike Fantazija, tako mi je još zanimljivije. Ispred sam Leke, što je jako mi je bitno bilo, haha, a ispao sam vjerojatno, utrke za naslov.

Na draftu si birao drugi i tvoj izbor bio je još jedan Bokelj, Dušan Mandić. Sigurno si jako zadovoljan s njegovim fantasy učinkom.

Prlain: Mandić mi je nosio ekipu do polufinala, a u polufinalu nije imao golgeterski učinak. Ali Srbija u finalu, tako da neću mu to zamjeriti. Dosta je doprinio da Srbija bude u finalu i u toj utakmici, a do toga je nosio i Srbiju i moju ekipu na Fantaziju, zaista na svojim leđima. Za prvi nastup sam zadovoljan.

Manhertz suigrač iz Marseillea, Bowen kojega si isto mogao pratiti u francuskom prvenstvu, su tvoji kasnije izbori. Jesi li se za njih odlučio jer si ih detaljnije pratio kroz prvenstvo?

Prlain: Uzeo sam Manhertza, koji mi je jedan od omiljenih igrača, to sam već rekao svima, jako smo bliski i igrali smo dvije sezone zajedno. On je to opravdao i ovdje, bio je fenomenalan. Bowen je ponajbolji svjetski šuter, očekivao sam više golova od njega. Ovdje je imao malo manje šuteva nego obično kad je u pitanju američka reputacija pogotovo.

Ostali, u drugu u skladu s očekivanjima, Fondelli je bio dosta dobar, on je standardan u glavnom. Malo je podbacio pri kraju, imao je promašene peterce u četvrtfinalu. Golman mi je najlošiji izbor, definitivno. Imao je baš loš turnir, nekarakteristično za njega jer je u par navrata kad su u Grci pravili rezultate, zaista je bio odličan. Pogotovo u Tokiju i u Fukuoki na svjetskom prvenstvu. Od ekipe što još? Možda sam mogao bolje da iskoristim Ryder Dodda, ali dobro, to je sad uvijek pitanje jer neko mora ostati na klupi. I da, Nagy Adam je isto jedan od mlađih tih igrača koje cijenim. Bio je ispod nivoa golgeterski i nije imao neki veliki učinak. Očekivao sam koji gol više od njega sigurno.

Grupa u kojoj pratimo fantasy i događanja prilično je aktivna. Nažalost manje je zafrkancije i podbadanja, a puno više teških tema kako natjecanje ide dalje. Jasno je i što je tema, kako ti vidiš suđenje, događanja oko bazena i organizaciju našeg sporta općenito što je nekako kulminiralo na ovim Igrama?

Prlain: Što se tiče vaterpolskog turnira tu je uvijek priča u sucima. Tu sjede ljudi koje vaterpolo previše ne interesira, njih interesiraju neke druge stvari. Znači benefiti od vaterpola, što mogu dobiti, a ne što mogu pružiti vaterpolu. A ovo s VAR-om, to je već sramotno. Odluka Condemiju, mladom momku, izuzetnom sportašu kojem je uskraćeno da odigrao četvrtfinale, najvažniju utakmicu u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Zbog jedne potpuno…ja nemam komentar. Znači jedne totalno nelogične odluke, to nikad u životu nisam vidio. Ne samo u vaterpolu, nego ni u jednom sportu. I zaista, ostavlja gorak okus ta situacije. To je slika i prilika kako se taj VAR koristi. Nije mi jasno zašto nemaju 3 čovjeka, eksperta koji bi stalno sjedali za VAR-om i bili odgovorni za taj dio. Mislim da ni suci, ni delegati ne bi trebali odlaziti, dizati se gledati ekran, već bi to ti eksperti u VAR sobi trebali presuditi. Mora se konačno nekoga prozvati na odgovornosti i da odgovaraju za ovakve odluke. I sudi i delegati. Suspenzija na 2 godine. 6 mjeseci je ništa. Kao što igrač dobije inhalator jer ima astmu 2 godine, neka i suci imaju odgovornost. Dok netko ne odgovara, neće se ništa promijeniti.

Najbolji dio ovih igara za promociju vaterpola je publika. Igra se na bazenu od 15.000 mjesta, posjećenost je odlična, evo danas čitam da je košarkaška dvorana manja, da je više publike na vaterpolu. Moramo i neke lijepe detalje pronaći i izdvojiti, iako je jasno zašto nas boli duša što ovaj naš prelijepi sport ne dobiva puno više u svakom segmentu?

Prlain: Kad staviš vaterpolo u pravi ambijent, u vrhunsku arenu, u vrhunski sportski objekt. Ne treba ništa više. Imali smo u Beogradu (op.a. EP 2016) 18.000, sad u Parizu 15.000 i što si rekao, više nego na košarci. A karte su izuzetno skupe. Znači nije problem ni prodati karte koje su koštale 70-80 eura pa naviše. Bilo je po 15.000 i neki dan, i jučer, a bit će i u finalu što je dokaz da vaterpolo ima svoju publiku.

U polufinalu, a i u četvrtfinalu Srbija je konačno posložila obranu. Mislim da im je najviše nedostajalo u periodu zadnje 3 godine u kojima nije bilo medalja. U napadu je iskočio Dedović koji je iskoristio američke izlaske na Mandića, a i općenito igra jako dobar turnir. Koja su tvoja najvažnija zapažanja oko ove utakmice?

Prlain: Srbija dobila čvrstinu u obrani, puno su bolje izgledali i očigledno su dobili samopouzdanje nakon utakmica s Francuskom. Mislim da su pametno odigrali utakmicu sa Mađarskom. Jest, loše su igrali, bilo je čak i malo zabrinjavajućih detalja, ali nisu se potrošili puno, što je jako bitno. Došla nam je Grčka koja je bila apsolutni favorit, s obzirom na to da su nas od Tokija uvijek pobjeđivali. Praktično nikad prije toga, ali od Tokija uvijek, ovu novu reprezentaciju. Međutim, Grci nisu podnijeli pritisak na pravi način, kao i puno puta ranije. Srbija je tu bila bolja većim dijelom utakmice. Mandić je nosio na svojim leđima utakmicu, napadački, izuzetan jedan dan. Ne samo golovi, nego i asistencije i navlačenje obrane.

Bio sam siguran da će Amerika teško izdržati taj pritisak polufinala. To je prvi put tim igračima da su u takvoj situaciji. A za razliku od njih, mi imamo šest igrača koji su već prošli takve utakmice. Bilo je pitanje trenutka kada ćemo se odlijepiti. Golman je bio na izuzetnom nivou protiv Amerikanaca, protiv ekipe koja ima ozbiljne šutere. To su dokazali i protiv Crne Gore i protiv Hrvatske. Naš golman je bio izuzetan i ulio dosta sigurnosti. Srbija je odigla fantastičnu utakmicu, primit 6 golova je za polufinale fenomenalno. Dedović i Ćukov povratak je bio pun pogodak i to sam se i nadao da će biti tako. Vjerovao sam da oni mogu da svojim iskustvom i kvalitetom dignuti Srbiju na viši nivo i to su upravo uradili.  Očekujemo od Ćuka još više u finalu i još koji gol. Igra cijeli turnir vrlo dobro, konstantno, pouzdano, siguran je u pozicionom napadu s distribucijom lopte. Ono što nismo imali u prethodno dvije godine. Igrač je kojeg ne smije nitko da pusti ni na sedam metara, tako da je donio veliki kvalitet.

Hrvatska je protiv Mađarske krajem druge četvrtine preuzela kontrolu utakmice. Fatović je bio fenomenalan u napadu, nakon njegovog trećeg isključenja potpuno smo se ugasili u tom dijelu. Međutim, Bijač je u potpunosti zaustavio Mađare, njihovih 0/3 iz peteraca pokazuje da im je potpuno ušao u glavu i uspjeli smo se obraniti do kraja. Osim odlične igre Hrvatske, kod Mađara upada u oči da njihov glavni igrač Zalanki ne igra ni blizu svojim mogućnostima.

Prlain: Istina, Fatović je imao nevjerojatan učinak u tom prvom dijelu utakmice. Jako puno znači i radi veliku razliku u odnosu na sve druge igrače Hrvatske. On je broj 1 igrač u posljednje vrijeme, već posljednjih godina i fenomenalan igrač koji iskazuje i lidersku sposobnost i on je baš igrač koji pravi razliku i koji donosi Hrvatskoj najviše uz Bijača. Nakon Tokija, on je taj koji radi prevagu za rezultate Hrvatske reprezentacije. Taj ključan dio je Bijač. Ne treba ići dalje od njega. Brani na zaista izvanrednom nivou i on je slomio i utakmicu protiv Mađarske.

Mađari ne igraju dobro. Meni se ne sviđa taj mađarski vaterpolo Zsolta Varge i Ferencvarosa, s tim bezbrojnim ulascima, kontrafaulovima… gdje svatko kao može igrati centra, a kad bi se sudilo normalno imali bi 10-12 kontrafaulova na svakoj utakmici. Meni se to ne sviđa. U reprezentaciji postoji i loša energija. Loši su odnosi između Zalankija i drugih igrača. Niti on niti Vamos ne pokažu puno na tim reprezentativnim natjecanjima. Rekao bih da su Mađari Fukuoku nezasluženo osvojili. Dojam mi je da igraju dosadan vaterpolo u odnosu što sam navikao  i uz kakav sam mađarski vaterpolo odrastao. Bilo mi je uživanje gledati te igrače, za razliku od danas. Sada se ide na silu, na mučenje i na snagu i Hrvatska je sasvim zasluženo u finalu.

Zanimljiv detalj utakmice je i podatak da su Dubrovčani zabili 7 od 9 naših golova uz ovakvom Bijača na golu. Ovaj naš dio Jadrana, Boku smo već apostrofirali, očito ima neki dodatni gen za vaterpolo.

Prlain: Što reći za Dubrovnik i Jug. Hrvatski vaterpolo unazad 15-ak godina je u suštini Jug. Baza je Jug i gotovo svi najbolji igrači su ponikli u Jugu. Zaista je jedinstven klub u svijetu što se tiče proizvodnje igrača i uspjeha. I proizvodnje igrača koji su kroz nacionalne timove osvajali brojne medalje. Pričali smo, od Kotora do Ploča se igra najbolji vaterpolo na svijetu. Nema dalje.

I sad nas očekuje klasik. Repriza Ria gdje si i sam igrao. Ako se ne varam po Omegi si igrao svaku sekundu finala. Taka nije bilo puno dvojbi pogotovo s obzirom na činjenicu da au svi bježali od utakmice sa Srbijom. Konačnih 11:7 i ne dočarava u potpunosti razliku. Danas nas očekuje potpuno drugačija utakmica u koju Hrvatska ulazi kao favorit. Kakav su tvoja očekivanja, kakvu utakmicu predviđaš, što bi moglo presuditi?

Prlain: Da, mislim da sam igrao svaku sekundu finala u Riju. Često sam tih godina igrao cijele utakmice, pa čak i te polufinalne i finalne. Tu još dodatno jer je Ćuk bio ozlijeđen i nije mogao igrati. U odnosu na Rio, sada je Hrvatska favorit, a tamo smo mi bili. Ali opet, finale je. Očekujem otvorenu utakmicu gdje će svatko imati svoje šanse. Dobro se poznaju, ali ovdje dosta psihologija igra. U biti, igra sve, što se i pokazalo po tko zna koji put. Znao sam da će to odlučiti, od četvrtfinala do posljednje utakmice, psihologija je ključna. Individualni kvalitet, tko ima bolji šut…to se sve zaboravlja. Tko je jači u glavi…psihologija je toliko bitna najbitnija. Sada su i jedni i drugi psihološki dosta stabilni, tako da će biti jedan divan duel, za uživanje.

Koje pojedince bi izdvojio na ovim Igrama, posebice na svojoj poziciji? Ako možeš dodati možda i neki svoj rang play makera, igrač koji vode igru svojih reprezentacija?

Prlain: U grupnoj fazi i u četvrtfinalu broj jedan mi je bio Di Fulvio. I to uvjerljivo. Ovo mu je najbolje natjecanje do sad, najzrelije, otkad ga gledam. Uz njega Fatović. To su dva igrača s lijeve strane koja su obilježila ovaj turnir. Što se tiče organizacije igre, odnosno playmakera tu je možda Fatović broj jedan. On daje najviše dobrih dodavanja za gol, daje najviše upotrebljivih lopti. Otvara situacije i pasovima i prolazima, uplivavanjima, otvara prostora za druge. Mada, ponavljam, broj jedan mi je bio Di Fulvio do utakmice s Mađarskom gdje je isto bio odličan.

Ostaješ i dalje u Marseille? Kakvi su ti planovi za nastavak karijere? I hoće li se možda Marseille nenadano pojačati s nekim pojedincima iz Pro Recca koji se nažalost po svemu sudeći raspao pa tako umjesto da imamo sve više i više jakih i dobro organiziranih klubova, i oni najbolji nestaju?

Prlain: Ostajem u Marseilleu i nadam se da ćemo uspjeti dovesti nekog od igrača iz Recca. U pregovorima smo, da ne otkrivam sad, ali kažem, nadam se da ćemo uspjeti dovesti nekog od tih igrača koji su sad ostali bez ugovora. Marseille ostaje isti, ako ne bude i jači, budget je sličan.

Za kraj, situacija u francuskom vaterpolu, Marseille i dalje nastavlja s istim proračunom i ambicijama. Međutim, ostali izgleda prestaju s ulaganjima nakon Pariza. Još jedno tržište manje za igrače i čini se da bi plaće igrača mogle padati i narednom periodu što svakako nije dobro za vaterpolo?

Prlain: Ostali klubovi u Francuskoj idu dolje što je naravno loše. Vidjet ćemo što će završetak Volpijeve ere dati europskom vaterpolu. Možda je ova godina iznenadila sve, odnosno ovaj trenutak jer je već bio sedmi mjesec, ali moguće da će se probuditi drugi klubovi, a pogotovo talijanski. Moguće je da će opet tržište postati interesantnije i otvorenije i da će više vrhunskih igrača biti raspoređeno u više klubova. Italija je ipak nekoliko desetljeća bila najjače tržište, najjača liga. Recco je zaslužan što to u zadnje vrijeme nije bilo tako. Moguće je da će se to vratiti, ipak je u pitanju ogromna tradicija u Italiji. I to bi bilo sjajno.