Srbija u finalu juri treće zlato u nizu
Srbija – USA 10:6 (2:2) (4:2) (2:2) (2:0)
Suci: Stavridis (GRE), Colombo (ITA)
Igrač više: Srbija 5/6, USA 4/16
Dva igrača više: Srbija 2/2, USA 1/1
Srbija: Filipović (9), Mandić, S.Rašović, Ranđelović 1, Ćuk, Dedović 4, Drašović, N.Jakšić 3, Vico 1, Ubović, P.Jakšić 1, V.Rašović, Mišović. Izbornik: Stevanović
USA: Weinberg (14), Vavic 2, Obert, Daube, Cupido 1, Hallock 1, Woodhead, Bowen 1, C.Dodd, R.Dodd 1, Irving, Holland. Izbornik: Udovičić
Svašta se izdogađalo s reprezentacijom Srbije nakon prošlih OI, malo toga dobroga. Nakon prestanka igranja igrača koji su bili okosnica ekipe, smijene izbornika poslije lošeg rezultata na EP u Splitu, nisu niti naredno SP pa potom još jedno EP donijeli rezultate koji su očekivani tako da nije moglo biti puno optimizma ni pred OI turnir u Parizu (barem van kruga same reprezentacije). Takav nekakav osjećaj prevladavao je i tijekom grupne faze takmičenja u kojima su loše igre protiv Japana i Australije, tek na momente bolje protiv Španjolske i Mađarske, uz tek jednu kvalitetnu partiju protiv Francuske za izboreno četvrtfinale, doveli do toga da je čak i veliki dio srpske javnosti gotovo zaboravio na ovaj donedavno toliko trofejni sport. Nakon pobijede protiv Grčke isto se nije moglo biti puno optimističniji s obzirom na dosadašnji ritam “toplo-hladno” igara. Reprezentacija USA svakako nije bila iz kruga najtežih protivnika, no, poslije dugo godina došli su ponovo u situaciju boriti se za medalju na OI, još bitnije, dobro su igrali uspijevajući pobijediti u grupi čak i reprezentacije Hrvatske.
U takvim okolnostima se očekivalo zanimljivo i neizvjesno polufinale koje je na kraju ipak završeno prilično rutinski od strane branitelja olimpijskoga zlata. Uroš Stevanović je čini se najprije pronašao način “trgnuti” i motivirati igrače da pruže ono što mnogi od njih stvarno i mogu. Uz Mandića, koji je i do sada briljirao, N.Jakšić sada konstantnije igra na svojoj razini, u ovoj kao i par ranijih utakmica veliku ulogu imao je i Dedović, čak je nešto sigurniji na golu bio i Filipović. Problemi u obrani naročito vidljivi u utakmicama protiv Japana i Australije, ali i protiv Mađarske, prilično su nadvladani u četvrtfinalu i u ovoj utakmici. Pogotovo što je reprezentacija USA (posebice naravno Hallock čak 8) imala jako puno izborenih igrača više, no Srbija je unatoč tome odigrala posljednjih gotovo 13 minuta bez primljenoga gola, naime Amerikanci su svoj zadnji gol dali tamo negdje na 4:40 prije kraja treće četvrtine. Osim što je Srbija bila dovoljno učinkovita u napadu čak i u situaciji kada je Mandić posebno dobro čuvan, te utakmicu završio (tko zna od kada) bez postignutoga gola, još bitnija je bila perfektna realizacija kod igrača više jer se isto kao zna od kada dogodilo da neka momčad svaki put zabije iz ovih prilika. Ako ćemo ipak točno, Srbija nije realizirala samo jednom kod igračke prednosti, ali to je bilo u zadnjoj minuti kada se i nije više išlo na gol nego se trošilo preostalo vrijeme do kraja pa nisu ni išli na realizaciju. Ponovo se uspijevalo preko akcija na stativu (oba Jakšića i Dedović), Dedović je još ispravljao prethodne pokušaje S.Rašovića i Ubovića ubacujući “otpatke” u gol, uz par golova s vanjskih pozicija. Kod takve igre nisu se puno onda srpski igrači morali forsirati ni kod napada kada bi američka obrana dobro funkcionirala, strpljivo bi se igralo do kraja napada i onda šutiralo kada se osigurala zatvorena kontra i iz lošijih pozicija što se jedino odrazilo na statističku učinkovitost Weinberga koji je skupio dosta obrana od svojih 14 baš iz takvih situacija. Ubović je dosta rano dobio dva izbačaja pa je i to razlog što je Srbija utakmicu završila s duplo manje zarađenih izbačaja od protivnika, ali uz to se Vico uspio izboriti za nekoliko prilika da puca, jednom i pogodivši.
Amerikanci su nakon izjednačene prve četvrtine korak lagano počeli gubiti već u drugoj zaostajući za dva gola. I njihovi glavni pucači su bili dobro markirani, Daube je završio bez postignutoga gola, Bowen zabio tek jedan, zadnji šesti. Vavic i R.Dodd su pogađali u prvoj četvrtini kod igrača više s lijeve strane, no već u drugoj je nesrazmjer između broja zarađenih izbačaja i njihove realizacije počeo rasti. Hallock je u drugoj četvrtini uspio jednom sa stative ali još u nekoliko takvih akcija Amerikanci nisu bili uspješni. U trećoj četvrtini golom Vica za 8:5 Srbija dolazi prvi puta na +3, potom je Bowen kod igrača više smanjio na 8:6 i do kraja te četvrtine nije više bilo golova. Udovičić je još u tome periodu pokušavao taktikom da već krajem protivničkih napada krenuti u kontru s jednim ili dva igrača no su i tada sasvim smireno odigravali srpski vaterpolisti. Početkom posljednje četvrtine Srbija je ponovo stigla do tri gola razlike i od tada se sasvim trudila spustiti ritam igre. Filipović se istakao kod šuta R.Dodda potpuno samog s lijevoga krila i tu se već vidjelo da će Amerikanci teško moći vratiti neizvjesnost ovoj utakmici. Nešto više od tri minute prije kraja N.Jakšić je na 2 metra izborio igrača više, nakon time-outa i pogodio sa stative pa su reprezentativci Srbije rutinski priveli utakmicu kraju i stigli, za mnoge neočekivano, do novog olimpijskoga finala.