Vortex novi šampion

Okončano je još jedno Europsko prvenstvo u vaterpolu kao i peto – jubilarno ? izdanje dance.hr fantasyja. Kako je završeno ono poznatije natjecanje sigurno znate a evo i pokušaja da se  prenese djelić atmosfere sa ovoga drugoga. Uzbudljivo do samoga kraja te neizvjesno kako u borbi za vrh tako i za izbjeći začelje. Istina, Vortex i Stručnjak za vino su bili ubjedljivi, no od trećega do šestoga mjesta razlika je bila samo u 6 bodova. Istih 6 bodova bilo je presudno za plasman i od sedmog do desetog mjesta. Pa krenimo redom:

Čini se da je prst sudbine taknuo Igora Martinčića još tamo negdje pola ure prije početka drafta za ovaj fantasy. Naime, baš tada je usljed iznenadnih neodložnih obaveza morao uz veliko žaljenje objavit odustajanje od igre. A tada zapravo sve tek počinje. Ophrvan željom ponovo biti dijelom draft ludila, sa one jedine prave, igračke strane (pa zbrajati rezultate može danas i svaki lošiji model smartfona) Gjivo se ponudio odradit draft u ime Vortexa. Mobiteli možda jesu pametni ali ni za kompjutere se još nije našlo čovjeka (premda smo veoma blizu i toga dostignuća) da programira autodraft u vaterpolskom fantasyju. Andrija je želio iskoristiti priliku da, osim sa Davorom, razrješi neke neraščićene račune sa jednim bivšim učesnikom fantasyja predlažući zamjenu, no, većina je naivno pristala na Gjivov prijedlog. Imao je Gjivo i jedan uslov, rekao je da posle odrađenog drafta od Igora ne očekuje ništa manje do prvoga mjesta na kraju. Da, kako ne, sa podsmjehom su reagirali ostali, nesvjesni još uvjek u kakav su vrtlog uvučeni. I tako je sve ostalo postalo djelić povijesti ove igre.

Ma kakav tim izabrali na početku, tijekom igre uz zamjene su poboljšanja itekako moguća, ali Vortex je bio tako dobro posložen da mu izmjena gotovo nije ni trebalo. Također, za uspijeh vam nisu dovoljna samo ona najpoznatija vaterpolska imena pa prevagu između dobrog i odličnoga tima nose svakako oni manje poznati a itekako korisni igrači. Maltežanin S. Camilleri i Nizozemac Lindhout činili su to na ljevoj strani Igorovog Vortexa, uz dakako golmana Hofericu koji je bljesnuo upravo u 4. kolu kada je morao odmjeniti Bijača. Pomenuti Bijač kao i Munarriz, Vlachopoulos te Garcia odigrali su na svome nivou pa je Vortex od početka zasjeo na prvo mjesto, prepustivši ga tek jednom, nakon trećeg kola, Davorovim Cirkusantima. Korekcije Renzutom i kupljenim odbačenim kontroverznim Bukićem pokrile su trenutačni lošiji učinak zvijezda i sačuvale dovoljnu bodovnu razliku do samoga kraja.

Mate – Stručnjak za vino, svoje je umijeće izgleda ugradio i u filozofiju vaterpola. Mislim, možda mu je zapravo konzumacija božanskoga nektara jača strana, ali očito se i u proizvodnju razumije. Izgleda posve jednostavno, bez puno miješanja, kako vrijeme prolazi sve bolje bude. Kreneš sa dna tabele, golman u minusu, problematični bek i centar, i što radiš? Pa ništa, računaš da su sastojci dobri, Lopez, Varga, Di Fulvio, dakle ispoštovao si i Savića i Total Waterpolo i LEN, Kharkov isto čuda čini po desnoj strani – najbolji je strijelac, dobro, Benića se moralo promijeniti. I onda kreće, šesto, četvrto, treće, drugo, mjesto dakako, ne govorimo sada o ispijenim čašama. Nakon 45 bodova u posljednja dva kola gotovo je pristigao pobednika. Za perfektan rezultat ovoga puta je je nedostajalo tek još malo vremena.

Andrija kao i uvijek sa puno ambicija da se fanatično praćenje vaterpola pretoči u uspjeh u fantasyju. Kada se kaže uspjeh, u njegovom slučaju to je jedino prvo mjesto i zato je od početka drafta napeto. Kada je željeni prvi pik otišao u ruke najljućega protivnika taktika se u minuti mjenja, poseže se za najubojitijim oružjima (Perrone, Vrlić) biraju i neomiljeni igrači (Mallarach) a novi je i pristup golmanima (oba rezervna). Nagaev se isto ispostavlja dobrim izborom, nešto kasnije još jedan Rus Bychkov. Početak je solidan, ali daleko od zadovoljavajućeg jer se u leđa gleda Cirkusantima a Vortex sve više odmiče. Ne može se od doma voditi ekipa, pravac Budimpešta, na lice mjesta. Iako mu put do tamo nije trajao 14 sati kao nekima, oporavak od bus-lega oduzima koji dan i odražava se na pad za nekoliko mjesta. Konačno, sve karte su po složene za 6 kolo, četvrti golman po redu (Tic) pokazao se najučinkovitijim, Fulea isto igra utakmicu života, šteta što je Rumunjima ovo poslednja utakmica. Rusi također dobri, povratak Špilje, tabela se objavljuje nakon svake utakmice, izbornicima preporučuju igrači za pucanje penala, Cirkusanti su prestignuti! Kasnije se ispostavlja da je Mate bio još bolji i stigao do mjesta broj dva a i Davoru su vraćeni neki zagubljeni bodovi. Nije važno, slika sretnoga trenutka ostala je za uspomenu. Kraj ipak nije bio tužan, finalni dan jednako dramatičan doveo je do cilja, dva boda ispred Cirkusanta, ali je mjesto ipak “tek” treće.

Davor Kovačević sa svojim Cirkusantima i ovoga je puta na neviđeno slovio za jednog od najozbiljniji favorita. Kako drugačije kada ima već dvije titule iza sebe. Nakon drafta je, čini se svjesno, prepustio tu ulogu drugima te većinom bio zabavljen kvarenjem Špiljinih koncepcija. Ovdje spada i postavljanje dba-ovih tekstova iz SN kao dodatni remetilački faktor. No, tim u kojem su Granados, Merkulov i Zalanki dakako se nije smio podcijeniti. Vapenski, ovoga puta pod kapicom Georgije, također je donosio bodove pa su Cirkusanti u stopu pratili Vortex a nakon trećeg kola stigli i na vrh tablice. Slijede problemi na nekoliko pozicija pa su iz kola u kolo rezultati sve lošiji. Od startera Lazovića na golu, preko Fedotova do Razmadzea, lutao je slično i sa bekovima, dok su ga konkurenti pristizali a neki i pretekli. Glavni aduti na kraju su mu sačuvali poziciju u gornjem dijelu tabele, no, slutim da se već okrenuo proučavanju vaterpolske scene JAR-a (pošto je sa Japancima već na ti), te ozbiljnim pripremama za Olimpijski turnir.

U internoj anketi nakon drafta Komarda Ivana Štete dobila je najviše glasova kao najvjerojatniji pobjednik. Uistinu tim je izgledao izbalansirano i moćno: Ivović, Radu, Filipović, Fatović, Echenique, imena koja su obećavala dosta bodova. Pravio sam se pametan i skeptičan pominjući da se to i u stvarnosti treba dokazati (čudno ali kod svoga tima nisam ovakvih dvojbi imao) pa je tako nekako i ispalo. Zlatna sredina ili osrednja kvaliteta zavisno iz kog ugla posmatrate, čak uz malo sreće te 0,1 bod ispred Gradca. Očekivano bilo je problema sa golmanom Schenkelom u nekim kolima, Fatović i Echenique su trebali bolje, umjesto Radua isprobavani su i M. Zammit i Mezei, a najbolji rezultat postignut je u četvrtom kolu kada su na stranama bili Zatović, Izdinsky i Drašković. Radu je tim držao u životu u šestom kolu a Ivović u zadnjem sa pet golova, uz pomoć Filipović, donio i to u peto mjesto.

Ako pojedini vaterpolski suci shvaćaju bit ovoga sporta kao zapravo njihovo poigravanje sa igračima, Duje Čipčić nije jedan od takvih, dapače. Sudačke odluke katkad su smiješne ali  nikada zabavne niti takmičarima niti gledateljima pa Duje i to želi promjenit unoseći dozu duhovitosti, barem u fantasy. Od izbora igrača Naprid Bili su koncipirani i kao zabavna isto koliko i ozbiljna ekipa. Joković, Brguljan, D.Pijetlović, Stamm, Angyal, kao ozbiljni, te Nagy i Bukić za malo zabavit raju. Sve ovo kao i neke promjene u pogrešnim trenucima zakovalo je Bile za dno tablice. Ali nije se Duje puno živcirao, Neka pobjedi bolji u pravednoj borbi, jeste njegov moto, ma što široko pučanstvo mislilo o sucima. Malo ozbiljniji pristup (oni zlobni bi rekli izbacivanjem Bukića), trgao se i Nagy, Lisunov dobro odigrao na centru, Joković i Brguljan isto, pa je riječki predstavnik stigao do sedmoga mjesta na vlastito veliko iznenađenje. “J*** te nisam zadnji” bila mu je prva reakcija.

Da ozbiljnost ne garantira i uspjeh pokazao je pak Mario. Val Jezera igrala su na kartu stare slave glavnih igračkih uzdanica. Bušlje, Lončar, Prlainović i Fountoulis tek povremeno su pružali partije kao iz najboljih dana. Pretočeno u bodove nije to bilo dovoljno za ozbiljniji plasman. Škripalo je već od golmanske pozicije gdje su se izredala oba Grka a Zerdevas je u petome kolu uspio otići čak 2,35 boda u minus. Ovo kolo donjelo je Jezerima i negativni rekord od svega 4,99 bodova jer je između ostaloga na klupi zaboravio Reibela koji je ljepih bodova nakupio protiv Rumunjske. Lazović i Prioteasa u zadnjim kolima su ga ipak spasili neslavnoga plasmana.

Davor je sjaj Igorove pobjede pokušao umanjiti pominjući kako dvije glave rade bolje no jedna, očito aludirajući na Gjivovu pomoć kod drafta. Njegovu teoriju rasprišili su KomančerOSI Tomislav i Borna kojima dvije glave nisu bile od pomoći unatoč tome da se radi o itekakvim poznavaocima ovoga sporta. Vogel je na kraju Mađarskoj donio titulu ali njima ne puno toga, slično kao i Ranđelović u koga su vjerovali gotovo više od Savića. Samozatajni su uglavnom bili i Aicardi i Vukičević dok im je sa ljevorukima Vamosom i Mandićem išlo bolje. Na kraju su ih morali vaditi Vico i S.Mitrović pa je totalni debakl izostao. KomančerOSI su opovrgli još jednu teoriju, točnije njenu parafrazu. Osim što su ovdje loše prošli, ni na kladionici nisu blistali, na ivicu živaca doveli su ih suci, Mourikis, i neki od suigrača, gol u zadnjoj sekundi izbio je barem novčanu satisfakciju.

Nikola Štrkalj je momak u godinama kojim još uvjek puno bolju perspektivu ima u bazenu i tuči sa protivničkim centrima negoli u trenersko-menadžerskom poslu. Stoga nije ni ovo deseto mjesto kraj svijeta. Njegova Zagora fino je krenula ali je potonja putanja bila samo silazna. Gotovo 20 igrača je prodefilovalo kroz tim no jedino je valjda Figlioli ispunio očekivanja. Ostali poput Dedovića, Papanastasioua, Aleksića ili nizozemskoga golmana Wagenaara uglavnom su imali epizodne role a puno više nade je polagao i u Tahulla. Šesto kolo ispostavilo se presudnim za Zagoru, svi osim talijanskoga kapetana su podbacili te sa samo 7,53 bodova povukli ekipu na dno tablice gdje je ostala i u konačnome poretku. Vidjeli smo kako neki nedostatak sreće u fantasyju nadomešćuju dobitcima u igrama na sreću dok bi Nikola npr. to mogao (i što mu želimo) ostvariti u ljubavi.

Na kraju, spomenuću i moj Gradac, moglo je i moralo barem malo bolje, zaludno je kriviti sreću kada se pogriješi već kod prvoga pika (Del Lungo). Genidounias i Manhercz su bili dobri ali isto tako znali faliti peterce. Ostavljanje Petkovića na klupi u njegovoj najboljoj partiji također je koštalo puno bodova pa je umjesto trećega mjesta na kraju ispalo duplo gore.

Eto, tako je izgledalo prvo ovogodišnje izdanje fantasyja iznutra. Ako je dovde u tekstu dospio i neko izvan grupe igrača znači da mu je bilo zanimljivo skoro kao i nama te da bi se eventualno želio i sam okušati. Za takve bi dobre vijesti mogle biti već na Olimpijskome turniru ako se planovi dance.hr ostvare. Užitak praćenja čak i najvećih vaterpolskih outsidera, upoznavanje igrača koji slavu ne bi postigli ni u Divljoj ligi, rivalitet ali i druženje sa ljudima koje niti ne poznajete ali vas spaja ljubav prema ovome divnom sportu ono je što možete očekivati. Ova igra može vam ponuditi “samo” toliko.

Ovo su, manje ili više, bitne brojke:

Konačni plasman

Dosadašnji pobjednici