Povratak u budućnost; 14 godina kasnije s Antunom Goretom

Naš današnji gost je već jednom davao intervju za Danče. Ovim riječima je, davne 2011. godine, urednik Martić započeo svoj intervju sa našim današnjim gostom: “ {Ime gosta}  sam prvi put gledao na juniorskom PH na samom početku srpnja 2010. godine. Tada nisam ništa znao o njemu, a gledajući nekoliko utakmica Šibenika koji je to PH osvojio pobjedom nad Jugom u finalu nisam u njegovoj igri uopće primijetio da je ima samo 15 godina i da je od Vlahovića, Ivankovića, Bautovića i ostalih glavnih igrača tog turnira mlađi čak 4 godine. Kasnije tog ljeta igra je 2. ligu jug za Adriatic i jedan je od najboljih igrača i strijelaca lige. Prošle, 2010/11 sezone igra je i za seniore Šibenika gdje mu je najbolja utakmica bila na Savi kada je Mladosti zabio 4 gola, i nije se libio duela ni s Vanjom Udovičićem. A na juniorskim i mlađejuniorskim natjecanjima redovito je bio (po)najbolji igrač i strijelac. Ovaj veliki, vjerojatno i najveći novi talenat hrvatskog vaterpola stigao je u Gruž prije par dana, nakon što mu je završilo EP za igrače rođene 1994. i mlađe gdje je bio najbolji strijelac ekipe, sa 17 golova, u pohodu na zlato. Sutra ga očekuje prva utakmica za VK Jug CO u Igalu, a s Jugom je dogovorio stipendijski ugovor do 18. godine kada može potpisati i profesionalni ugovor.”

Nakon ovog intervjua naš današnji gost je proveo 3 sezone u Juga sa kojim je dva puta osvojio Prvenstvo Hrvatske, dva srebra u Kupu Hrvatske i jedno srebro u Ligi prvaka. Zatim je proveo jednu godinu u Vasasu, pa onda par sezona u Splitu u Mornaru i Jadranu. Zatim odlazi u talijanski Anzi, zatim odigrava dvije sezone u matičnom Šibeniku, pa se poslije opet vratio u Italiju. Prvo u Anzi, a zatim u Rari Salerno. Od ove sezone nastupa za rumunjski Rapid, a povod ovome razgovoru nije bila njegova titula najboljeg strijelca Rumunjskog prvenstva sa 120 golova. Niti nastup na ovogodišnjem Final 8 Nordijske lige. Niti svi razni golovi koje je postigao od njegovog zadnjeg intervjua do danas. Povod je bio njegovo nedavno nastupanje na nekom vaterpolo turniru u Puerto Ricou. Pošto je sezona godišnjih odmora, odlučio sam našeg današnjeg gosta malo detaljnije ispitati o perspektivi portorikanskog vaterpola, a usput smo popričali i o nekim standardno aktualnim vaterpolo temama. Naš današnji gost, gospodin Antun Goreta.

Danče: Poštovanje Antune i hvala ti što si našao vremena za naš portal tijekom zasluženog godišnjeg odmora.

Antun: Hvala tebi što si me odlučio propitati ovih par pitanja. Iskreno, od početka pratim Portal Danče. Dojma sam da ste jedini u Hrvatskoj koje zanima pisanje s kritičke strane o vaterpolu. Mislim da je to sastavni dio svakog sporta. Kad je dobro, treba pohvaliti. A kad je nešto loše, treba znati primiti kritike. Naravno, dosta smo mali sport tako da nismo navikli ni na „prekritike”, a ni na pohvale bome. Sve u svemu bilo je članaka koje su mi se svidjeli, ali isto tako i onih, koji su po mom mišljenju, bili malo pretjerani. Sve u svemu pozitivno.

Danče: Fala na toj pozitivnoj kritici Antune 🙂 Reci mi odmah na prvu, kako si završio u Puerto Ricu od svih mjesta? Kakav je to turnir bio? Kakvi su ti dojmovi ovako na prvu?

Antun: U Puerto Ricu sam odigrao samo 4 utakmice u kojima sam postigao u skoro svakoj po 8 golova. Trebao sam odigrati i ostatak turnira, međutim dogovorio sam se s klubom da me puste nakon četiri utakmice. Pomogao sam im pronaći adekvatnu zamjenu i to je to.

A sami vaterpolo kao vaterpolo u Portoriku, mislim da su na jako dobrom putu da razviju ovaj sport. Želja postoji, ideje isto tako. Što se tiče kvalitete, tu malo zaostaju, ali pokušavaju i oni dovesti mlade trenere iz Europe koji bi im pomogli u razvoju. Što se turnira tiče, stvarno sam bio prekratko da bih mogao komentirati detaljno, ali mislim da je koncepcija turnira odlična. Portorikanske igrače klubovi biraju na draftu, dok 3 stranca kupuju privatnim budžetima. Mislim da na ovaj način zadržavaju sličnu kvalitetu među klubovima. Nema prevelike razlike kao u našem prvenstvu između Jadrana i, npr., Medveščaka. Iz dana koje sam proveo tamo mogu samo reći sve najbolje o ljudima i otoku.

Danče: Je li ti ovo prvi put da igraš neki oblik egzotičnog ljetnog vaterpola, da se tako izrazim? Jesi li već i prije igrao negdje po Malti i sličnim poznatim lokacijama ljetnog vaterpola?

Antun: Pa nije mi bilo prvi put da igram ovako u nekim egzotičnim uvjetima. Oslobođen sam odavno od igranja za reprezentaciju 🙂 tako da sam imao vremena za kaljenje na egzotičnim destinacijama kao što su Malta, hrvatska 2. liga i sada Porto Rico.

Danče: Kako ti se svidio vaterpolo na 25 metara? Pretpostavljam da si već odigrao neke utakmice na „malom terenu” – bila neka ljetna liga, neki talijanski klub ili možda evo neki portorikanski klub – ali sad kada teren od 25 metara postaje realnost za svaki uzrast i level vaterpola, kakva su tvoja osobna mišljenja? Koja su tvoja razmišljanja o nekim možda i prednostima ovakvog terena? Poznat si kao golgeter, pretpostavljam da tebi ovo uvelike olakšava „posao”, ali sigurno veća količina hrvanja igra isto neku ulogu na tvoju kondiciju i eksplozivnost?

Antun: Meni osobno se nova pravila jako sviđaju. Nema nepotrebnog plivanja, igra mi se čini dinamičnija. Bezopasni igrači koji nemaju dobar šut ili igraju samo jednu poziciju, po mom mišljenju, gube svrhu. Igrači koji mogu odigrati ulazak na drugog centra i uz to šut iz faula dobivaju na vrijednosti. Dojma sam da novim suđenjem dosta slično izgleda kao i igra na beku jer svi dobivaju lagano isključenja.

Danče: Bio si, ili još možda jesi, sudac u mlađim kategorijama. Kako ti gledaš na sva ova nova pravila, primjenu istih i da li možda manji teren povećava broj interakcija među igračima, i time stvara mogućnost za veći broj sudačkih pogrešaka – ili možda bolje rečeno propusta?

Antun: Pa još uvijek sam sudac. Iskreno, pokušavam suditi po osjećaju jer sam i sam još uvijek igrač. Naravno, nekad i sam napravim grešku. U tom trenutku jedino što mogu napraviti je, u mrtvom vremenu, ispričati se treneru i igraču da smanjim tenziju jer stvarno nemam namjeru nikog oštetiti. Svoju ulogu u tom trenu shvaćam kao sporednu, jer su igrači centar svega. Ja kao sudac pokušavam staviti svoj ego po strani i ostati nevidljiv na utakmici.

Danče: U uvodu za ovaj intervju nisam spomenuo sve tvoje uspjehe sa mladom reprezentacijom. Problematično mi te bilo izguglati i naći sve tvoje uspjehe, ali sam dosta siguran u podatak da je tvoj zadnji nastup za hrvatsku reprezentaciju bio na nekoj Svjetskoj ligi 2015. godine. Igrao si protiv Turske i zabio si jedan gol. Možeš li reći iz vlastite perspektive kako to da nakon pobjede nad Turskom više nisi opet zaigrao za hrvatsku reprezentaciju? I je li to možda uzrokovalo činjenicom da unatoč tvojim brojnim uspjesima s mladom reprezentacijom ti i dan danas nemaš svoju stranicu na Wikipediji? 🙂

Antun: Zaista je bilo mnogo uspjeha u mladim reprezentacijama i klubovima. Mislim da sam redovno od Nade do Juniora proglašavan za najboljeg igrača ili strijelca. Možda dva najdraža individualna priznanja su mi: najbolji igrač na juniorskom prvenstvu u Šibeniku za 92. godište, a ja sam 95.; isto tako, zadnje osvojeno juniorsko prvenstvo s Jugom gdje sam bio najbolji igrač s odigrane samo tri utakmice od pet mogućih. Ovo mi je bilo posebno drago jer je to finale bila i moja posljednja utakmica za Jug.

Svi su znali da ja idem u Vasas pa su se u klubu odlučili na početku turnira gurati igrače iz Dubrovnika, međutim Vesko mi je dao priliku te sam mu to najbolje moguće vratio. Iskreno, bilo mi je drago što sam pokazao koliko vrijedim treneru Bobiću koji me te godine maknuo iz prve ekipe Juga, a i u juniorima nije baš da sam imao najljepša iskustva s njim. Što je tu je. Nikom ne zamjeram ništa, i ja sam sada stariji i pametniji 🙂 .

Također moram spomenuti osvojeno Europsko prvenstvo u Rijeci pred domaćim navijačima – neopisivo…

Kao što si rekao, imao sam nekoliko poziva u seniorsku reprezentaciju. Uvijek sam želio biti tamo i sanjao da ću jednom dobiti pravu priliku… mislim da nikad nije došla. Ne žalim – pronašao sam svoj život i bez toga. Lagao bih kad bih rekao da mi nije žao, ali mišljenje struke je bilo da postoje bolji od mene.

Uostalom, obzirom koliko je Hrvatska osvojila medalja proteklih 10 godina, ne može se reći da je struka bila u krivu. Meni osobno je samo žao što nisam bio dio te priče. Kao Hrvat ponosan sam na svaki njihov uspjeh, naravno, i mene u inozemnim klubovima gledaju drugačije jer dolazim iz zemlje koja je najbolja u vaterpolu.

Što se tiče Wikipedije, googlao sam da vidim čemu to služi 🙂 Eto, ako imaš ti viška vremena – napravi jednu za mene 🙂

Danče: Pitat ću svog urednika da uradi za tebe. Mislim da se on bolje razumi u to 🙂 Kakvi su ti planovi za sljedeću sezonu? Ostaješ još u Rapida?

Antun: Ostajem još dvi godine u Rapidu  kapetan sam ekipe pa dok ne napravimo neki bolji rezultat ne odlazim 🙂

Danče: Hvala ti puno Antune na tvome vremenu i ugodnom razgovoru. Sretno još ove (dvi) godine u Rapidu i puno uspjeha dogodine 🙂 Još jedno pitanje i vadimo branke iz bazena. Počinje Svjetsko u Singapuru, kakva su tvoja očekivanja ili možda predviđanja? Tko bi mogao iznenaditi u malom bazenu?

Antun: Pa za mene smo mi uvik favoriti uz Srbe , čitao sam članak Pere Kuterovca da je vaterpolo s novim pravilima ima mnogo vise fizičkog kontakta, to bi trebalo pogodovati nama i Srbima.