FINAL8 Jug protiv Brescie u četvrtfinalu

Jug i Brescia u potpuno suprotvnom raspoloženju dočekuju međusobnu utakmicu u četvrtfinalu Lige prvaka u Beogradu danas u 18.00 sati. Novi prvaci Italije kao favoriti ulaze u ovaj dvoboj, a Jug želi isprat gorak okus 3 uzastopna poraza od Mladosti i gubitka prvenstva.

Jug je nanizao 3 poraza u 7 dana i na taj način ispustio vodstvo 2:0 u finalnoj seriji. Igra je bila daleko od dobre i sada, prije svega, žele pokazati da mogu puno bolje. Protivnik je zahjevan pa će za pobjedu biti potrebno odigrati na maksimumu svojih mogućnosti. Popadić će trebati parirati Del Lungu, Lončar pokazati zašto će ga Pro Recco toliko dobro platiti u 34-toj godini, bekovi izgurati Lazića i Nikolaidisa dalje od gola, Fatović se nadigravati sa Jokovićem, Obradović biti bolji od Renzuta i što se tiče šuta i što se tiče ulazaka na poziciju sidruna, a bitan će biti i grčki obračun, Papanastasiou protiv Vlachopoulosa.

Brescia je osvojila prvenstvo po drugi put u povijesti. Nije nikad uspjela ući među 4 najbolja u Europi. Na zadnjem final8 upravo ih je Jug pobijedio u utakmici za 5. mjesto. Međutim, malo kad, ako i ikad, Brescia je imala ovako jaku momčad. I ne samo jaku, nego i iskusnu. Samo je Nikoladis još igrač u razvoju, sidrun s 22 godine. Iako je i on već godinama u pogonu u najjačim utakmicama. Svi ostali su već formirani igrači i ovo je momčad koja je složena da osvoji Ligu prvaka.

Del Lungo je već godinama prvi golman Italije. Svake godine je za nijansu bolji. Ove sezone je odličan, smiren i kocentriran u svim utakmicama. Varira od izvrsnog do odličnog. Stabilan je, odlično pokriva svoj dio gola, a ako treba i iza bloka je spreman skočiti. Obrana mu uvelike pomaže. Brescia igra jako plitko, ali sa fenomenalnim držanjem blokova. Od svih utakmica koje sam ih gledao, samo jednom, ali doslovno, je Vlachopoulos proprao na nogama dok je držeći blok izlazio prema protivniku s igračem manje. Igraju najčešće M zonu, iz koje znaju vrlo brzo i lako izaći u „običnu“ zonu. Znali su više izlaziti prema igraču kojega su procjenili kao najopasnijeg u protivničkim redovima, poput Mandića u Reccu i Varge u Ferencvarosu. S igračem manje jako često budu u formaciji 4-1, jer se jedan od dva vanjska jako plitko spušta i pokriva stativu iza leđa. Protivnike to navede u opasnost da dođu bliže golu, što Brescia ustvari i želi. Onda lakoćom u pola sekunde s visokim blokom dođu bližu igrača s loptom. Treba ih se raširiti i preko krila koja bi trebala zavlačiti do linije, a vanjski stati metar dalje. Obradoviću i Fatoviću je svejedno hoće li šutirati s 4 ili 5 metara, samo je bitno da se prođe blokove. Lako za napisat, malo teže za učiniti. Čak i kod brzog protoka lopte, uopće ne gube formaciju i blokovi drže svoje pozicije.

I igrač više i igrač manje im je na oko 35% realizacije u promatranim utakmicama. Zanimljivo je da i ako igraju M zonu praktički nemaju kontri. Doduše, protiv Pro Recca, Ferencvarosa i Barcelonete praktički niko i ne radi kontre. Međutim, situacije iz doplivavanja često koriste. Renzuto želi prvi doći u napad i u situaciji na širokom prostoru iskoristiti svoju kvalitetu drugog sidruna. Čak je često znao igrati i klasičnog sidruna, kada bi se i Lazić i Nikolaidis skupa našli na klupi. Igrao je u Juga, tako da pozna koncepciju, a i jugaši znaju njegove jake strane. Iako je tada bio klasični igrač lijeve strane koji je dosta ulazio i na poziciju sidruna, danas često završi i desno, a i na beku. Zna bit i vrlo prljav u igri.

Vlachopoulos većinom igra na lijevoj strani što nije bio slučaj u dosadašnjem dijelu karijere. Jasno često završi i desno, posebice ako je Joković na klupi ili na krilu. Na vanjskim pozicijama je šuterski opasan. Puno zabija i Cannella koji uopće ne preza od preuzimanja vanjskog šuta. Može jako dugo ostatiti visoko na nogama dok cima tako da bez problema prebaci blok. Međutim, zna mu se često dogoditi da i nerezonski preuzima odgovornost. Također, lošiji je kad ga se uvuče na poziciju beka.

Legendarni Christian Presciutti ove godine puni 39 godina. Jasno, nije kao Radu, ali može se povući ta neka poveznica. Eto, ove godine je konačno dočekao da kao kapetan Brescie podigne i pehar za prvaka Italije. Nije toliko više opaan šuterski, ali njegovo plivanje zna i može donijeti probleme protivnicima. Ni on, kao ni Renzuto, a i svi ostali ne preza od realizacije napada čim doplivao u poziciju za šut. Taj dio, šutiranje iz doplivavanja i nije toliko tipičan za Talijane, ali Brescia to pokušava svaki put kad joj je prilika.

Dolce, Gitto, Alesiani svi oni daju svoj doprinos i imaju svoju minutažu i zadatke. Sve su to i reprezentativci i igrači koji godinama igraju Ligu prvaka. Di Somma je također jako bitan, možda i najbitiniji u ovom kvartetu, ali je slomio prst i neće igrati na ovom turniru.

I kao šećer na kraju, Maro Joković. Možda griješim, ali čini mi se da je jedini igrač Brescie koji je već osvajao Ligu prvaka. Svaki pozicijski napad je na vanjskoj poziciji. 95% slučajeva na desnom vanjskom, a preostalih 5%, najčešće nakon izvođenja lopte s centra zna biti i na srednjem. Nikad nije na krilu i ako je slučajno tamo završio odmah netko sa srednjeg vanjskog propliva u desno krilo. S igračem više teži biti na krilu, ali i ako ne stigne zamjeniti poziciju nije problem. A i trener ga nekad i nakon time outa ostavi na vanjskome. Kad je krilo s igračem više. Izvlači se u 3-3, a kad je vanjski onda se najčešće izvlači na 5-6 metara, prema sredini, dok se lijevi vanjski postavlja na 4 metra. Joković s te pozicije distribuira loptu i usmjerava napade na jednu ili drugu stranu. Ako je Vlachopoulos ostao na desnom vanjskom, a on na krilu, onda je opcija i brzi protok lopte gdje će zadnje dodavanje biti Jokovićevo s linije dva metra ili čak malo i zavuče unutra, na Grka koji šutira sa desnog vanjskog.

Joković je igrač koji ne teži isticanju kad to nije potrebno, mislim na šuterski dio. Nije mu bitno je li on zabio  jedan ili nijedan gol, ili možda 4 ili 5. Potpuno se podređuje momčadi i ako je Renzuto vruć kao u jednoj utakmici finala prvenstva kada je zabio mislim 6 golova, Joković nema nikakvih problema većinu napada usmjeravati na njega ili bilo kojeg drugog suigrača koji je taj dan raspoložen. Ali ako treba, Maro će preuzeti svoj dio odgovornosti i u tom segmentu igre. To je vidljivo i u igri reprezentacije.

Lazić i Nikolaidis su jako dobri sidruni. Ali su klasu ispod Vrlića i Radua i Jugova šansa je da ih se izgura na 3-4 metra kako bi zona bila plitka, a opet dovoljno udaljena od Popadića. Jako je bitno kako će jugovi bekovi odigrati. Moraju se paziti i isključenja bez lopte. Druga bitna stvar je jugov pozicijski napad na M zonu. I Mladost je to često prakticirala, iako Brescia to igra malo drugačije – sa strane, a ne sprijeda. Također, nepravilnu formaciju lepeze, Brescia to odmah prepozna i lakoćom duplira sidruna uz pretvaranje protivničkog napada u potpuno bezopasan. Vidjet ćemo hoće li u ovoj utakmici biti opasni iz kontre.

U svakom slučaju očekuje nas zanimljiva i nadamo se kvalitetna utakmica. I Brescia voli utakmice na manji broj golova, tako da bi trebalo biti i neizvjesno do samoga kraja. Valjda neće biti poteza kao prije 3 godine kada je Gitto davio Lončara, a Alexandrescu sudio obostrano isključenje s pravom zamjene i tako spriječio Juga da i treću godinu u nizu izbaci Recco u polufinalu.