„Mi smo purgeri, najjači smo najjači“

Naslovni poklič odzvanjao je Gružem nakon finalne utakmice u kojoj je Mladost pobijedila Juga 9:6 za naslov juniorskih prvaka Hrvatske. Od početka do kraja su vodili iako je Jug do same završnice bio na gol zaostatka, ali očajna igra Juga sa igračem više držala je Zagrepčane u stalnoj prednosti. Skupilo se dosta publike koja je na kraju velikim pljeskom nagradila gostujuću momčad, ali i Jugaše koji su se borili, ali nije išlo.

Od početka je Mladost krenula bolje, svoje prilike su koristili, ponajviše preko igrača utakmice (i u prvom kolu u ogledu istih suparnika vrlo dobar) Marina Dašića koji je u finalu zabio čak 5 golova. Jug niti jednom nije imao neriješeno osim jasno startnih 0:0. Stalno je bilo +2, pa +1, stalno, do konačnih 9:6.

Utakmica je imala visoki intenzitet. Jug je plivački bolja momčad, i već tijekom treće, pa i druge četvrtine vidio se umor na nekim Mladostašima posebice na Gaguliću, ali Jug nije ritmom uspio slomiti protivnika zbog katastrofalne igre sa igračem više. Konačnih 2/13 u tom segmentu sve govori. Samo jedna jedina dobra akcija, dodavanje Fatovića na stativu za Pavličevića. Ovaj drugi gol je bio sretni odbijanac kad je Fatovićev udarac skrenuo od bloka i završio u golu. Sve ostalo ni blizu gola, ni blizu izrađene situacije, stalno je Mladost lakoćom kontrolirala situaciju. Najčešće su pokrivali lijevu stranu sa Goretom i Fatovićem, a desna prije svih Jovanović nije uspijevao zabiti. Ili bi spomenuti dvojac s lijeve strane šutirao iz neizrađenih situacija u blok ili bi im Matijević obranio. U početku su pokušavali s izvlačenjem Pavličevića sa stative prema vani, ali kako nije prolazilo odustalo se od toga, a drugih akcija nije bilo. Lopta je išla presporo i bez kvalitetnih zavlačenja u bilo koju od strana nije bilo šanse protiv obrane Mladosti. Jasno, treba i njih pohvaliti za odlično držanje pozicija i pravodobne izlaske na Fatovića i Goretu bez da se stvori rupa iza leđa ta dva igrača.

Oba trenera koristila su samo 7 igrača (plus golmana) u cijeloj utakmici, s iznimkom samog kraja. Mislim da je i ovoj utakmici bolje poteze vukao Hrestak, nego kolega mu Bobić. Doduše, vjerojatno i ima bolje igrače na raspolaganju s obzirom da Jug nije bio u krugu tri momčadi od kojih su se očekivale medalje na startu ovog turnira.

Fatović je stalno proplivavo, često i podronjavao pod svog čuvara, a tijekom treće četvrtine Hrestak je na njega postavio Gagulića koji ga je masom i kvalitetom primirio. Osim toga nije bilo previše ideje u igri sa igračem više kod Juga pa i tu ide minus treneru u ovoj utakmici. Dijelom utakmice, ponajviše u drugoj ili trećoj četvrtini, mi se suđenje činilo blago domaćinsko,tj. po meni se trebalo po koji put suditi kontrafaul Fatoviću zbog podronjavanja. U početku je Jurić izvrsno uzimao pozicije u napadu pa su igrači više uglavnom dolazili nakon dodavanja prema njemu. Kasnije su ili Fatović ili Goreta bili većinom ti koji su iznuđivali izbačaje protivnika. Ali onda kad se dogodi da nakon isključenje jednog Mladostaša njihov golman uzme loptu i ne da je samo odgurne, nego je baci koji metar u zrak, valjda da ga suci bolje vide, a oni se prave slijepi pored zdravih očiju, onda sam promijenio mišljenje o domaćinskom suđenju. Prije je tu bilo ono vaterpolsko razmišljanje da se pokoja dvojbena situacija sudi u korist onog koji gubi. Uostalom i Mladost je imala 11 puta igrača više.

Najgluplji potez sudaca, čini se Prančića koji je opet sudio u par s Banovcem, bio je kada je dosudio isključenje igrača koji je u napadu. A ako je Mladostaš bilo što napravio morao je tek biti kažnjen kontrafaulom. Što je najgore to je Prančić sudio na nekoliko utakmica na ovom turniru.

Za najboljeg igrača turnira proglašen je Andro Gagulić, najbolji golman je Marin Šparada iz Šibenika dok je najbolji strijelac sa 17 golova bio Domagoj Mijatović iz ZVK Mladosti. Izdvojio bih i Dašića koji se iskazao kao realizator sa lijevog krila, kao i svim ostalim zadacima u igri, bilo u napadu bilo u obrani gdje je ponekad bio na beku. U Mladosti su još dobri bili Jajčinović (sidrun) te mlađi Živković, Ivan, također ljevak. Ostavio je dojam puno sportski drskijeg igrača od brata.

O Jugašima sam već dosta pisao. Osim dvojca koji već igra i za seniore kao potencijal bih izdvojio beka Pavličevića koji je 1997. godište.

Šibenik je osim Šparade imao Eraka i Bašića koji su bili najbolji pojedinci. U njih ionako svi najbolji juniori moraju igrati za seniore jer nemaju dovoljno igrača u prvoj momčadi. Bez starijih će teško napredovati.

Možda i najveći potencijal, posebice u fizičkom smislu imaju u Mornaru. Lozina, Burić pa i Dužević imaju sve predispozicije da postanu bar vrlo dobri seniorski igrači. Naprosto je nevjerojatno da svojedobno Lozina nije dobio niti poziv u juniorsku reprezentaciju. Tu je još jedan ljevak Zović, dobar plivač, dobrog šuta. Vodili su dosta mlađih juniora na ovaj turnir. Jedino mi je nevjerojatno da jedan Mornar, gdje radi Renco Posinković može imati ovakvog golmana u juniorskom uzrastu. Stoga nije ni čudo da su primili najviše golova na turniru.

Konačni poredak:

1. HAVK Mladost

2. Jug CO

3. Šibenik

4. Mornar BS

5. Medveščak

6. Jadran

7. OVK POŠK

8. ZVK Mladost