Mladost obranila naslov usred Gruža
12. izdanje regionalne lige odlazi Mladosti koja je usred Gruža deklasirala Jugaše s konačnih 15:11 i tako u trećem uzastopnom finalu na jednu utakmicu na sličan, uvjerljiv način slavila protiv najvećeg rivala.
20. travnja 2019. U Zagrebu, 24. studenog 2019. u Splitu i 15. srpnja 2020. u Dubrovniku, tri su zadnja finala (JVL, kup, JVL) u kojima su se sučelili Mladost i Jug. Sva tri su na gotovo identičan način riješena. Egal utakmica u prvom poluvremenu i onda u trećoj četvrtini Mladost odlazi barem na +5. U finalu u Zagrebu početkom zadnje četvrtine, bilo je čak i +7 ako se ne varam i onda je Jug nanizao 6 golova u ulijepšao poraz na samo 13:12. Druge dvije utakmice na kraju su završile sa po 4 razlike, 16:12 i ova prije par dana 15:11.
Zanimljivo je da je te zadnje dvije, u obje, Mladost u trećoj četvrtini zabila po 7 golova! I prošli put se Mladost mučila u polufinalu, doduše Solaris je dosta slabiji protivnik od Jadrana HN, kao i sada. A Jug je oba puta pokazao puno bolju igru u tim polufinalnim utakmicama. Očito je problem psihološke naravi. To je i najteže riješiti gledajući iz perspektive trenera Kobešćaka. Igrački, najviše primjedbi ide na ostavljanje Popadića u igri cijelu utakmicu. Iako je i tu čisto psihološkom logikom, kad golmana ne ide, mora ga se mijenjati. Krajem druge četvrtine do druge minute u četvrtoj trajala se serija u kojoj je Jug primio 9 golova, a Popadić nije upisao nijednu obranu. Morao je u nekom trenutku, što ranije to bolje, te serije biti zamjenjen. Pogotovo što nemamo primjere iz prošlosti da se tijekom utakmice značajno dizao i mijenjao tijek događanja. Pop je u dva od ova tri finala bio jedna od slabijih karika (u Splitu je bio ostavljen na vjetrometini; golovi iz kontri 4, peteraca 2 i od sidruna iz igre 4 unatoč čemu je imao solidan učinak). A indikativno je da je i u utakmici protiv Ferencvaraosa na zadnjem F8, koja je također bila na ispadanje, bio loš. S druge strane, u finalnoj seriji PH, koja nudi popravne utakmice, lani je bio jako dobar.
Popadić je i ovaj put primio nekoliko golova koje nije trebao i koje unose sigurnost u protivničke redove. Dalekometne od Ćuka, Hkarkova ili kada je s igračem manje ostao iza dobro držanog bloka i ostavio previše prostora u dijagonali što je opet Kharkov lakoćom iskoristio. Ali bila bi greška svaliti sve na pleća golmana. Prvi, pohvale idu i protivnicima čiji su udarci bili izvrsni. Ćuk je zabio 5 golova od čega 4 dalekometna, Kharkov i Bowen još po jedan izvana. Osim Ćuka koji je kao i u prošlom finalu JVL-a proglašen za najboljeg igrača, potpuno zasluženo i dominantno, fenomenalan je bio i Marcelić. Nakon jako loše partije u polufinalu (Bajić ga izvadio nakon prvog gola u trećoj četvrtini) sada čak 14 obrana. Cijeli niz izvanrednih i jako važnih.
Velika je razlika u broju izbačaja, ali to je većinom bilo i zbog stila igre. Jug je igrao jako puno na sidrune, dosta dugih napada. Dok je s druge strane Mladost imala niz polukontri – čak 4 gola na taj način, 5 na 4 ili 6 na 5 (Bowen 2:3, Kharkov 7:9, Miloš 8:11, Vrlić 8:13). Vidimo da se to uglavnom događalo u trećoj četvrtini, kao i u finalu u Splitu, kada se igra naprasno raspala. Osim tih polukontri, Mladost je dosta pokušavala izvana što smo već spomenuli, Jug je igrao nešto pliću zonu, stoga i ne čudi što je omjer igrača više 16:8 u korist Juga. Dapače, najveća pogreška u utakmici bila je Franulovićeva kada je Dašić isključen na Lončaru (situacija kada je Lončar propustio zakucat loptu u gol, pa ju je Marcelić pokupio s crte ili malo iza nje jer je pomoćni sudac pokazao da je gol, ali Franulović to nije prihvatio). Nakon isključenja Dašić na 30 cm od Lončara i lopte diže se u nebesa da postavi i blok, ali Franulović ne dosuđuje čisti peterac, ako već nije gol.
Zanimljiv je bio uzvik Miloša Ćuka neposredno prije plivanja za loptu pred početak treće četvrtine baš prema Franuloviću. Samo je viknuo „12:5“ što je bio trenutačni omjer osobnih pogrešaka. Treba bit realan i kazat da je čak 4 prekršaja Mladost skrivila u zadnjih 30 sekundi (do tada je bilo 8:5); 3 u istom trenutku (Marcelić dvije i Dašić jednu) te jednu 2 sekunde prije kraja četvrtine u plivanju na protivničkoj polovici.
Igra Juga se u toj trećoj četvrtini potpuno raspala. U napadu je sva igra bila na pozicijima desnog vanjskog i srednjeg što je obrana Mladosti lakoćom kontrolirala. A iz tih promašaja išle su spomenute polukontre. Jug nije imao niti jednu prednost u tranziciji, ni u naznakama i tako je još jednom izgubio bitku u tom segmentu igre. Osim toga, važno je istaknuti i još par detalja. Na 1:0 Benić potpuno sam na 4m s igračem više brani Macelić. Na 4:3 nakon isključenja situacija je 5 na 4 i Xavi je potpuno sam na 4m i čak i ne šutira. I inače je Xavi bio najlošiji pojedinac jer je stalno bio na pogrešnoj poziciji, na vanjskom umjesto na krilu i Mladost je svoju obranu dijelom bazirala i na njemu. Obradović je bio samozatajan, a i Marcelić mu je skinuo 2-3 šuta. Benić je šutirao bar 7 puta, a zabio samo jedan gol. Nekoliko puta su to bile izrađene situacije. Merkulov je bio putpuo bez inicijative da nešto i pokuša. Njih trojica u usporedbi s Ćukom, Kharkovim i Bowenom su potpuno podbacili u tom šuterskom dijelu i to je uz golmanski duel bio ključni segment koji je odnio pobjedu na stranu Mladosti.
Najbolji pojedinici u redovima Juga bili su Fatović – 6 golova (2 iz peterca) i Lončar s 9 zarađenih prekršaja protivnika (8 igrača više i 1 peterac).
Mladost je bila kao i svakom od ovih finala mirna i igrala svoju igru od početka do kraja. Ovaj put je Miloš, koji je inače prije bio ključna karika, od čije je izvedbe najviše zavisilo hoće li Mladost biti ovakva ili onakva, bio samozatajan. U polufinalu je bio loš, a u finalu je također imao nekoliko grešaka, ali je opet dodao 2 gola. Međutim, možda je baš on oličenje ove Mladosti u kojoj gledajući glavu odnosno psihu, igrači Mladosti imaju veliku prednost pred igračima Juga. I kad eventualno pogriješi, Miloš igra mirno i staloženo, ne vide se znakovi nervoze. S druge strane kod mnogih igrača Juga, pa i onih jako iskusnih, ta nevoza bude jako vidljiva.
Ovaj put ni Bukića nije išlo u napadu, ali je imao visoku minutažu i odrađivao druge zadatke u ekipi.
Mladost je upisala visoku pobjedu i u zadnja spomenuta tri finala protiv Juga je gledajući sve te tri utakmice zabila 44 gola. Kako je u sve tri pitanje pobjednika bilo riješeno i prije zadnje četvrtine, gledajući u svakoj prve tri četvrtine zabili su 37 golova, što je prosjek od 4.1 po četvrtini što bi značilo da igraju utakmice na 16,4 gola. Gledajući preostale utakmice u te iste zadnje dvije sezone, istih ovih protivnika, Mladost je na prosjeku od 8,5 zabijenih golova. Duplo manje. I to govori puno o psihi u finalima na jednu utakmicu. U tim utakmicama je 3:0 za Mladost, a u ovim ostalima u kojima je i finale PH je 7 1 1 u korist Juga (bez utakmica u kvalifikacijama kupa).
foto Željko Tutnjević, liberoportal.hr
Dogodine regionalne lige vjerojatno neće biti tako da je Mladost možda i na duže vrijeme prvak i branitelj naslova. Zadnje dvije su osvojili i uz kup uzeli 3 trofeja u godinu dana nakon dosta sušnih godina. U velikoj su psihološkoj prednosti pred finale PH gdje naslov čekaju dugih 12 godina i kojega sigurno željno isčekuju.
Finale Jadranske lige
Jug AO – HAVK Mladost 11:15 (2:3, 5:3, 2:7, 2:2)
Suci: Franulović (Rij), Štampalija (Šib)
Jug: Popadić (5), Macan, Fatović 6(2), Lončar, Kržić 1, Garcia, Lozina, Merkulov 1, Papanastasiou, Žuvela 1, Benić 1, Obradović 1, Jarak, Tomasović. Trener: Vjekoslav Kobešćak.
Mladost: Marcelić (14), Radu 1, Miloš 2, Biljaka, Ćuk 5, Bajić, Bukić 1, Lazić, Bowen 2, Dašić, Kunac, Kharkov 3, Jurlina (1), Vrlić 1. Trener Zojan Bajić.
Osobne pogreške: Jug 9, Mladost 19
Peterci: Jug 2/2, Mla –
Igrač više: Jug (2/4+2/5+2/3+2/4)= 8/16 (50%) – jedan igrač više riješen preko peterca, Mla (2/3+0/1+1/2+2/2)= 5/8 (63%)
Obrane: Popadić (3/6+1/4+0/7+1/3)= 5/20 (25%), Marcelić (3/5+4/8+3/5+4/5)= 14/23 (61%), Lazić (0/1), Jurlina (1/2)
Golovi s 2 metra, zarađeni peterci i igrači više:
Jug
Lončar: 5m + 8 iv
Lozina: 4iv
Mlad
Vrlić: 4iv
Radu: 2 iv