Vrti, vrti pa ništa

Imali smo privilegiju sjedati ispod jedne gospođe koja je tijekom cijele utakmice komentirala događanja u bazenu. Njoj i naslov zahvaljujemo, a tako je opisala jednog igrača više, kada su Jugaši zaredali sa nerealizacijama. A cijela utakmica je bila jedno veliko vrćenje u ništa.

Prosječan navijač bi pomislio da će igrači kluba za kojeg navija, ili bilo kojeg drugog, dati sve od sebe u tih sat (ili koliko već) vremena što svaka 3 ili svakih 7 dana izađu na teren, skoče u bazen ili nešto treće. Pogotovo ako su prethodnu utakmicu odigrali nonšalantno zbog čega su ih u novinama, a vjerojatno i u „četiri oka“ kritizirali. Očekivalo bi se da će ih te kritike naljutiti, probuditi, zainatiti ih. Ali kod Jugaša to očito nije slučaj.

Od početka se krenulo nonšalantno, i sa dosta pogrešaka, ali koliko toliko ozbiljno. Najviše je kapetan Dobud iskazivao neozbiljnost jer je u nekoliko navrata u nizu igrao vanjskog igrača, bilo u pozicionom napadu, bilo sa igračem više. Očito je i on ko i Muslim, vanjski igrač zarobljen u tijelu sidruna. S tom razlikom, da Dobud sa 20 godina nije imao svog Boneta da ga riješi tereta hrvanja ispred gola.

Jug je lakoćom poveo 3:0 u prvoj četvrtini. Na poluvremenu je bilo 6:2, a nakon malo manje od 4 minute u trećoj četvrtini, nakon peterca – izborio Dobud realizirao Janović i 7:2. Već je u tom prvom dijelu treće četvrtine količina i nizanje greške na grešku s obje strane postalo nepodnošljivo, a tako se nastavilo i do kraja. Preostalih 12 minuta Vojvodina je pobijedila sa 4:2.

Velikom broju grešaka u igri Jugaša, s druge strane su odgovorili i gosti. Možda su bili impresionirani, možda nešto drugo, ali ovo što su oni prikazali ne ide na čast toj glasovitoj vojvođanskoj školi vaterpola. Čak i oni najnadareniji i najbolji, poput Vapenskog ili sidruna Ubovića koji je velika nada srpskog vaterpola, nisu pokazali ni p od potencijala. Dapače, u nekim situacijama su bili smiješni. Ubović je sa Bušljom češće isplivavao u krilo, nego što bi uspio uzeti poziciju. Vapenski se iskazao jedino po broju „popijenih banana“. Da onda ne govorimo o ostalima. Ali ipak moramo spomenut broj 2, Bosančića. Ljevak koji potvrđuje ama baš svaki Zambijev stereotip o ljevacima, potpuno zalutao u vaterpolo.

Što se tiče Jugaša, malo je toga pozitivnog za istaknuti. Vićan je bio standardno dobar, posebice u prvom dijelu. Marković je, moramo to istaknuti s obzirom da se često spominju i suprotni primjeri, dva puta odlično zabio sa krila sa igračem više. Bušlje se poigravao sa suparničkim sidrunima. I za kraj pozitivnih stvari Obradović je zabio 4 gola.

A s njime možemo započeti i drugi dio priče. Netko ko nije gledao utakmicu mogao bi pomisliti da je Paulo bio najbolji, ili da on nije dio one priče s početka o nonšalanciji. Ali toliko puta krivo dodavanje prema sidrunu da napravi jedan te isti igrač, svašta. I to uglavnom u situacijama kada mu je sidrun, uglavnom Dobud, bio odlično otvoren. Sutić i Dobud su promašili kontre 1 na 0, Karač je dva puta loše šutirao sa igračem više, Joković je još i lošije šutirao. Dobud je imao još bar 3 udarca sa vanjskih pozicija, loša i nepotrebna. Sutić totalno samozatajan u napadu, a još ga i suigrači preskaču u dodavanjima. Ma bezbroj je bilo loših detalja, em bi nas nabrajanje svih odvelo u nedogled, em smo ih dosta i zaboravili.

Poslije utakmice većina od 700 gledatelja koliko se okupilo večeras izašla je nezadovoljna. Šteta što Jugaši ne shvate da će kvalitetnom igrom, a prije svega pravim pristupom i trudom – ako ne već radi sebe samih jer su plaćeni da igraju vaterpolo – možda privući više publike na tribine. A i ovi koji su došli zaslužuju više. Ipak, našli smo i jednog zadovoljnog gledatelja koji je pristao dati izjavu:

„Što reći o utakmici, bilo je 7, 6, 5 razlike. Bila je lijepa utakmica, dobili smo s puno razlike, zabavili smo se, jedino je šteta što Super G – oreta nije više igrao. Najvažnije je da smo dobili. Jeeee…“

Goreta je večera dobio garbage time, tj. posljednjih 3:41 minute. Iako je garbage time počeo bar 12 minuta ranije. Mogao je jasno igrati i ranije jer je i u prijašnjim utakmicama pokazao da se može nositi i sa zahtjevnijim protivnicima. Ipak, imao je i on nekoliko pogrešaka u osnovnim postavljanjima, primjerice kod jednog igrača manje. Njegov ulazak probudio je dio tribina i čuli su se ženski usklici i vriska. Pretpostavljamo da su to vaterpolistice Viktorije iz njegova rodnoga grada koje su tu na preliminarnom turniru ženskog kupa.

Možda smo malo preoštri prema Jugašima jer oni i sa 20% snage lakoćom pobijede protivnika u Ligi prvaka. Možda su i odlučili u svakom kolu pobijediti sa toliko razlike koje kolo igraju (+1 u Berlinu u 1. kolu, pa +2 protiv Mladosti u 2., i sad +3). Ali i Real i Barca su u nogometu gdje je manje kvalitetnom puno lakše nešto napraviti, tu i tamo pobjede sa 6:2, ili 5,6 pa i 7:0.

3. kolo Lige prvaka – Grupa B
VK Jug Croatia osiguranje – VK Vojvodina 9:6 (3:1, 3:1, 1:1, 2:3)
Gledatelja: 700
Suci: Santi Rodriguez (Špa) i Tasos Konstatinidis (Grč) – užasni, zalutali u Ligu prvaka
Jug: Vićan, Vranješ, Sutić, Janović 3(1), Joković, Pavlović, Marković 2, Bušlje, Karač, Dobud, Macan, Obradović 4, Goreta. Trener: Fatović.
Vojvodina: Marinković, Bosančić, Roach 1, Vuksanović, Miličić, Vapenski 1(1), Matović 1, Ovuka, Ranđić 1, Ubović 1, Basara 1, Cukić, Mitrović. Trener: Stanojević.

Peterci: Jug 1/1, Voj 1/1
Igrač više: Jug 6/11 (55%), Voj 3/9 (33%)