9. naslov prvaka Europe za Pro Recco

https://www.facebook.com/proreccowaterpolo1913

Pro Recco – FTC Budapest Telekom 9:6 (3:2) (2:3) (2:0) (2:1)

Suci: Margeta (SLO), Alexandrescu (ROU)

Igrač više: Pro Recco 7/16, FTC 4/12

Dva igrača više: FTC 0/1

Peterci: FTC 0/1

Pro Recco: Bijač (13/19), Di Fulvio 2, Mandić 3, Figlioli 2, Younger 1, Velotto, Presciutti, Echenique 1, Ivović, Hallocj, Aicardi, Luongo, Negri. Trener: Hernandez.

FTC: Gardonyi, Vigvari 2, Zalanki, Vamos 1 (0/1), Mezei, Fountoulis, Jakšić 1, Fekete, Varga, Jansik, C.Bicari 2, Vogel (11/20). Trener: Z.Varga.

Poslije 6 godina Pro Recco se vratio na europski klupski tron osvojivši titulu deveti put. Te 2015. kada se zadnji puta osvajali (u finalu protiv Primorja) sa klupe ih je predvodio Milanović a u godinama koje su slijedile, uspjesi u ovome natjecanju su izostajali pod vodstvom Vujasinovića i Rudića tako da ni dolazak Hernandeza  za trenera mnogima nije izgledao kao najsretnije rješenje za, po igračkom kadru, konstantnog favorita u svakome takmičenju. Iako su u grupnoj fazi lako prošli sa svim pobjedama, gubitak talijanskoga prvenstva ponovo je uvukao sumnju. No, sve je to možda promatračima sa strane koji su ipak razuvjereni Reccovim igrama u ova tri dana. Očekivano laka pobjeda protiv Hannovera, te polufinale protiv, po snazi jednako jake Barcelonete (možda zapravo i finale prije finala) vratili su im preko potrebno samopouzdanje pred najvažniju utakmicu sezone. A to je bilo naročito važno jer se u ostalim elementima, i fizički i taktički, Recco prikazao ubjedljivijim od svojih rivala.

Na drugoj strani imali smo Ferencvaros koji je u domaćem prvenstvu prošao još lošije te je također pokošavao stići do satisfakcije i obraniti titulu osvojenu 2019. Problemi u dobrom dijelu sezone sa sastavom tima (ozlijede i epidemija) očitovale su jako na nekonstantnost njihove igre, pa tako ni na F8 nisu mogli odigrat cijelu (treću u tri dana) utakmicu na željenome nivou. Tako je onda, nakon iznimno uzbudljivih polufinala, došlo do izvjesnog antiklimaksa u drugoj polovici finala.

Kako sam pomenuo, sama utakmica utakmica je bila i po igri i po rezultatu u potpunom egalu u prve dvije četvrtine. Z.Varga je u tim vratio Mezeia (izostao Sedlmayer), ali je bilo očito da taktika u napadu koja je dobro prolazila protiv Brescie, protiv Recca nema šanse. Jesu Biccari i Jansik (možda i više no Mezei) radili solidan posao na 2 metra, ali o pokušajima uplivavanja kroz obranu talijanskoga tima nije moglo biti ni rječi. Česta dupliranja centara jesu dovodila do izbačaja, ali kod statičnijih napada pokretljiva obrana Recca znala je lako odnositi te lopte koje su dobijali sidruni. Vanjska linija FTC-a je bila posebna priča, Varga, Fountoulis, Vamos i Zalanki odlučno su čuvani i na kraju potpuno indisponirani. Mladi Vigvari je u početku postigao 2 gola ali je talijanska obrana i dalje rađe njemu ostavljala malo više prostora nego ovim iskusnijima. Fountoulisa nije bilo puno ni u polufinalu, a večeras je već početkom treće četvrtine skupio i treći izbačaj, malo kasnije isto i Mezei pa je i to sigurno utjecalo na fizički pad igrača FTC-a. Izbačaja je inače bilo puno na obje strane, posebno u prve dvije četvrtine kada se igralo dosta žestoko. I jedni i drugi su konstantno duplirali na 2 metra gdje su najčešće izbačaji i svirani, također je i svaki nagovještaj mogućnosti kontre spriječavan faulom na obje strane. Svega jednu je uspio izvesti Di Fulvio ali ne i realizirati. U prve dvije četvrtine, kao i ostalo, i realizacija igrača više je bila identična, tek po jedan gol je svaki tim zabio iz igre, Vigvari na zonu sa ljevog vanjskog za jedino vodstvo FTC-a (1:2), te Figlioli dijagonalom sa ljeve strane za poravnanje na 2:2. Ostali dio utakmice Recco je vodio do poluvremena sa po golom razlike, FTC pristizao. Oba golmana imala su dobrih intervencija, Bijač je sigurno rješavao vanjske pokušaje, osim možda da je malo i njega iznenadio jednim udarcem i golom Vigvari, na kraju je obranio i peterac Vamosu. Vogel je uspio obraniti i neke jako teške, u kontri Di Fulviu, onda kasnije dobro isplivat i pokupit loptu koja je kod brzo izvedenoga igrača više išla potpuno samome Aicardiu, ali bio je slabiji kod nekoliko šuteva sa ljevoga krila kada je imao vrijemena i postaviti se i blok pred sobom pa ipak nije zaustavljao te šuteve.

Problemi, ili bolje rečeno potpuni pad, za ekipu FTC-a počeli su u drugoj polovini utakmice. Gol nisu postigli od tri minute prije kraja druge četvrtine, do tri minute prije kraja utakmice, punih 16 minuta! U ovome periodu čak 5 puta ne uspjevaju sa igračem više, šutevima, Zalanki, Jakšić i Vigvari, plus par loših pokušaja ka stativi. Iz igre u kojoj nije bilo mnogo kreacije Bijač ili blokovi su zaustavljali šuteve Zalankia, Varge i Vigvaria. Općenito, tempo je opao u nastavku, sa time da je Recco već na staru treće četvrtine uspio dati dva gola i prvi puta stići na 2 razlike preko svojih ljevorukih, Echenique kod igrača više, i kad nema akcije ko drugi do Mandić. Prilike da obezbjede i ubjedljivije vodstvo imali su još iz dva igrača više koje nisu realizirali Di Fulvio (blok) i, uz time ouz, Luongo (obrana). Ipak, utakmica je tada bila upala u jednu kolotečinu u kojoj je i ta dva gola razlike izgledalo nedostižno za mađarski klub, a Ferncvaros se nije uspio trgnuti ni u zadnjoj četvrtini. Recco se također više posvjetio obrani i nastojao što više primirit igru. Sredinom četvrtine najzad koriste 2 puta igrača više i preko Mandića i Di Fulvia dolaze do nedostižnih 9:5. Bicari uspjeva najzad postići prvi gol u drugome dijelu za FTC na tri minute do kraja kada je već sve ionako bilo kasno. Koliko su indisponirani igrači mađarskoga tima najbolje je oslikao i peterac koji je na samom kraju izveo Vamos a Bijač obranio te označio početak velikoga slavlja igrača i vodstva Recca.

Uz dosta emocija, malo i simbolike, točku na utakmicu je stavio Bijač, baš kao izgleda i na svoju karijeru u Reccu. Slično i Mandić, koji je zasluženo proglašen za MVP-a ovoga  finala, on je u Recco stigao točno poslije te titule iz 2015. i evo sada ju je najzad osvojio kada i on odlazi iz kluba (i 10 godina poslije svoje prve titule sa Partizanom). Younger je osvoji svoju treću titulu klupskoga prvaka Europe osvojio sa trećim različitim klubom (ranije Szolnoki i upravo FTC), dok je Hernandez stigao do svoga do sada najvjećega uspjeha u trenerskoj karijeri.

Marko Bijač imao je jednu od glavnih uloga u ovoj momčadi Pro Recca i svoj trogodišnji boravak u najskupljoj i najglamuroznijoj momčadi zadnjih 20ak godina zavšava sa naslovom prvaka Europe, drugim u karijeri, nakon 2016.

Nikša Dobud je bio prijavljen samo za Ligu prvaka, ali zbog ozljede nije mogao nastupiti na završnom turniru. I njemu je ovo drugi naslov u karijeri, nakon što je slavio sa Jugom 2006.

Odgovori