Gdje je nestao žabac?

Bio bilo tko od nas ljubitelja vaterpola jugaš, jadranaš, primorjaš ili navijač nekog četvrtog kluba, teško da mu vijesti oko vaterpolo kluba Mladost neće pobuditi interes ili pažnju. Tako je i nama prekjučerašnje, medijski prilično dobro praćeno predstavljanje novog identiteta kluba i ciljeva u hotelu Westin, skrenulo pozornost.

Nepotrebno je, naravno, objašnjavati značaj i ime kluba poput HAVK Mladost za hrvatski i europski vaterpolo. Ali sve ono na što je Mladost danas spala, među svim ljubiteljima vaterpola u Hrvatskoj izaziva dosta rasprava i mišljenja. Dali smo si malo truda, pa smo uspjeli razgovarati s nekim od igrača slavnih dana Mladosti tijekom devedesetih. Sukus mišljenja je gotovo identičan – emocije spram kluba su još uvijek prisutne, ali i velika žal i razočaranje na što je Mladost spala. Uz želju da će zaista jednom doživjeti pune tribine uz Savu i dizanje pokala Europskih prvaka. Na naše pitanje zašto je do svega došlo, reći će vam da u Mladosti riječ istina, u prilično dvoličnim i licemjernim međuljudskim odnosima, nikad nije bila na cijeni, da je puno toga kroz devedesete osvojeno na temeljima neizmjerne ljubavi igrača koji su stasali u zagrebačkim bazenima, rada, treninga i organizacije kluba s kraja osamdesetih, ali i puno previše ljudi u upravi kluba, osim nekih pojedinaca koji su zaista voljeli Mladost, koji realno nikada nisu taj klub iskreno nosili u srcu, a vaterpolo i svoje klupske funkcije razumjeli još manje. Dok im je klub često bio dobar osobni PR uz kamere i rub bazena, kao i ponešto osobnih materijalnih interesa koje su ostvarivali.

Ono što je činjenica i što god da uzrok bio, Mladost danas nije ni sjena kluba s kraja osamdesetih pa sve do početka 21. stoljeća. Zato su nam itekako zapele za uho riječi novog klupskog predsjednika dr. Mladena Miškulina o ambicijama osvajanja Lige prvaka za tri godine. Svakako pohvalno, ali moramo priznati (kada bismo mogli nazočiti jednom takvom predstavljanju) da bi naše prvo pitanje predsjedniku Mladosti bi bilo – ok, ali odakle vam ozbiljan novac za tako nešto? Jer uz dužno poštovanje prema današnjem rosteru s kojim Mladost raspolaže, za tako visoko postavljenu ljestvicu će biti potrebno puno više od onoga s čim Mladost raspolaže danas. O financijskom stanju u kojem se Mladost nalazi bolje i ne pričati, jer da nije bilo Linićevih sumnjivih predstečajnih nagodbi, uz veliku pomoć pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, Mladost bi danas bila samo nekoć slavno slovo na papiru. Doduše, ostaje za razmišljati zašto nitko od predstavnika sedme sile nije postavio takvo pitanje, a ponajprije bismo očekivali tako nešto od g. Deana Bauera koji je itekako dobro upoznat do najsitnijih detalja što se u klubu događa zadnjih 25 godina. Također, dobro pitanje bi bilo koji je temelj ovakvog klupskog optimizma kad je Mladost, npr, imala samo jednog igrača u U19 reprezentaciji ne pretjerano velike minutaže u utakmicama ovo ljeto.

Nemojmo se lagati, ali od lijepih, općenitih, društveno prihvatljivih i politički korektnih pojmova koje smo pročitali u Sportskim novostima od direktora kluba Luke Jakovčeva, nema puno vajde. Lijepo za uši zvuče riječi poput misija, vizija, razvojni okviri, zajednica, kulturna i društvena odgovornost, projekti i slično, ali profesionalni sport i želja za ovakvim rezultatima u ovako kratkom roku, u kojem se Mladost uvijek dičila da je pionir organizacije i sustavnog rada kad je u pitanju europski vaterpolo, priznaje u današnje vrijeme samo jednu riječ – novac za vrhunske igrače. Bez ovog potonjeg, mišljenja smo da se ništa značajnije po pitanju osvajanja ozbiljnih trofeja neće promijeniti i da Jug i Jadran (ako projekt Jadrana opstane) mogu još dugo biti mirni. Ostali klubovi su u takvoj financijskoj situaciji da je uopće iluzorno očekivati bilo kakvu ozbiljniju mogućnost da se umiješaju u borbu za neki domaći trofej još dugo.

Također, ne možemo ne spomenuti i neke od pojedinaca koji su nazočili jučerašnjem predstavljanju. Navedeno je da je u ime HVS-a predstavljanju nazočio g. Perica Bukić, zatim naš proslavljeni golman Josip Pavić kao savjetnik ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac i g. Tomislav Družak kao državni tajnik za sport. Da se razumijemo, svi su oni apsolutno dobrodošli. Međutim, problem je u tome što nikoga od njih nikada nismo vidjeli kao nosioce navedenih funkcija na ovakvim eventima Juga, Jadrana, Primorja, Mornara… Pogotovo bismo ih voljeli vidjeti kao predstavnike vlasti da češće pohode upravo one vaterpolo klubove koji su u najvećim problemima, a takvih je, na žalost, popriličan broj. Ne samo kad je vaterpolo u pitanju. Nije hrvatski sport nogomet koji je postao daleko više od sporta ili par pojedinaca koji zahvaljujući suludom radu, talentu i uz podrške obitelji ostvaruju sjajne rezultate. Naš sport je generalno u ozbiljnim problemima, a HAVK Mladost je samo jedan od primjera.

Mislimo da bi općenito u HR sportu malo trebali stati na loptu s uvriježenim mišljenjem da biti veliki igrač nužno ne podrazumijeva i uspjeh na upravljačkim funkcijama. Pogledajmo samo primjer košarke. Nismo apriori protiv toga, ali bez namjere da nas se krivo shvati, koju konkretnu korist je HR sport imao od imenovanja npr. Janice Kostelić za državnu tajnicu? Ili sada Josipa Pavića, nesumnjivo ponajboljeg svjetskog golmana svih vremena, za savjetnika ministrice? Osim PR-a za Vladu RH i priznanja osobnom sportskom uspjehu pojedincima. Završio si super uspješnu karijeru, preskočio sve skaline i došao na kraj. Bez imalo ozbiljnog upravljačkog iskustva, znanja o funkcioniranju velikih sustava, upravljanja ljudima. Bio si sjajan sportaš, imao tu životnu i sportsku školu i sad bi trebao voditi ili savjetovati sport na nacionalnom nivou i raditi na poboljšanju svih aspekata u takvom kompleksnom sustavu. I onda se mi čudimo što stalno netko kuka kako nam puno toga nije dobro, što klubovi grcaju u problemima i što nema Zakona o sportu ni nakon 4 godine. I što je Mladost tu gdje je.