Danijel Premuš: Slijedi buđenje iz lijepog sna i povratak u realnost…

Nakon osam godina u Primorju, Predrag Sloboda je ovog mjeseca obznanio da se povlači sa svih klupskih dužnost. Kraj je to jedne ere u kojoj se nije štedjelo ni truda ni novaca sa isključivim ciljem osvajanja trofeja. Klub se je, nakon godina prosječnosti uz povremene rezultatske i generacijske iskorake (sredinom 90-ih, početkom 2000-ih), izdignuo do neslućenih visina – osvojena su dva uzastopna naslova prvaka Hrvatske, tri uzastopna kupa i tri Jadranske lige. Uz dva finala Eurolige, 2012. i 2015. godine.

Postoji naravno i naličje lijepe priče, a to je isključiva orijentacija na igrače izvan Rijeke, zatim potpuno zapostavljanje vlastitog igračkog pomlatka na prijelazu iz juniora u seniore, kao i bolno otrežnjenje koje dolazi uvijek kada je riječ o ‘One man bandu’.

O svemu navedenome popričali smo sa nekoliko igračkih veličina i legendi Primorja, trenutno manje ili više involviranih u rad kluba ali uvijek mjerodavnih za komentar klupske situacije.

U današnjem dijelu pročitajte mišljenje Danijela Premuša – nakon iznimno uspješne karijere u kojoj je osvojio srebro sa EP u Kranju za Hrvatsku i srebro sa Olimpijade u Londonu za Italiju, te nastupao za Kvarner, Primorje, Mladost, Pro Recco i Jadran HN (uz pregršt osvojenih trofeja), Danijel je danas daleko od aktivnog vaterpola. Ipak, prati situaciju u svom Primorju te kada uhvati vremena i navrati do Kantride.

mk: Danijele, evo nakon nekoliko trofejnih sezona Primorja došla je sezona bez trofeja te raspad ekipe – odlazak predsjednika Slobode te egzodus igrača. Nešto slično što si i sam prošao 2005.godine kada si nakon nekoliko sezona (od čega 2 iznimno uspješne sezone u kojima je Primorje igralo skupine Eurolige, uz legendarni Final4 u Budimpešti na kojem je osvojeno 3. mjesto) i sam bio primoran napustiti klub. Koji je tvoj komentar aktualne klupske situacije?

Danijel Premuš: Jasno je svima da je Primorje završilo rezultatski jedno vrlo uspješno razdoblje i da po svim najavama u sljedećoj sezoni ulazi bitno pomlađeno s novim ili starim trenerom (navodno bi se o tome trebalo znat više u narednim danima). Teško mi je uspoređivati moju generaciju prije deset godina koja je bila sačinjena od domaćih igrača i domaćeg trenera gdje klupski budžet nije bio niti približan ovome u proteklim godinama, i momčadi zadnjih 4-5  godina koja je bila praktički ”Legija stranaca” uz par domaćih igrača. Teško je bilo očekivati da praktički jedan čovjek vuče klub duže razdoblje tako da iskreno za mene odlazak gosp. Slobode i nije neko iznenađenje pogotovo kada znamo da na svojim leđima vuče i savez, a iznad svega da je gosp. Volpi prestao direktno sponzorirati klub.

mk: Što smatraš da je glavni uzrok ovosezonskog neuspjeha?

Danijel Premuš: Razloge neuspjeha će sigurno znati bolje analizirati ljudi koji su svakodnevno živjeli uz klub, međutim kuloarske priče i najave gosp. Slobode da napušta na koncu sezone klub sigurno da je uveliko utjecalo na motivaciju igrača. Također treba uzeti u obzir da je momčad u ovoj godini bila igrački izmijenjena i da su udarne igle koje su vukle momčad u proteklom periodu otišle što se u igri itekako osjetilo (Sukno i braća Varga). Tijekom sezone se nije stvorila potrebna kohezija unutar momčadi, zaredale su ozljede igrača, počelo je pucati na relaciji igrača i trenera tako da se na kraju stiče dojam da je Primorje palo bez ispaljenog metka. Ipak gubitak bodova kao na primjer u El protiv Spandaua u Berlinu, katastrofa protiv Olympiakosa kući pa i ova finalna serija protiv Juga nemaju opravdanja za ekipu sastavljenu od ovakvih imena. Međutim nisam primijetio da je suštinski na to nitko reagirao, dobio se dojam da svi jedva čekaju da sezona završi.

mk: Je li prema tvojim saznanjima Predrag Sloboda uspio uspostaviti održivu strukturu financiranja kluba ili smatraš da će se krenuti iz početka kao i 2005. godine?

Danijel Premuš: To je pitanje za gospodina Slobodu, ali mi pričamo o vaterpolu, a ne o nogometu. Nema tu održivosti funkcioniranja na ovome nivou. Budžet kluba je podignut na neviđenu razinu i sigurno je da će otriježnjenje biti bolno. Pogotovo kod navijača…

mk:  Jedan si od rijetkih igračkih veličina i naših dečki koji za Slobodine ere nije dobio priliku krajem karijere zaigrati nekoliko sezona u Primorju. Ako se ne varam, jedino ti i Hinić. Je li ikada došlo do tvog kontakta sa Primorjem i razgovora oko eventualnog povratka?

Danijel Premuš: Da, imaš pravo… Ja sam mislio da nas je bilo još i više…:smile: Mislim da bi Hina i ja bili baš dobar i ubojit par. Meni bi bila čast igrati s tako velikim igračem Primorja možda i najvećim u povijesti kluba…

Ne nikad konkretnog razgovora nje bilo. Kao ni sa Hinom, koliko ja znam…

mk: Zbog čega?

Danijel Premuš: To nikad nitko od novinara nije pitao ljude u klubu pa ne vidim razloga zašto bi sad tu temu uopće aktualizirali i hipotetski postavljali.

mk: A što smatraš da je uzrok tome?

Danijel Premuš: Ne znam. To sada uopće nije ni bitno…ja sebi ne mogu odgovoriti na puno teže pitanje, a to je zašto Primorje i ja vodimo još uvijek sudski spor, a ne zašto se nisam vratio u klub na vrhuncu svoje karijere. Iskreno to me od svega i najviše boli. Tu je Primorje kao institucija  potpuno zakazalo. To se u Jadranu HN ili Jugu nikad ne bi dogodilo..nikad!!

mk: Jesi li ti se želio vratiti?

Danijel Premuš: A koji se to igrač ne bi volio vratiti kući i boriti za trofeje?

mk: Istina… U međuvremenu si završio karijeru i trenutno si ‘van’ vaterpola, fokusiran na završavanje fakultetskih obaveza. No i dalje u okviru mogućnosti pratiš situaciju oko Primorja – što (ili tko) smatraš da je najveći problem u današnjem Primorju?

Danijel Premuš: Mislim da će najveći problem u ovom trenutku  biti probuditi se iz lijepog sna i vratiti u realnost, a najteže će biti mladim igračima koji će morati preskočiti par razreda škole, kako se ono kaže. Klub će funkcionirati i dalje kao što je to bilo i prethodnih 100 godina, prevelika je to institucija.

mk: Da. Čitajući recentne izjave po novinama, ispada da su sada odjednom svima puna usta naše omladinske škole. Koja je vrlo kvalitetna, to nije upitno. No ipak, zadnjih 10ak godina niti jednog igrača iz svoje škole koji bi igrao zapaženu ulogu u prvoj ekipi nismo izbacili. Koji je tvoj komentar navedenoga i što misliš da se radi po krivu?

Danijel Premuš: A kako da ga izbacite kad dečki nisu dobili priliku da igraju. Opet jedno su uzrastne kategorije, a nešto sasvim drugo seniori. Iskreno, u situaciji kada se slaže ovakva momčad, mislim kada se kupuje 10ak igrača sa strane onda je teško i očekivati da će i dobiti veliku minutažu u bitnim utakmicama kada se raste kao igrač. Ali u tom smislu se trebalo razmišljat proteklih godina da se pomogne Opatiji ili Kostreni da igraju prvu ligu, da se ti igrači kale i budu na neki način spremni za ovo što ih sutra čeka…

mk: Misliš li da bi naši dečki puno više napredovali da su već ove sezone dobili ozbiljnu priliku igrati uz npr. Burića, Radua, Vukičevića, Vićana i Petrovića?

Danijel Premuš: Sada je lako biti pametan…ali s jedne strane je puno igrača kupljeno sa strane, s druge strane su se ganjali trofeji zbog kojih su i dovedeni, a s treće strane tu su i mladi koji već ulaze u ozbiljne sportske godine i čekaju. Teško je to sve pomirit. Činjenica jest da je i na nebitnim utakmicama koje su završavale preko deset razlike, minutaža mlađih bila minorna. To je stvarno šteta i velika propuštena prilika. Al opet, ja nisam primijetio da je itko od  novinara postavio to pitanje ljudima u klubu u proteklih par godina.

mk: Smatraš li da se Predsjedniku i Sportskom direktoru može zamjeriti nedostatak dugoročne i održive misije i vizije?

Danijel Premuš: Mora im se priznat da su oni viziju i misiju ostvarili. Stvorili su momčad od kojih su se bojali i najveći, osvojilo se hrpa trofeja. Šteta što se u posljednja dva finala EL nije išlo do kraja, protiv Barcelonete jako loš dan a protiv Pro Recca i nedostatak malo sportske sreće.

Na kraju krajeva, oni koji donosi novce imaju pravo da svoj kapital plasiraju kako hoće i da vode politiku kluba kako žele. Sada je skupština kluba i svatko tko misli da može drugačije ili bolje neka izvoli. Meni je samo žao što nije više do izražaja došao domaći lokalpatriotizam i što nije još više igrača iz ovog našeg kraja imalo priliku da bude dio ove lijepe priče. Isto tako treba reći da nije svako zlo za zlo, te da će sada i ti mlađi igrači moći pokazati da li mogu ili ne mogu. Vidjet ćete da će sigurno netko od njih u budućnosti iskočiti i do reprezentativnog nivoa ako se bude kvalitetno radilo.

Naravno biti će bitan tu i budući trener, a bilo bi dobro ipak da se zadrži ili dovede koji iskusniji provjereni igrač po mogućnosti domaći koji će pomoći tim mladim dečkima da što prije sazriju.

mk: A reci, kome je u interesu držati i zvati  igrače sa strane, igrače koji već sezonama loše igraju ili ih se matični klubovi objeručke rješavaju?

Danijel Premuš: To je opet pitanje za struku. Sigurno nije bila loša namjera. Ali i neki igrači koji su nosili Primorje u proteklim sezonama i bili perjanica kluba su odigrali sezonu za zaborav i bili su neprepoznatljivi, tako da očito se tu puno stvari poklopilo da na kraju ispadne tako kako je ispalo. Nije u pitanju bio samo jedan igrač, već veliki dio momčadi…

mk: A jesi li ti kada razmišljao o angažmanu u Primorju na nekim stručnim funkcijama i je li bilo ikakvih razgovora na tu temu?

Danijel Premuš: To bi bilo lijepo ali u ovom trenutku to je nemoguće. Kako s obzirom na moje obaveze i ambicije u medicini, tako i zbog trenutačnog odnosa na relaciji kluba i mene.

mk: Koja je tvoja vizija razvoja i pozicije Primorja u Hrvatskom vaterpolu?

Danijel Premuš: Primorje je konačno ostvarilo ono o čemu su sanjale generacije, a to su trofeji. Ono je bilo i biti će i dalje veliki klub na ovim prostorima. Očekujem da mladi imaju vjere u sebe i da mukotrpnim radom dođu u poziciju da bar djelomično ponove ove uspjehe. Ja im od srca to i želim.

Mislim da bi Samiru trebalo dat priliku kao treneru ili čak Hini ako odluči da završi igračku karijeru (ili mu omogućit da je ovdje završi) . Njih dvoje uz Roju i Glavana su legende Primorja od kojih mladi mogu jako puno naučiti. Ne zaboravimo ni Tonkovića kao ni Pezelja. Navodno je već odlučeno da to bude Igor Pezelj. Na kraju krajeva tako su počeli i Gojković i Kobešćak u svojim klubovima. Ali o tome će ipak netko drugi odlučivati.

Vjerujem da će izbor biti pravi…

mk: Možemo li i tebe očekivati jednog dana u Primorju na nekoj od funkcija?

Danijel Premuš: Nikad ne reci nikad, ali u ovome trenutku mislim da se za to nisu stvorili potrebni uvjeti, tako da to nije realno…

mk: Danijele, hvala na tvom vremenu i puno sreće u izvršavanju svih tvojih obaveza.