EP 2014 BUDIMPEŠTA: Srbija obranila naslov
Mađarska – Srbija 7:12 (1:3) (1:4) (4:2) (1:3)
Bazen: Alfred Hajos ; Gledatelja: 8000; Suci: Margeta (Slo), Alexandrescu (Rum);
Igrač više: Mađarska 16/5, Srbija 12/9
Mađarska: Nagy, Gor Nagy, Madaras, Erdelyi 1, Vamos 3, Hosnyanszky, Ad. Decker, Szivos 1, Da. Varga 1, De. Varga 1, Toth, Harai, At. Decker
Trener: Benedek
Srbija: G. Pijetlović, Mandić 2, Gocić 3, Ranđelović, Ćuk 1, D. Pijetlović 1, Nikić, Aleksić 1, Rađen 1, Filipović 2, Prlainović 1, S. Mitrović, B. Mitrović
Trener: Savić
Nakon nedavnoga osvajanja Svjetske lige ubjedljivom pobjedom u finalu upravo protiv Mađarske, reprezentacija Srbije je u dosta utakmica (posebno onih jačih) na ovome EP delovala kao da je u padu forme. Također je u njihovoj igri bilo dosta nonšalacije, a manjka natjecateljskoga žara sve negdje do polovice utakmice protiv Crne Gore u polufinalu. Preokret napravljen u tom meču očito je uveliko utjecao i na igru Srbije u finalu, te je to bilo jedno od najubjedljivijih izdanja nekoliko godina unazad.
Sa druge strane, Mađarska ipak nije izdržala pritisak očekivanja titule na EP nakon 15 godina, tako da je sve izgledalo potpuno suprotno onoj utakmici viđenoj u skupini. Ovoga puta je obrana Srbije potpuno odsekla centre domaćina, igrajući često presing i tokom cijeloga napada, jer su Rađen i Aleksić uspijevali držati sidrune Mađara daleko od 2 metra. Također su odigrali svi maksimalno koncentrirano kada su domaći prešli na igru sa dosta proplivavanja te ni te akcije nisu mogle proći. Opet, Pijetlović i Nikić zarađivali su dosta izbačaja, a igrač više Srbije funkcionirao je gotovo perfektno, najprije kroz akcije preko stativa, a kasnije i šutevima pri isticanju kazni. Pri tome su opasnost po gol Mađarske bili svi igrači Srbije (osim Ranđelovića, koji je brzo dobio 3 izbačaja).
Benedek je ovoga puta počeo sa Nagyjem na golu, ali ga je već u drugoj četvrtini zamjenio Deckerom koji je bio odličan baš u utakmici protiv Srbije u skupini (tada je valjda jedino i branio cijeli meč), no danas se ni on nije iskazao. Savić je ostao uporan sa G. Pijetlovićem na golu, koji je po mojemu mišljenju bio sasvim solidan na ovome EP (osim protiv Crne Gore), mada mi je ipak malo pretjerano bilo proglasiti ga najboljim golmanom šampionata. U finalu, uz onakvu obranu ispred sebe, korektno je odradio svoj posao.
Početak utakmice sličio je onome u grupi, tvrdo i dugo bez golova, Mađari ne koriste 2 puta igrača više, a Srbija kod prvoga svoga dolazi do vodstva preko Rađena sa stative. Prlainović se uplivavanjem po ljevoj strani oslobodio čuvara i uz asistenciju Aleksića povisio na 0:2. Mađari smanjuju golom ljevorukog Vamosa iz faula, koga je Pijetlović ostavio bez bloka plašeći se izbačaja po novom pravilu (inače situacija viđena još nekoliko puta na utakmici), a Srbija je opet sa stative realizirala igrača više (još jedna asistencija Prlainovića, gol Pijetlovića). Mađari do kraja prve četvrtine ne koriste ni trećega igrača više.
Početak druge četvrtine donosi pravi šok domaćima u vidu tri gola (Aleksić sa igračem više, Gocić i Mandić iz vana), za ogromnih 1:6. Benedek mijenja golmana, iz petoga igrača više Vamos postiže svoj drugi gol, a Ćuk uz još jednu asistenciju Prlainovića (igrač više) donosi Srbiji + 5 na poluvremenu.
Treća četvrtina jedino je pripala domaćima, no ne toliko ubjedljivo obzirom da su bili u velikome minusu. Igralo se praktički gol za gol da bi u zadnjoj minuti Daniel i Denes Varga primaknuli svoju reprezentaciju na 6:9.
Početak zadnje četvrtine donosi 2 gola Filipovića sa igračem više, i 3 neiskorištena Mađara čime je utakmica i definitivno bila riješena uz još po gol na obje strane.
Čak osmorica igrača Srbije upisali su se u strelce, uz 9 od 12 iskorištenih igrača više teško da je ishod mogao biti drugačiji. Gocić i Prlainović nešto bolji u napadu od ostalih, dok se u obrani izdvojili tek nešto više Rađen i Aleksić. Kod Mađarske jedino Vamos raspoložen.
Denes Varga, u finalu slabo zamijećen, proglašen je najboljim igračem EP, dok je najbolji strijelac Španjolac Espanol sa 24 postignuta gola.
srbija je u finalu pokazala zašto je bila favorit prije prvenstva. osim ranđelovića koji tiliko konjari po glavi sidruna da bi mu prvo iskljuečnje trebalo biti s pravom zamjene, svi ostali igrači imaju kvalitetu koju su i pokazali u finalu.
upravo najlošija karika momčadi je golman pijetlović i totalno nesluženo je proglašen za najboljeg na turniru. da je branio dobro pa primio ovakava dva gola kakva je primio od draška brguljana u polufinalu, i u finalu od danijela varge gdje na udaraca sa 8 metara nije izvadio ni ruke iz vode, ne bi ga trebalo proglasiti za najboljeg. to je u rangu primanja gola iz kornera u nogometu….
skupi on još i dosta obrana jer ima odlične blokove ispred sebe pa udarci idu ravno u njega. sve što je iole ustranu ulazi u gol, posebice u polufinalu gdje je primio cijeli niz golova koje bi golman turnira morao obraniti. šraubu sa 7 metara, pa nadalje.
denes varga najbolji igrač, s obzirom na poraz u finalu, ovakav poraz, ne drži vodu. bio jest dobar, ali u 4 utakmice mađarske koje sam gledo nije toliko odskakao da bi mogao nadoknadit ovakav poraz i svejedno bit izabran za najboljeg. po meni filipović. pavić detinitvno golman turnira, doduše nisam baš previše gledo tempestija, ali u ovo malo što sam ga gledo bio je lošiji od pavića
finale od početke jednosmjerno. smiješno je kakop su srbi lakoćom progravali stative,ali s obzirom na nekvalitetu nagy na golu i ne čudi da nemaju toliku sigurnos u držanje bloka u uskoj formaciji. a i srbisu imali dobar i brz protok lopte oko zone na igraču više.
nagy daleko najiritantniji vaterpolist, stalno se nešto bahati kad obrani konačno jednu loptu, a onda popije 4 smiješna gola. totalno bahaćenje bez pokrića
suđenje margete i alexandrescua u finalu odlično, ja bi im možda zamjerio jedan ili dva igrača više u korist srbije kad jest bilo povlaćenja, ali je i lopta bila malo krivo dodana. ali stvarno, vidi se kad se hoće da se i u vaterpolu može dobro sudit.