Kontonjata

 

Kontonjata stara dubrovačka slastica, pravi se od dunja ili kako mi kažemo markatunja. Kontonjata se pravi kad je vrijeme dunja, na jesen. Dunje se prvo malo obare u vreloj vodi koji minut, isiječu se na komade i izvade im se pice, zgnječe se kao kad pravimo pire, da dobijemo lijepu meku smjesu. U kontonajtu ide koliko kila dunja toliko i cukara.
Pire od dunja stavimo u jednu veliku teću i polako miješamo na vatri, dodajemo cukar rekli smo koliko i dunja.

Smjesa će u početku biti tekuća i lako će se mješati, ali kontonjatu nije lako skuhati, to je najteži dio posla. Treba stalo miješati vrelo voće i cukar da se ne zalijepi i to jedno 45 minuta, a možda i više dok se smjesa polako ne počme zgušnjavat i dobivat malo tamniju boju. Tako vrela kaša  pravi balone od zraka koji znaju ostaviti dobre opekline po rukama, tako da nije baš šala mutit kontonjatu na vatri toliko dugo vremena. Pred sam kraj doda se sok od dva 

limuna na otprilike tri kila dunja.
Kontonjata se onda izljeva u kalupe koji se prije malo namažu vodom, ja imam jako stare preko 80 godina zemljane kalupe koji davaju još poseban šarm kontonjati.
Kontonjata se može pravit od maginja, ta kontonjta je baš posebna i malo drukčija, ali sjajna. Ova na slici je od maginja. Kontonjata se nakom hlađenja vadi iz kalupa i slaže u kartonske kutijice sa rupicama, red kontonjate red lista lovorike i tako se sprema prvo na prozračno mjesto jer se treba malo osušit i stvrdnut, a onda se stavlja na burale i ormare da odleži još koji mjesec, i za Božić je spremna za kolendare i ostale goste.

Do sljedećeg recepta,

Nikola

4 komentara na “Kontonjata”

  1. Bravo Nikola, pogotovo ova iskrenost oko okretanje vruce kase. A i svaka cast na posjedovanju ovih kalupa!!!

  2. nikola, evo upravo sam ja po ovom receptu napravio kotonjatu, stvarno odlično, skoro mi je bolje od rozate!!