Interview sa Marom Jokovićem

 
    Poštovani čitatelji dance.hr,

    Imamo čast objaviti interview sa desnim krilom Juga i hrvatske reprezentacije Marom Jokovićem. Interview je nastao ove zime kao dio školskog zadatka Martine Pulić, učenice OŠ Cavtat i igračice ŽVK Jug.
    Razgovor prenosimo u cijelosti, sa autoričinim dopuštenjem. Nadamo se da i Maru neće biti mrsko što je interview objavljen na najboljem vaterpolo portalu u Hrvata.

    Uživajte u čitanju!

SUSRET S JUGOVIM DESNIM KRILOM – MAROM JOKOVIĆEM

U svemu što radite, dajte najbolje od sebe

 

    Uz naporne sportske treninge koji su ga doveli do standardnog prvotimca Juga i reprezentacije Hrvatske, ljevoruki vaterpolist je bio i sjajan učenik, a danas je i uspješan student koji svojim primjerom u svim segmentima života zaslužuje poznati transparent „Maro, super si!“
    Sa svih se strana o ovom momku čuju samo pohvale, ali ne samo na sportskom, po čemu je većini ljudi poznat, i o onom puno važnijem – ljudskom karakteru! On je Jugov ljevoruki napadač. Većina vas već zna o kome se radi, ali za one koji ne znaju, to je Maro Joković. Zašto baš on? Mnogim mladim ljudima je uzor i idol!

DRUŽENJA I ŠKOLA

 

Bio si odličan učenik, a danas student?
– Za vrijeme rata živio sam u Gradu, pa sam tu i počeo ići u školu. Završio sam gimnaziju, maturirao s pet, ne znam je li to baš važan podatak, ali eto… Sad sam na 4. godini ekonomije, diplomski studij, smjer marketing.
Kako si učenje usklađivao s treninzima, treninge s učenjem?
– Učenje s treninzima! Treninzi su ipak bili primarni, pogotovo kad sam počeo dva puta dnevno trenirati. Najgora je bila zadnja godina u gimnaziji. Tada, ustvari, nisam ni išao u školu. Išao sam na dva- tri sata dnevno, ono što bih mogao do odmora, a onda na trening. Ispite sam polagao preko drugih predmeta, preko pet minuta ili preko odmora, nekad bih se s profesorima dogovorio i sedmi sat, kad bih stigao.
Ističeš li se u društvu?
– Nisam bio u mogućnosti pokazati se u društvu. Uvijek sam bio na bazenu, putovanjima ili utakmicama. Ustvari, vaterpolo je oblikovao veliki dio mog društvenog života.

ZDRAVLJE JE PRIORITET

 

Koji su ti životni, a koji sportski prioriteti?
– Sportski, a ujedno i životni su ostati zdrav zato što sam skužio, ne tako davno, prije godinu dana, kad sam imao trombozu, da je bez zdravlja sve ostalo nevažno. Automatski su mi životni i sportski prioriteti postali isti.
Što je točno bilo?
– Imao sam problema s lijevom rukom, boljela me i cijela je natekla. Nitko nije znao što je. Znaš, svi su mislili, pa dobro, radili smo teretanu, jaki treninzi, zna se dogoditi tijekom sezone da igrače nešto boli… Nije mi protok krvi bio kako treba. Značilo je šest mjeseci terapije, odmora i jednostavno STOP treniranju i svemu.
Govorilo se da ćeš morati prestati igrati…
– To je bila jedna priča, ali odmah su mi rekli da tromboza ne mora značiti da ću prestati s vaterpolom. Ne bi vjerovala, odjednom mi je došlo više ljudi s pričama kako je i Đuho imao trombozu, Mladen Delić, mislim, isto, kao i neki košarkaši i odbojkaši, ali da su iza normalno nastavili trenirati. Bio sam i na genskim testovima i sve je bilo OK. Tromboza je sigurno bila posljedica nekog udarca…
 
Joka za vrijeme tromboze kao navijač na Final4-u u Rijeci

FACEBOOK JE BEZ VEZE

 

Vidjela sam da imaš svoj Facebook profil, koliko ga često posjećuješ?
– Imam ga i mislim da mi je to greška, zato što ovo malo slobodnog vremena što imam, potrošim bez veze na Facebooku. Ali, dobar mi je jer ga imaju svi moji prijatelji iz gimnazije koji su sad po Zagrebu, Splitu ili Zadru, na fakultetima, to mi je jedini kontakt s njima.
Dosta vaterpolista ima Facebook, Maurizio Felugo, Petar Muslim… Jesi li prijatelj s njima?
– A za te stvari ti ne znam, nisam s nikim od njih prijatelj na face-u, možda s jednim ili dvojicom. Nije loš, ovako kad si po putovanjima da izgubiš vrijeme i saznaš što se doma događa. Ipak mislim da je više štete nego koristi od toga!
Što voliš raditi u slobodno vrijeme, što te opušta? Osim Facebook-a, ha- ha- ha.
– Najviše volim slušati muziku, zato što mi tata svira u jednom bendu, pa smo i ja i on konstantno oko muzike, preslušavamo, skidamo s interneta… Ovo nemoj policiji govoriti!
Što najviše slušaš, je li ti draža naša ili strana muzika?
– Pa i naše i strano, ali one malo starije. U zadnje vrijeme baš intenzivno slušam AC/DC i bio sam na koncertu Metallice. Onako, najviše slušam rock i heavy metal.

MARO, SUPER SI!

 

Uvijek gledaš tko je na tribinama?
– To je čista znatiželja, tek tako da vidim tko je došao.
Tvoje je ime često na transparentima obožavatelja/ica?
– Onaj transparent : ”Maro, super si!” pravio je moj prijatelj koji trenutno živi u Zagrebu i baš me ugodno iznenadio, to mi je bio pozitivni šok!
Kad si se počeo baviti sportom, je li vaterpolo bio tvoj prvi izbor?
– Moj prvi sport bio je šah, upisao sam sa sedam godina, čak sam bio treći na otvorenom prvenstvu Dubrovnika. Međutim, s obzirom da sam bio najviši od svih, ali i najmršaviji, nekako mi se šah baš i nije uklapao u profil
Znači, to što si mršav bila ti je otegotna okolnost?
– A je, bio sam dosta lagan, ali mi je bilo olakotno što sam vazda bio plivački bolji od 99 % svojih suigrača i uz to sam još i ljevak.
Koliko su treneri zaslužni za tvoj razvoj u vrhunskog sportaša?
– Pa u životu nisam imao puno trenera, mogu ih nabrojiti na prste jedne ruke, ali je svaki od njih ugradio neki svoj element, netko je zaslužan za plivanje, netko za šut, netko za obranu… Ne bih nikoga posebno izdvajao!

JUG JE INSTITUCIJA

 

Što ti znači igranje u Juga?
– Jug je jedna institucija, ne samo sportska nego i društvena. Jedini je kolektiv u Gradu koji drži neku konstantu osvajanja Hrvatskih prvenstava i u Europi ima uspjeha. Najljepša stvar od svega je domaći kadar igrača, to krasi Jug, mi smo svi zajedno odrasli, gdje je jedan, tu su svi. Nema baš igrača sa strane i neću uopće spominjati kolika mi je čast i zadovoljstvo igrati ovdje!
A u reprezentaciji?
– U reprezentaciji je drugačije, zato što nisi vezan usko za grad, nego si na širem području, od toliko vaterpolista u Hrvatskoj izabran si u tu sedmorku, ako si u prvih sedam. Predivan je osjećaj, pogotovo, kad se osvoji medalja. Ako se ne osvoji, svi te omalovažavaju, na neki način se i rugaju. Sve u svemu naporno, ali predivno!
Je li čitaš komentare po forumima na internetu?
– Nažalost čitam, dosta puta mi zapne za oko neki komentar kojeg pročitam i samo se iznerviram. Bude dosta negativnih, neprovjerenih i što je najgore anonimnih, da se barem potpišu…

RITUALI PRED UTAKMICU

 

Imaš li neki poseban način koncentriranja za utakmicu?
– Imam neke sitne male rituale, kojih se držim, ali bi ih zadržao za sebe, uvijek radim iste stvari kad uđem u bazen ili u hotelskoj sobi.
Koja ti je najdraža pobjeda?
– Pobjeda protiv Mladosti prošle godine u Finalu kupa u Zadru, zato što smo igrali i protiv vanjskih utjecaja, tako da mi je to jedna od najdražih pobjeda! Šteta što i ove godine nismo došli do toga, ali eto…
Je li još svjež polufinalni poraz u Kupu protiv Mladosti?
– Da, još je svježe, ali nije to sad nešto tako strašno, u sportu se i dobiva i gubi. Moram kao bolno sjećanje navesti i poraz u četvrtfinalu Olimpijskih igara, protiv Crne Gore.
Bulja i ja, brata dva.
Imali smo savršeno otvoren put, odlične ambicije i jaku momčad, nažalost jedan gol je sve ispremještao.
S kojim se suigračem najbolje razumiješ u igri?
– I u Juga i u reprezentaciji to su svakako Sandro Sukno i Nikša Dobud, jednostavno kad se pogledamo, znamo što će onaj drugi napraviti.
Poznata je tvoja asistencija na Dobuda, s igračem više, svi znaju za to, a opet skoro uvijek upali.
– Za sad, još uvijek pali i nadamo se da će još dugo vremena.
S kojim se suigračem najbolje slažeš izvan bazena?
– U Juga ne mogu izdvojiti nikoga jer smo uvijek svi zajedno, baš smo jedna lijepa ekipa. U reprezentaciji sam najbolji s Buljubašićem, imamo puno zajedničkih tema, slušamo istu muziku, kao brat mi je.
Koji je po tebi najkompletniji igrač današnjice?
– Igrači iz Mađarske škole, meni osobno Tamaš Kašaš, iako je već u godinama igra vrhunski, čovjek igra s takvom lakoćom, po meni je on vrh!

CILJ JE OLIMPIJADA

 

Svjetski i europski si prvak, koji je tvoj sljedeći cilj?
– Olimpijske igre, jer je to vrh svih natjecanja. Jako je malo olimpijaca i ta se medalja ne može mjeriti ni sa svjetskom ni s europskom.
Savjet učenicima OŠ Cavtat!
– A što da im kažem, ne želim ništa u stilu ”Učite, djeco!” jer vam to sigurno svi ponavljaju i ponavljaju s razlogom, danas si bez škole ništa. Ja vam savjetujem da u svemu što radite dajete sve od sebe, onda uspjeh zasigurno neće izostati!
 
 
 

14 komentara na “Interview sa Marom Jokovićem”

  1. svaka čast Maru, uvijek iznova dokaže da je momak na mjestu,
    ali,
    objavljivat ovakve tekstove razine OK-ja, za koje i Lidrano predstavlja Pulitzera je stvarno smiješno i degradirajuće.
    Mislim pogotovo nakon onog razgovora sa Vujasinovićem…
    Sad ovo.
    Majko mila!
    ->Šta radiš u slobodno vrijeme? hihi hoho
    =>slušam metallicu i skupljam salvete

    1. a jesi đikan, ovako izgleda 99% intervjua koje prave profesionalni novinari, dakle s obzirom da ga je dijete pravilo (u uvodu piše OŠ) je izvrsan.

      1. 1/2poštovani đikane,
        uvijek isti problem sa vama polupismenima. Preporučam ponovno čitanje, a ako je iakako moguće i da uhvatiš i koju između redaka..
        nisam ni rekao ništa na tu curu koja je ovo proizvela neko ericima iz dance.hr koji su ovo objavili!

  2. Hoće li ovo sada preuzeti Modra Lasta ili Smib ?

  3. Trebalo je pitat Mara jel ga zajebavaju krkani zato sto je zavrsio gimnaziju

  4. imas ti i gimnazijske krkane koji, zamisli, prelaze cestu gdje nema zebre!

  5. e joka, joka pa otkad je šah sport, a i nadam se da te ne nerviraju, bar ne previše, komentari o burazeru bulji 😉

    apropo AC/DC-a preporučam ballbreakerse http://www.facebook.com/pages/Ballbreakers/63404945518, nekoć su imali i više dubrovčana u sastavu, sad ih je dvoje.

    1. kako nije?

      http://www.dance.hr/gostujuce-kolumne/419-portada-prvak-zagreba-u-sahu.html

  6. Sva su područja pokrivena u intervju osim ljubavnog života 😉