Ivan Asić: O Vrliću se trebalo pričati kad je imao 20-21, možda 22 godine

 

Nakon utakmice lige prvaka između Primorja i Barcelonete u srijedu 3.2.2016. u kojoj je domaćin usprkos očekivanoj pobjedi izvukao samo bod protiv  jako dobrih gostiju i vrlo si zakomplicirao prolaz na ovogodišnji Final 6, postavili smo par blic-pitanja treneru Primorja Ivanu Asiću. Razgovor je vođen na temu reprezentacije Hrvatske i aktualnog stanja u kojoj se ista nalazi, a gospodin Asić je i više nego mjerodavan sugovornik na tu temu pošto uz mjesto prvog trenera Primorja trenutno obnaša i funkciju pomoćnika izbornika reprezentacije. U nastavku pročitajte njegova razmišljanja.

 

 

mk: Gospon Asić, evo nakon večerašnje utakmice poslije koje sigurno niste najsretniji još jedna tema koja neće izmamit osmjehe, a to je nastup reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu u Beogradu. Htjeli smo Vas kao pomoćnika izbornika upitati par pitanja. Prije svega koji je Vaš komentar cjelokupnog nastupa i osvojenog 7. mjesta?

Ivan Asić:  Pa sigurno da nas rezultat ne zadovoljava. Ja tamo nisam bio pa mi je teško govorit, a nije ni korektno da govorim. Ali znam da je sigurno stručni stožer na čelu sa izbornikom Tuckom htio dati svoj maksimum, kao i igrači. Jednostavno tih par utakmica nismo izgledali dobro, bili smo kažnjeni i rezultat svega toga je to 7. mjesto. Ne bih želio da nam to bude alibi, ali stvarno je veliki nedostatak ne igranje Muslima i Obradovića, sa nedovoljno zaliječenim Burićem. Nije lako u tako kratkom vremenu promijenit cijelu igru i odigrat kvalitetni turnir.

mk: Izbornik Tucak se  cijelo vrijeme žali na nedostatak tih igrača, kao i na neke kako on kaže ‘sitne detalje’ koji nisu bili na razini – mislim da se da iščitati njegova ljutnja što neki ozlijeđeni igrači nisu mogli igrati za reprezentaciju, a nedugo prije su igrali za klubove kao npr. Muslim. Što mislite o tome?

Ivan Asić:  Pa dobro, možda je to bilo malo ishitreno s njegove strane. Neki dan je baš naš direktor Zoran Roje pojasnio to u Sportskim novostima i to je cijela istina. Nama se Muslim nikada nije žalio da ne može igrat. To je isto kao što i sada ima te bolove; on ih osjeća i osjećati će ih i dalje pošto je ta njegova ozljeda dugotrajna. Jednostavno će morati naučiti igrati sa tom boli. A što se tiče mog odnosa sa Tuckom, ako na to aludirate, on je jako dobar i prijateljski. Kolegijalan je i nema nikakvih problema.  Neke su se stvari dovodile u kontekst nesporazuma između mene i njega, ali toga sigurno nema. Niti s moje, a niti s njegove strane. Između nas vlada uzajaman respekt i prijateljstvo, i iluzorno je o tome raspravljat.

mk: Što se igračkog kadra tiče, ne znam koliko pratite i čitate dance.hr ali nedavno smo napravili poduži intervju sa izbornikom reprezentacije Srbije Dejanom Savićem. Na pitanje što smatra da je zaslužno za činjenicu da je reprezentacija Srbije danas tako dominantna u svjetskom vaterpolu izjavio je da je riječ o jednom sistemskom radu, kao i situaciji da oni imaju 24 igrača na širem popisu i nekoliko igrača koji su praktički već sada dio prve ekipe. I svi se konstantno obučavaju i upoznati su sa načinom igre reprezentacije.

Smatrate li da i mi imamo jednu takvu širu ekipu i kvalitetnu zamjenu za svaku poziciju? O kojima je po Vama tu igračima riječ, uz ove koji su bili na EP + ozlijeđeni dvojac Muslim – Obradović i Krapić?

Ivan Asić: Pa i mi smo u toku ovog mandata izbornika Tucka imali nekoliko mladih igrača koji su ulazili kroz Svjetsku ligu i bili na pripremama. Tipa Zovića, Čaglja… Tih par mlađih igrača koji se tu vrtilo. Jednostavno mislim da i mi imamo neke mlade igrače i sigurno da trebamo više radit sa njima. Je da oni imaju te svoje nastupe sa mladim i juniorskim reprezentacijama tokom cijeloga ljeta pa ih nije lako ni vuć’ na pripreme cijelo ljeto pošto imaju svoje obaveze. Ali sigurno da će izbornik Tucak u budućnosti odlučiti da proširi tu bazu. Sada je već Olimpijada toliko blizu da jednostavno nema više toliko prostora za te stvari, ali sigurno da će za slijedeći Olimpijski ciklus doći do dosta promjena i da će dosta tih mladih igrača biti u punom programu reprezentacije.

mk: Koliko ste Vi kao pomoćnik izbornika zaduženi da kroz Primorje gdje ste glavni trener razvijate te neke mlade igrače koji bi jednoga dana mogli i trebali postati reprezentativci?

Ivan Asić: Pa svi naši igrači ovdje su ili na spisku reprezentacije, ili igraju već u njoj. Evo sada nije bio Buljubašić koji je standardni član zadnjih 6-7 godina. Tu je Vukičević koji je ušao… Bošković koji se je sam ostavio igranja u reprezentaciji. Krapić je tu i stalno se vrti oko reprezentacije. Ali naravno da je želja da uvijek igraju najbolji u tom trenutku, i naravno da je izbornik taj koji će odlučit o igračima na temelju svog  instinkta i vizije koju gaji. To je njegov posao.

mk: Mislio sam na mlađe igrače – Primorje dominira u svim mlađim kategorijama zadnjih godina i koliko tu vidite potencijala da izbacimo nekog našeg igrača koji će u seniorima Primorja imati značajniju ulogu i posljedično postati standardni reprezentativac?

Ivan Asić: Pa imamo tu generaciju ’99., ’00., ’01. Ali oni su svi dosta mladi da bi mogli o tome govorit. Ne smatram da su oni već gotovi igrači. To su talenti koji pokazuju ono nešto, i tek trebaju to pretvoriti u kvalitetu. I zato trebaju vremena i dosta odigranih utakmica. Prerano je za nekog igrača od 16.- 17. godina kazati da je već igrač. To se moglo eventualno reći za Sukna koji je stvarno dominirao kroz te mlađe kategorije. Ali ja sada ne vidim nekog igrača u skorijoj budućnosti koji trenutno tako dominira kroz mlađe kategorije. Pa da mi možemo reći ‘eto, to je baš taj koji će biti svjetska klasa’. To je za sada još nekako rano, ako govorimo o igračima Primorja. Ali sigurno je da će u toj grupi godišta  ’99., ’00. i ’01., biti igrača. Pod uvjetom da se nastavi kvalitetno radit i ako se oni kao igrači budu razvijali kako treba. Jer puno je tu faktora koji odlučuju o tome, ali ako sve bude kako treba nadamo se da će neki od njih biti igrač za A selekciju.

mk: Recite za kraj, koliko mislite da se trenutno možemo i smijemo s jedne strane žaliti na nedostatak igračkog kadra dok s druge strane imamo jednog vrhunskog centra Vrlića koji igra za Brazil, zatim Eleza i Jelaču koji igraju za Gruziju, pa Ćuka koji je ’90 godište i odigrao je jako dobro EP za Njemačku? Je li se moglo zadnjih godina od strane saveza nešto više i drugačije raditi pa da ti dečki igraju za Hrvatsku?

Ivan Asić: Gledajte, što se tiče Vrlića i njih, to stvarno nije pitanje za mene. To su stvari koje su mogle ići 6-7, možda 8 godina unazad. Vrlić već ima neku godinu, čini mi se da je ’86. godište. O njemu se trebalo pričati kad je imao 20-21, možda 22 godine. Što se Ćuka tiče, ja sam bio izbornik te mlade reprezentacije čiji je on bio standardni igrač, on i Krapić. A sada zbog čega oni nisu napravili taj iskorak i došli do A selekcije, to morate pitati izbornike i saznati  tu njihovu viziju. Jednostavno morate znati da svaki izbornik pa tako i izbornik Tucak bira najbolje i njemu igraju najbolji. Niti jedan trener neće raditi protiv sebe i to je normalna stvar. Tako je bilo i kod Ratka i kod prijašnjih izbornika. To je tako. Sada, javnost se nekada slaže kao što se nekada i ne slaže sa time, i to je normalno. To je pravo svakoga čovjeka, ali pravo je izbornika da bira. Ja sam siguran da je Tucak želio najbolje, ali nažalost nije ispalo dobro. Ali ja vjerujem da će to već na Olimpijadi bit puno bolje i da ćemo sigurno konkurirat za medalju.