Kako Dubrovčani i Dubrovkinje doživljavaju plaže?

 

 

 

U istraživanju kojeg su proveli Joško Sindik, Ana Perinić Lewis s Instituta za antropologiju u Zagrebu te Maja Adžija s Filozofskog fakulteta u Zagrebu donosimo prve rezultate:

U istraživanju u kojem smo ispitali 37 Dubrovčana i 39 Dubrovkinja (37 M i 39 Ž), zanimalo nas je kakve stavove imaju posjetetitelji plaža prema plaži na kojoj se kupaju, kao specifičnom teritoriju.  Pojam teritorija je fiksni prostor koji na neki način pripada pojedincu ili grupi. Altman (1975) je smatrao da se teritoriji razlikuju po stupnju kontrole koju pojedinac ili grupa mogu imati nad njim. To je subjektivni doživljaj kontrole nad teritorijem, a ne realno vlasništvo nad teritorijem. Da bi opis bio jasniji, dajemo prikaz odrednica teritorija u tablici:

 

 

 

Ispitivanjem dobrovoljnih sudionika u istraživanju (Dubrovčana i Dubrovkinja koji žive u Gradu, širem području grada i Dubrovačko-neretvanske županije ali i na udaljenijim prostorima), pokazalo se da odnos prema plaži kao teritoriju nije povezan ni s dobi ni s duljinom radnog staža, a nema ni spolnih razlika u doživljaju plaže.

Sudionici koji se kupaju na “kultnim” gradskim plažama (Danče, Porporela, Šulić, Banje, Bellevue), najviše doživljavaju plažu kao kao primarni teritorij (dakle kao nešto što za njih ima veliku i specifičnu vrijednost), dok se takvima najmanje doživljavaju lapadske (većinom hotelske) plaže. Kao javni teritorij, plažu najmanje doživljavaju stanovnici stare gradske jezgre (Grad), a najviše oni koji žive negdje u Županiji (izvan grada).

Prema vrsti zanimanja, plaža kao primarni teritorij, najmanje se doživljava kod zaposlenih u prosvjeti, a najviše kod zaposlenih u turizmu.

Izgleda da kao primarni teritorij plaže doživljavaju više stanovnici starog grada (u odnosu na one koji žive na drugim lokacijama), odnosno oni koji se kupaju na „kultnim” plažama, kao što su Danče, što odražava specifični oblik privrženosti i dugotrajnu tradiciju.