Mađarska preko Hrvatske u polufinalu

I tako smo izgubili. I drugu utakmcu na ovom prvenstvu koju smo odigrali protiv ozbiljne ekipe…. Da je nešto trulo u državi Danskoj znali smo i prije, ali smo se nadali da ćemo usprkos svemu pobijediti i barem rezultatom zadovoljni biti. Ovaj puta nije išlo, za razliku od Kazanja i Budimpešte.

Možemo se sada žalit na suspenziju Dobuda, ozljede Muslima i Obradovića i tko zna što sve ne, no činjenica je da jedna Hrvatska nebi trebala ovisit o tri igrača koji god to igrači bili. Jer reprezentaciju čini ne 13 igrača, ne ni širi popis od 15ak-20ak imena, već koncept razvoja i briga o svim uzrastima i igračima. A to je ono što mi nemamo, i što nam polako ali sigurno dolazi na naplatu.

Analiza će biti na pretek. Vjerujemo da će neke uskoro iscurit iz oštog nalivpera b/a.

Do tada, vratimo se na današnju utakmicu koja je nakon pravog spektakla Crnogoraca i Talijana djelovala kao prava uspavanka. I to ne odveć kvalitetna uspavanka.

Mađari nisu ništa spektakularno pokazali. Osim izvrsnih centara, danas posebno raspoloženog Denesa Varge i Nagyja koji je odigrao utakmicu života drugo je sve bilo prosječno. No i tako je bilo i više nego dovoljno za laganu kontrolu utakmice protiv totalno indisponirane i bezidejne Hrvatske. Mađari su odlično zatvorili Sukna i Jokovića, i tu je sva bezidejnost našeg napada došla do izražaja. Spali smo na Vukičevića koji je danas bio jako dobar i jedini je od naših napadača imao hrabrosti i snage pucat po golu. Ostali totalno bezidejni i indisponirani, posebice Bukić koji je proveo u bazenu 21 minutu a njegova statistika je ostala potpuno prazna… Doduše imao je jednu ukradenu loptu i jedan blok, ali toliko o učinkovitosti lijeve strane. Uz još par nerezonskih poteza Petkovića i nekoliko Burićevih izgubljenih lopti nismo ni mogli bolje proći u napadu.

Početak nije nagovještavao takav rasplet iako su naši odmah u prvim napadima razbranili Nagyja – prvo Joković, zatim Burić,  a onda i Lončar. Za to vrijeme Mađari su nam utrpali dva komada, prvi Harai sa centra (sa Šetkom na leđima), a zatim i Hosnyanski Paviću kroz uši.  Uspjevamo se vratit jedinim današnjim dobrim potezom Petkovića koji zabija igrača više sa sr.v. za 2:1 (još u prvoj četvrtini) a zatim početkom druge za 2:2 golom Vukičevića koji zabija sa lijevog vanjskog pod prečku. U obrani nas je držao Bušlje koji je odigrao utakmicu na tragu najboljih dana i izvrsno blokirao Kissa i Haraija.  Možda bi uspjeli i preokrenut rezultat da nije Lončaru ispala lopta u ključnom trenutku kada je možda mogao uzet peterac. Mađari ponovo vode preko Haraija koji prebacuje lijepo dodavanje Denesa Varge, no Joković nas drži svojim jedinim večerašnjim golom (iz 6 pokušaja) – suprotne rašlje iz faula sa 7 metara.

Nakon toga kratki blackout – Mađari lagano zabijaju igrača više (isključen Macan) preko Denesa Vrarge koji pogađa plisku u suprotni kut, a zatim u idućem napadu preko Hosnyanszkog  koji posprema jedan odbijanac za 5:3. Možda bi sve izgledalo drugačije da u našem idućem napadu nismo opet razbranili Nagyja (prvo šut Lončara, a zatim i Burića), na što se odmah nadovezao i neiskorišteni peterac Sukna (5 sekundi do poluvremena). Ovako smo na odmor otišli sa minus dva.

Treću četvrtinu smo dobro počeli – Mađari su bili bezidejni u dva napada, a nas je držao Vukičević. Prvo mu Nagy brani jedan šut, ali u idućem napadu ipak uspijeva zabiti pravu bombu sa sr. vanjskog u desni kut. Tu je Vukičević pokazao hrabrost i što bi se reklo ‘muda’ da može i zna opalit kad su nam najbolji igrači zatvoreni, a ostalali napadači totalno nemoćni. I u idućem je napadu pokušao iz dobre pozicije sa sr. vanjskog, ali u blok.

S druge strane naš blok nije bio tako dobar te Mađari zabijaju i to za 6:4 Denes sa l. vanjskog iz faula u suprotne rašnje. U napadu smo pokazali totalnu bezidejnost u ovom periodu – prvo je Suknu ispala lopta, zatim u idućem napadu i Buriću, a onda i biser dana kada je Petković u još neizrađenoj akciji ničim izazvan opalio sa sr. vanjskog direktno u Nagyja i u plivanju nazad dobio isključenje. Sreća pa Mađari to ne kažnjavaju te se u zadnju četvrtinu ulazi sa kakvom-takvom nadom da se minus 2 može stić. Stiglo se ipak nije, čak se i do kraja mađarska prednost još povećala na konačnih +3.

Već u prvom mađarskom napadu Sukno se vraća pomoć Buriću na centru (koji se hrva sa Kissom) i skrivljuje peterac – Denes zabija za 7:4 i nazire se kraj. Pogotovo kad smo vidjeli kako nam je napad bezidejan; Sukno odsječen i izguran van, a Bukić puštan na 5 metara no niti ne pomišlja na udarac ili organiziranje nekog napada.

Do kraja su još zabili Lončar koji iz okreta posprema visoko dodavanje Sukna, te za konačnih 8:5 Vamos kroz uši Paviću krajem utakmice. No sve bez neke razultatske neizvjesnosti pošto je utakmica bila odavno završena. I tko zna kako bi i završila da nismo imali raspoložene Pavića i Bušlju u obrani te Vukičevića u napadu koji je znao preuzet odgovornost kada su već Sukno i Joković bili striktno pokriveni.

Izjave Bušlje, Jokovića, Lončara i Denesa Varge ujutro.

1/4finale

Mađarska – Hrvatska 8-5 (2:1; 3:2; 1:1, 2:1)

Mađarska – Nagy, Gor Nagy, Batori, Erdelyi, Vamos 1, Hosnyanszki 2, Decker, Manhercz, Daniel Varga, Denes Varga 2 (1), Kis, Harai 1, Bisztritsanyi.

Hrvatska – Pavić, Burić, Petković 1, Lončar 1, Joković 1, Bukić, Vukičević 2, Bušlje, Sukno (0), Pavlović, Šetka, Macan, Bijač.

Golmani: Nagy 13/18 (72%), Pavić 6/14 (43%)

Igrač više: Mađarska 4/10 (40%), Hrvatska 3/9 (33%)

Peterci: Mađarska 1/1, Hrvatska 0/1