Partizan – Szolnoki 9:14 (2:4) (2:4) (3:5) (2:1)
Bazen: Banjica; Gledatelja: 400; Suci: Gomez (ITA), Ohme (GER)
Igrač više: Partizan 3/8, Szolnoki 4/8; Peterci: Partizan 1/2
Partizan: Rističević, Gielen, Tigkas, Manojlović 1, Subotić 4 (1), Drašović, Gogov 1, Jakšić 1, Vico, Radojević 1, Vučinić, Asanović 1 (0), Brakočević
Trener: Vujasinović
Szolnoki: Nagy, Gocić, Fulop 1, Vamos 4, Jansik, Mezei 3, Aleksić, Younger 1, Daniel Varga 2, Denes Varga 2, Kis 1, Mitrović, Decker
Trener: Cseh
Ako je srpska vaterpolo reprezentacija već neko vreme dominantna na svetskoj razini, klubovi iz Srbije kreću se dijametralno suprotno zahvaljujući očajnoj financijskoj situaciji. Od 3 predstavnika u Euroligi, jednog osvajanja, jednoga finala, priča se ponovo svela samo na Partizan, s time što je i on tu na osnovu prijašnjih rezultata a ovakvoj konkurenciji praktički nema što tražiti sa pretendentima na F6.
Szolnoki koji je sastavljen od mađarskih, srpskih, te jednog australskog reprezentativca svakako jeste jedan od tih pretendenata, te ako se ne dogodi ogromno čudo, tamo će se i naći. Takvom jednom timu Vujasinović je suprotstavio ono čime trenutačno raspolaže, prosjek godina 19, i uspio doći do časnoga poraza, koji je uz malo sreće mogao biti i manji, no neiskustvo u dve čiste situacije za Gogova, neiskorišteni peterac Asanovića, ipak je na kraju donelo realni rezultat prema prikazanome ako se u obzir uzme i sretni gol Radojevića (legende naše, kako reče Vujasinović šaljivo u jednome time outu) kada je šut sa 10 metara od stative i leđa golmana Deckera završio negdje oko gol crte.
Nije ni Szolnoki pretjerano blistao ove večeri ali u jednoj ovakvoj utakmici to svakako njima nije ni bilo bitno, isplivali su ogroman broj kontri i na taj način se nadavali golova, šut iz vana im baš nije prolazio,osim ljevorukoga Vamosa koji je zato bio veoma efikasan , a imali su i raspoloženoga centra Mezeia. Sasvim dovoljno ovoga puta i sa ovakvim protivnikom. Partizan na drugoj strani nije mogao računati na golove neiskusnih centara Vica i Manojlovića, moravši se osloniti na proplivavanja i uplivavanja drugih igrača na 2 metra, te su jedino tako uspijevali dolaziti u pozicije za šuteve, ali su u tome radili i dosta pogrešaka što ih je koštalo već pomenutim kontrama. Istina, kontre su radili i domaći, no ni iz daleka tako efikasno kao mađarski prvak.
Početak utakmice kao i njezin kraj (no tada je već sve bilo gotovo) pripali su domaćima, 1:0 i 2:1 bila su jedina vodstva Partizana, no Szolnoki je u samo zadnje dvije i pol minute prve četvrtine izjednačio i stigao do 2:4 a u nastavku uvećavao svoju prednost. Centri Mezei i Kis su u drugoj četvrtini duplirali vodstvo gostiju, a Subotić donekle držao Partizan. U trećoj četvrtini 4 gola Szolnoka iz kontre i 6 golova u plusu na njenome kraju razriješilo je definitivno pitanje pobjednika. Zadnja četvrtina poslužila je gostima za opuštanje koje Partizan nije uspio kazniti iako je imao prilika. Gogov najprije nije vidio dobačenu loptu u situaciji kad je imao otvoren put do gola, potom je u narednoj kontri dozvolio Deckeru da mu obrani sa 2 metra a na kraju je ovaj to ponovio i kod loše izvedenog peterca Asanovića.
Szolnoki je igrao bez Madarasa kojeg je Cseh odlučio odmarati, no ionako je za ovu utakmicu imao i više no dovoljno iskusan tim, pa čak i uz odsustvo golova nekadašnjih partizanovih igrača, nadoknadili su to preko večeras najboljeg Vamosa, potom Mezeia, pa iako ne toliko primjetnih, ali na kraju sa po 2 gola braće Varga. Kod Partizana se izdvoji najiskusniji u ovome sastavu, Subotić, a unatoč promašenom petercu, vrlo dobar je bio i Asanović sa jednim golom i barem 3 asistencije.