Đuho izgubljen u prijevodu: Prohujalo s vihorom ili tik uz stativu?

„Dobra utakmica. Stvorili smo dosta prigoda koje baš nismo uspješno realizirali. To nam je prošlo protiv Crvene zvezde, ali morat ćemo se popraviti za iduću utakmicu.“ Izjava je to trenera Juga Veselina Đuha koju sam danas pročitao u Sportskim novostima.

Gotovo sigurno ne bi pisao ovaj tekst da ovakve odnosno vrlo slične rečenice istog autora ne čitam cijelu sezonu, poslije gotovo svake utakmice kad se trenera pita za komentar prikazanog. Tek se mijenja raspored riječi u rečenici, a sve se vrti oko toga da njegovi igrači praktički slažu akcije, sve pršti od kreacije napada, ali nažalost, eto, realizacija već više od 5 mjeseci nikako da proradi.

Pomislio bi čovjek da se ovdje radi o nogometu i da NK Jug u svakoj utakmici složi 5-6 „100 %-tnih“ šansi, ali napadači i/ili ofenzivni vezni stalno pogađaju stative i prečke ili im lopta nakon udarca prohuji tik uz vratnicu. Možda ih pokoji put zaustavi kakav Buffon, Casillas ili Pletikosa koji baš taj dan brani i nemoguće. Možda i busen trave ili krtica, i to se ponavlja tako u nedogled. I u nogometu su takva opravdanja pomalo glupa, ali s obzirom na to da se može cijelu utakmicu samo braniti i jednom prijeći centar i na taj način pobjediti još su koliko toliko razumljiva. Ali u vaterpolu, svašta?!

Nikad nisam čuo da je itko ikad u vaterpolu davao ovako glupa objašnjenja, osim kad Mićo Dušanović u prijenosu („peta stativa Mladosti, a tek je druga četvrtina“), ili Dean Bauer u novinama (čuvene statistike tijekom OI, EP, SP-ova: „Burić 2 gola + 1 stativa, Bošković 8 golova + 4 stative, Dobud 3 gola + 0 stativa,…“) zbrajaju koliko je tko pogodio stativa?! A priznat ćete da nije neki komplimenat biti u društvu takvih vaterpolskih „stručnjaka“.

Osim toga to što se Đuho stalno vadi na realizaciju uopće ne drži vodu. Odnosno dio u kojem se spominje stvaranje prigoda, što bi impliciralo dobru igru, a onda i valjda kronični nedostatak sreće u realizaciji. Kao da se na treninzima ne može ništa uraditi po pitanju iste. Ali na stranu sada to, jednostavno nije istina da Jug igra dobro, odnosno da stvara prigode koje onda ne realizira. Da ne širimo temu uzmimo samo zadnju utakmicu i promotrimo napade s igračem više. Pokoja odlična akcija na stativu pa nedostatak realizacije mogao bi se proglasiti nedostatkom koncentracije u dotičnog igrača. Ali jugaši nisu imali niti jednu odličnu, čak ni dobru akciju na stativu, osim jednog lošeg dodavanja s krila na drugu stativu na Markovića. Zavlačenje na jednu stranu, primjerice desnu pa izvlačenje Janovića na suprotnom krilu i neuspjela realizacija nakon odličnog prebačaja bi se također mogla okarakterizirati kao nedostatak koncentracije prije par dana odličnog Kotoranina. Ali ni takva nije bila niti jedna akcija od njih 10. Tek je Janović jednom na individualnu kvalitetu, bez momčadske akcije prevario protivnika i zabio iza bloka u bliži Šefikov kut. Nešto slično je pokušavao i Karač u 3 navrata pa mu nije pošlo za rukom. Ali ni tu nije bilo izrađene akcije. I tako dalje da sad ne nabrajam dalje ostale moguće akcije koje se mogu izraditi s igračem više, posebice kad imaš Jokovića i Janovića na krilima, Boškovića i Ivovića na vanjskima, a Dobuda i Bušlju na stativama. Dapače, moglo bi se reći da je u realizaciji jednog od igrača više sreća presudila u korist realizacije, i to onoga kada je Jug imao 5 na 4 što je još lakše za izraditi kvalitetnu priliku za realizaciju. Tada je naime Ivović pospremio loptu u gol nakon što je pokupio odbijanac poslije udarca nekog od suigrača. Kad bi krenuli u priču o izrađivanju akcija u pozicionim napadima činjenice bi bile još poraznije apropo Đuhovih alibija u kojima vrijeđa inteligenciju svakog čitatelja koji iole poznaje vaterpolo, ili sport općenito. Može ga nadmašiti jedino Repeša (iako je puno veća šansa da to izjavi Danko Radić) ako ovo ljeto kaže kako bi naša reprezentacija sigurno osvojila medalju da nismo toliko puta pogodili obruč ili pak blizu obruča, ali smo zato do samog šuta smo imali fenomenalne akcije. Prokleta realizacija.

Sad ne preostaje ništa drugo nego čekati nedjelju navečer i Jugovu pobjedu od 3 ili više razlike, uz konačno nešto sreće u realizaciji odličnih akcija. Ali ni to neće promijeniti količinu gluposti koja se može iščitati iz izjave vaterpolskog trenera koji na raspolaganju ima igrače koje sam poviše već nabrajao o stvaranju šansi i nedostatku realizacije.