Treći ovosezonski „El Clasico“

U nedostatku boljeg termina i treći čin u nizu dvoboja dva najbolja vaterpolska kluba na svijetu nazivam „El Clasicom“; Primorje po prvi put ove godine stiže u Gruž. Primorjaši broje i utakmicu na prijateljskom turniru u Korčuli uoči sezone, ali nećemo biti neozbiljni ili tašti poput Pelea koji je u lovu na 1000 golova računao i utakmice poput one protiv selekcije pokrajinskog MUP-a.

U dvije prethodne službene utakmice Primorje je pokazalo puno više i čak i lakoćom dolazilo do pobjeda koje nisu bile toliko rezultatski, koliko igrom uvjerljive. Dominirali su Sukno, Obradović i Vićan, po onoj staroj „ko će kome, ako neće svoj svome.“ I s obzirom na viđeno u tim susretima moglo bi se reći da je Primorje favorit. Posebice što mu za ostanak na prvom mjestu igra i poraz od 1 razlike. S obzirom da se final4 Jadranske lige ove godine ne igra u organizaciji kluba koji osvoji prvo mjesto u ligaškom dijelu s te strane utakmica i nije bitna. Ali se nakon ligaškog dijela određuje poredak za play off, stoga je sutra borba za prednost domaćeg bazena u finalu.

Ali kako se pored „živog Juga“ može nekoga proglasiti favoritom u Gružu. Jest da više nema one atmosfere, ali ovaj put će tribine biti ispunjene možda i do posljednjeg mjesta. Glupo je ponavljati koga sve možemo sutra gledati u bazenu, ali je nakon dugo vremena Jug dobio dostojnog protivnika. I još k tome u kojem ključne uloge igraju jugaši što daje još dodatnu draž svemu. Odličan tekst na ovu temu napisao je Riki na Jugovoj klupskoj stranici: http://jug.hr/novost.php?id=1765.

U prošle dvije utakmice Primorje je nametnulo svoj ritam igre. Osjetno su plovniji, tj. lakši i brži pa su nametnuli brzi tempo utakmice u kojem su plivački dominirali. Konstantno su im prolazile kontre i polukontre. Ili kako je to Jura Ozmec sažeo nakon prve utakmice u Rijeci: „Primorje je iznenadilo Juga u prvoj četvrtini naglim promjenama smjera u plivanju.“ U takvom načinu igre nije došla do izražaja Jugova prednost na bekovskoj i poziciji sidruna. Drugi problem je bio Pavlović koji je tada bio igrač manje u svakom trenutku svog nastupa. Kad bi Primorje imalo pozicione napade, lopta bi došla do Sukna. I to je taktika Primorja u napadu. Za obrambeni dio glavni naum je bio izmoriti Dobuda. Tako da su s njime stalno proplivavali, ulazili u kontakt ne bi li izborili barem obostrano isključenje. S Vićanom na golu ni uska zona oko Dobuda nije im bila problem.

Jugaši su osim tog tempa imali još nekoliko problema. Jedan od njih i psihološke prirode kad su vidjeli Vićana na suparničkom golu. Ivović ga je uvijek bušio, sjećamo se da je igrajući za Jadran znao zabijati i 5 i 6 golova Franu. I u davnom intervjuu danče.hr-u sam Vićan je apostrofirao da mu od svih šutera očito baš Ivović ne leži. U Rijeci mu je zabio samo jednom, a u Zagrebu dva puta (s time da je jednom bio peterac). Ostali problemi Juga mogu se sažeti u dvije stavke: individualne pogreške pojedinaca (Pavlović nakon Rijeke u finalu kupa nije niti ulazio) i da se poslužim Đuhovim rječnikom „manjak sreće u realizaciji“. Sutra će igrač više valjda biti bolji od zagrebačkih 30 %.

Zanimljivo da je Jug u zadnjim utakmicama veliku većinu golova davao iz polukontri. Teško će sutra dominirati u tom segmentu, ali izdvojit ću Ivovića koji je vrlo često u tim dolascima u napad – kad je u obrani na vanjskoj poziciji – koristio nepostavljenu obranu i iz doplivavanja s vanjske, ili čak ulaskom do 2 metra, zabijao golove.

Obje prethodne utakmice završile su 11:9 za Primorje. Ali ipak je bilo dosta razlike u njima. U Rijeci, u prvoj utakmici Primorje je odmah povelo 4:1, i da su igrali maksimalno do kraja bilo bi barem 4–5 razlike. U Zagrebu je Jug ipak bio puno bliže. Tada su barem u jednom segmentu pokazali svoju prednost, pa je omjer akcija sa igračem više bio 13:6 uz još 3 peterca za Juga. Ali spomenimo samo prve 4 akcije sa igračem više u prvoj četvrtini: dva puta krivo dodana lopta, jednom kontrafaul i jednom neuspjeli pokušaj Ivovića da na brzinu uhvati obranu Primorja na spavanju. Nije ni čudo da ta prednost na sidrunu i beku koja je došla do izražaja nije tada kapitalizirana s obzirom na to kakve su akcije sa igračem više Jugaši izvodili.

Sutra u 18⁴⁵ uz prijenos na HTV-u (valjda Mićo neće ovaj put biti toliko pristran) Jug i Primorje po prvi put ove sezone u Gružu. Sa aspekta zanimljivosti lige najbolje bi bilo kad bi utakmica završila 2 razlike za Juga jer bi tada u preostalih 5 kola bila utrka za gol razlikom. Sude Periš i Margeta.