Interview s Dejanom Savićem

U sklopu ekskurzije dance.hr-a u Beograd uspjeli smo dogovoriti interview sa službeno najboljim trenerom svijeta. Igračkom legendom, koja je uz bogatu klupsku karijeru ostvarila i 444 reprezentativna nastupa. U ugodnoj i opuštenoj atmosferi podijelio je svoja razmišljanja s jednako tako najboljim vaterpolo portalom. Razgovor smo vodili uoči utakmice Srbija-Grčka i Hrvatska-Mađarska. Uživajte!

 

b/a: Počnimo od pressice. Je li uvijek ovako zafrkantska atmosfera unutar momčadi?

Savić: Relativno jeste. Zavisi od situacije. U suštini danas smo bili možda i previše opušteni nego što dozvoljavamo to sebi, ali ako ide nekim svojim tokom, naravno da ću da pustim uvek tako.

b/a: Evo možemo spomenuti ovu zadnju nagradu, najboljeg trenera. Već nakon 2-3 godine karijere, sa 40 godina. Još samo olimpijsko zlato i sve je na broju.

Savić: Što se tiče nagrade, nagrade meni ništa ne znače, ali ova, mogu da je svrstam da mi nešto znači, zato što dolazi od kolega, odnosno od bivših trenera koji su mene trenirali, odnosno saigrača. Sa druge strane sam uveren da to nije odraz rada, nego samo rezultata.

b/a: Nama je u Dubrovniku posebno u pamćenju utakmica Crvena zvezda – Jug iz 2013. To je bila vaša prva trenerska sezona. U medijima je pisalo da je Jug najjači i definitivno najskuplji u povijesti , Ivović, Janović, Azevedo, Dobud, Bušlje, Joković, Bošković … itd., a Zvezda je realno imala 5 i po igrača.

Savić: Istina je. S tim da smo na početku mi sa Jugom otvorili i zatvorili ligu šampiona. Posle prve utakmice u Beogradu, rekao sam da je Jug sigurno bolja ekipa i kvalitetnija, ali na jednu utakmicu, pogotovo ako se igra u Beogradu, na kraju može da se pobedi. Što se i pokazalo, jer razne stvari utiču na to i možda i opuštanje i bolja spremnost … itd… domaća publika i sve. Na jednu utakmicu Jug je mogao da se pobedi. Na dve, da se igrao revanš, ne bi bilo šanse.

b/a: Iza toga je prvo natjecanje s reprezentacijom Barcelona i 7. mjesto.

Savić: Da. Sve to je pratilo izuzetno loša situacija u vaterpolo savezu. Pre svega u organizaciji, bez stručnog saveta, predsednika, ogromna dugovanja … itd. Što je ostalo u podsvesti igrača. Sigurno da mi igrom prikazanom, pre svega igrom u Barseloni, nismo odstupali od današnje. Bilo je promjena i nije bilo oscilacija, ali jedna utakmica sa Crnom Gorom je rešila, ako ništa drugo, pitanje budućnosti srpskog vaterpola zbog toga što smo dobili, ili bolje da kažem, sam dobio jedan ozbiljan šamar, koji me na neki način otreznio, a pogotovo igrače, koji su na neki način shvatili da je mnogo lakše osvojiti nego održavati večito prvo mesto. I sigurno da posle Barselone, iako je bila izuzetno teška situacija, jedno otrežnjenje je došlo i možda čak je i mnogo lakše bilo za napredak, odnosno za celokupnu trenutnu situaciju.

b/a: Znam da nećete odavati tajne vašeg načina na koji igrate, ali recimo kako bi opisali u par riječi stil igre srpske reprezentacije.

Savić: Odbrana, odbrana i odbrana.

b/a: Nije se puno igrača promijenilo. Eventualno se par igrača promijenilo na olimpijadi i na tom prvenstvu kasnije. Više što je Udovičić prestao igrati pa je Rađen dobio kaznu, ali igra je bila kasnije, sami ste rekli, bolja. Totalna dominacija u zadnjih 5 natjecanja. Nisu u pitanju samo zlata, nego igra koja je totalno dominantna u odnosu na druge reprezentacije.

Savić: Ja iskreno ne volim tu reč dominacija i gledam da je koliko god mogu ublažim, pogotovo od strane novinara. Mislim da je to laskanje. Sigurno da reprezentacija Srbije rezultatima pokazuje jedan ozbiljan nivo igre, ali mislim da je to sve uklopljeno u celokupni timski rad. Od atmosfere koju imaju igrači, od individualnog rada, od trenažnog procesa do forsiranja, odnosno pravljenja prave forme za završnicu svakog takmičenja.

b/a: Druge reprezentacije kad prave smjenu dolazi do pada. Vama se već nekoliko puta dogodilo kad ste pošli vi, Šapić, Šefik, Vujasinović, da su počeli čak i bolji rezultati. Onda je otišao vođa reprezentacije Udovičić … Isto su se nastavili rezultati na visokom novou.

Savić: Što se tiče posle Pekinga kad je došlo do smene generacije, realno je da su došli momci u koje niko nije imo poverenja … a oni su imali kvalitet. I ono što su imali i što imaju danas i što pokazuju, imaju pre svega verovanje u sebe i drže se zajedno. I to ja ta jačina koju nijedna druga srpska reprezentacija u vaterpolu nije imala. Baš taj Rim 2009. kad su ih svi otpisali, odnosno kad ih nitko nije ni ispratio i kad nitko nije verovao, jednostavno misleći da je reprezentacija Srbije oslabljena, oni su pokazali svoju moć transformacije, odnosno pokazali su ono što su danas. To je isto produkt jednog sistemskog rada, odnosno, stavljanja uvek 24 igrača, a i šire, na širi spisak reprezentacije, koji su stalno u pogonu i koji su jednostavno obučavani da ako igraš na jedan način u klubu, u reprezentaciji mora da se zna minimum 5 elemenata koji se forsiraju. Jednostavno svi oni moraju da budu upoznati sa tim. Nije samo stvar discipline, ponašanja i svega toga, nego i onoga što se događa u bazenu.

b/a: A što mislite zašto druge reprezentacije padaju nakon smjene generacija?

Savić: Pa možda ovo što sam rekao. Ne radi se sistemski, odnosno nema konkurencije. Jer ako imaš zvezde u ekipi i ako je neko siguran da će odigrati olimpijski ciklus, to sigurno nevalja. Znači  svak mora da ima konkurenciju. To može da vidimo prosto iz fudbala, imamo primer Intera, Real Madrida gde su svi izuzetno skupi i moćni, a nisu ništa osvojili u odnosu koliko su skupi.

b/a: Koji je vaš posao kao izbornika, odnosno selektora u savezu? Imate li još kakve dodatne zadatke osim biranja igrača i vođenja priprema za natjecanje, tipa planiranja i rada s mlađim kategorijama?

Savić: Imam kalendar. Što se tiče mlađih kategorija, imam samo do juniorske reprezentacije, odnosno gde je selektor Vlada Vujasinović, sve ispod toga vodi stručni savet na čelu s Antom Vasovićem. U suštini, mi smo u jednoj ozbiljnoj koordinaciji.

b/a: Već ste spomenuli da imate spisak od 24 igrača. Prije prvenstva sam čitao da ste izjavili da su braca Rašović, Ubović, Rističević i Subotić praktički već dio ove momčadi.

Savić: Tako je.

b/a: Mislite li da je to ključno za razvoj mladih igrača. Znamo da nema baš novaca u vaterpolu. Mislite li da mladi igrači ne osjećaju takvu podršku da bi se možda i prestali baviti vaterpolom?

Savić: Prvo ću da vam ispričam jednu anegdotu. Došao je Eger pred utakmicu lige šampiona da trenira sa Partizanom, a posle sa Zvezdom. Bila hladna voda, kao i uvek, s čime se mi stalno borimo, mada je to ušlo u normalne tokove ovde u Srbiji. I onda su posle Partizana došli kod Zvezde i kaže trener Egera:„Ja ne razumem vas Srbe, em što nema novca, nego i hladna voda.“ Kako to? Jednostavno, ne znam. To su problemi sa kojima se susrećemo, ali koji su uobičajeni i na koje uopšte ne gledam. Što se tiče samog pitanja, sigurno je da reprezentativni vaterpolo, koliko god imao rezultata, imao je i klupski. Međutim tu se napravila jedna ogromna rupa u poslednjih godinu i po dana i nama su bukvalno klubovi na ivici egzistencije i pitanje je šta će biti. To već nije pitanje samo vaterpola, već celokupnog srpskog klupskog sporta. Ja imam neke zanimljive ideje gde kroz kategorizaciju klubova može da se napravi ozbiljan sistem srpskog sporta, ali o tom po tom. Mislim da postoji spas, ali realno smo više na ivici, nego u ostanku klubova.

b/a: Što se tiče same reprezentacije, je li velika prednost  Srbije je što većina već formiranih igrače igra u inozemstvu, dok u domaćim klubovima se stignu razvijati mlađi igrači.

Savić: Mislim da nije. Mislim da trebaju reprezentativci da budu u domaćim klubovima, pogotovo kad je olimpijska godina, ali imamo i jedan momenat gde su svi reprezentativci u najjačim klubovima Evrope i već sa dosta iskustva iza sebe. Zašto ne bi to iskustvo prebacivali na mlađe igrače. Mlađi igrači ne mogu samo da se razvijaju individualnim radom, već moraju da imaju neku lokomotivu koju treba da predstavljaju reprezentativni igrači, odnosno zvezde. Pod navodnicima kad kažem zvezde, mislim na vrhunske igrače. S tim što se ja ne slažem da su oni ti koji drže klubove. Oni jesu zvezde u klubovima i reprezentaciji, ali klubove drže i, da kažem, oni osrednji nivo igrača, kojih je sve manje i što u suštini predstavlja problem klupskog vaterpola.

b/a: Već sa 18 godina ste Jakšića ubacili u prvu momčad reprezentacije, nakon što je Rađen otpao. Mnogi se ne bi usudili tako mladog igrača ubacit na poziciju koja zahtijeva ogromno iskustvo i veliku fizičku snagu. Mislim, sidrun i bek su baš specifične pozicije.

Savić: Da, ali on je pokazao izuzetne fizičke predispozicije i da može da se nosi sa najjačima. Ono što ga isto krasi je i mentalna snaga. On nije od jučer u praćenju, on je ubačen u vatru još dok sam bio selektor juniorske reprezentacije. Naime, 2012. je bilo svetsko juniorsko prvenstvo u Australiji za ’94. godište, a on je ’97., tako da je on već prošao vatru starijih igrača, odnosno velikih takmičenja.

b/a: Već ste spomenuli tu situaciju u Partizanu, Zvezdi, Vojvodini i ostalim klubovima. Na koji se način u Srbiji financiraju klubovi?

Savić: Problem je samo Beograda, zato što izvan Beograda sve se svodi na lokalnu samoupravu i određeni klubovi imaju dobru podršku i dobru podlogu i finansijsku pomoć lokalne samouprave, odnosno svojih gradova ili mesta. Beograd je problem, gde isto postoji finansijska inekcija ili pomoć, ali je nedovoljna. Pre svega mislim na termine gde su nedovoljno plaćeni. Da se razumemo, nisam za to da klubovi ne plaćaju bazenima, ali neki minimum koji se odnosi na troškove struje, vode grejanja i sveg ostalog. Mislim da na taj način se smanjuje trošak kluba, a sa druge strane bazeni, odnosno već firma koja održava bazene može normalno da funkcioniše, odnosno da ima novac za održavanje bazena. Sponzorstva ne postoje pošto je kriza, s tim da je kriza kod nas od ’91, a na od 2008. Vi ste u Evropskoj uniji, mi smo kao na nekoj listi. Ako sve više gledamo prema Evropi, onda zašto ne bi pravili zakon o sportu kao što je u Evropi. Da se određena svota novca koja se ulaže u sport skida s poreza firmi, odnosno da se daje neka dodatni motiv firmama, privatnicima, ili ne znam već kome da ulažu u sport.

b/a: Na primjer,  Partizan kao vodeći klub bi doveo u tom slučaju 2-3 igrača s kojima bi bili konkurentni s obzirom na velik broj mladih jako dobrih igrača. Ali opet kad god je neki turnir za mlađe uzraste u Hrvatskoj uvijek imamo momčad Partizana. Evo čak su sad nedavno putovali juniori Partizana i u Sydney.

Savić: Partizan i dalje ima ozbiljnu školu vaterpola. Međutim, to što ste rekli, da ima određenu finansijsku mogućnost da kupi neke igrače … Nije stvar kupiti. Trenutni problem u sprskom vaterpolu je zadržati igrače. Mi imamo ozbiljan odliv igrača koji dolaze u krizno doba, a to je 17, 18, 19 godina, gde su na raskrsnici svojih života. Jednostavno ne znaju da li da nastave sa vaterpolom, ili da već se opredele za fakultet, za instranstvo i tako dalje. I mi imamo ozbiljan odliv dečaka u tom godištu, što sam ja reko, srednjaka u poslednjih 6 godina. Tako da je to siguno ogroman problem. Nije problem praviti igrače, već zadržati ih u sistemu, odnosno u vaterpolu.

b/a: Jasno je da se nema novaca, ali opet nađu se novci da se ulaže u tu školu, da ta djeca putuju po tim turnirima, čak i u Australiju, što su sigurno značajna sredstva.

Savić: Mislim, što se tiče Australije, da je bilo finansirano od strane Australije.

b/a: Što mislite o Jadranskoj ligi?

Savić: Dobro pitanje. Sigurno da i jednima i drugima to koristi, međutim način, odnosno motiv koji je bio na samom početku, tv prava, plaćanje putovanja …itd., ništa od toga nije napravljeno. Sigurno da svim klubovima to predstavlja ogroman trošak, a opet odgovara, pogotovo mlađim igračima da imaju što više utakmica, pogotovo sa drugim klubovima. Međutim i dalje smo na nultoj tački i nismo se pomerili ni makac.

b/a: U Hrvatskoj su svi govorili da će srpski klubovi dovesti sponzore.

Savić: Izgleda da smo uvek mi ti koji treba da platimo. (haha)

b/a: Prije par godina se mijenjala liga prvaka, uveli su 8 wild carda i 4 mjesta iz kvalifikacija. Vi ste tad još bili trener Zvezde, kao branitelj naslova, imali ste Pro Recco u kvalifikacijama, a drugi par su bili Primorje-Szolnoki. Mislite li da bi bolje bilo da LEN napravi ligu jakih klubova da koncentrira kvalitetu, a tek poslije uvoditi ostale klubove.

Savić: To je već ispričana priča koja se stalno ponavlja. Jednostavno je trn u oku svih nas. Znači velikih klubova. Jednostavno ponavljanjem ne možemo da utičemo na čelnike LEN-e, koji drže monopol, ne samo što se tiče organizacije, novca i svega, nego i odlučivanja. Znači ni jednog momenta nisu pitali sve te klubove, odnosno trenere, da se nekim demokratskm putem nađe rešenje i pravi sistem takmičenja. Mi smo u takvoj banani da jednostavno moramo da se prilagođavamo svim tim ljudima koji su na mestima već 30 godina i realno vaterpolo nazaduje dok su oni tu.

b/a: U vaterpolu se u posljednje vrijeme mijenjaju pravila i to dosta radikalno, npr. Jedan igrač manje u polju. Što mislite o tome?

Savić: To je zanimljivo. Mnogi su protiv toga, jedno 90% ljudi, jer to je totalno novi sport i ima drugu dimenziju i realno mislim da to nije dobro. Ali opet, čitava priča, ova pređašnja… da oni ako odluče, oni će da odluče … svodi se na to da se mi prilagođavamo. Meni lično kao selektoru reprezentacije Srbije ne vredi da plačem, već moram da budem na nekom putu prilagođavanja novim pravilima. Odnosno da vidimo na koji način će to da se uspostavi. Siguran sam da svetsko prvenstvo u Budimpešti će najverovatnije da bude po starim pravilima, a posle toga je pitanje. Juniori već igraju po tim novim pravilima i već se videlo da je to katastrofa. Na tom juniorskom svetskom prvenstvu što je bilu u Almati, u Kazahstanu, bio je upitnik gde su svi bukvalno treneri i funkcioneri rekli da su protiv. Ali opet, kažem, šta vredi kad je organizaciona poslednja. Ako već treba da se menja imamo primer svetske lige, koja se igra na manjem terenu sa svim normalnim pravilima i jednostavno mislim da u tom nekom cilju to može da se izvede, odnosno da ostane. S tim što tu ima raznih stvari, odnosno smanjenje igrača više na 15 sekundi, recimo da bi se ubrzala igra. Mislim, svi povećavaju vreme napada, a mi smanjujemo. Jer realno mi imamo 20 sekundi za napad, a ako pogledamo košarkaši imaju 24. Oni za 3 sekunde se prebace u napad, a nama treba vrhunska ekipa da se prebaci 12 do 13 sekundi. Tako da je to velika razlika.

b/a: Što očekujete u večerašnjoj takmici Hrvatske i Mađarske?

Savić: Zanimljivo. Hrvatska, iako je poražena u 1. kolu od Srbije, polako se dizala, ali imala je isti problem kao i Srbija: mnogo lake utakmice, posle te prve.  Pitanje je održavanja takmičarske forme. Sigurno bih na neki način dao prednost hrvatskoj reprezentaciji, samo zbog toga što Mađarska u poslednje vreme ima ozbiljnu igračku krizu. Šta se događa, ne znam, da li imaju određene probleme između sebe, osnosno sa federacijom … ne znam. Ali ipak su Mađari k’o Mađari, k’o Nemci u fudbalu – nikad ne možeš da ih otpišeš.

b/a: S obzirom na to kako se danas vodi vaterpolo. Postoji li mogućnost da se dogodi neka kritična masa da recimo vodeći ljudi iz srpskog, hrvatskog, mađarskog saveza odbiju odluke tih vodećih ljudi LEN-e i da se formira neka liga …

Savić: To je bila već priča pred 3-4 godine i sigurno da je aktuelna, međutim uvek ima ljudi iz tih federeacija koji se dodvore ljudima iz LEN-e i FINA-e, tako da će uvek da bude netko ko će da saplete tu ideju.

b/a: Da, nećemo sad o imenima … Evo sad na pressici ste spominjali ekipu Grčke. Mislite li da vam oni mogu parirati u ovoj utakmici u polufinalu?

Savić: Realno, mislim. Ali to ne znači da nismo favoriti.

b/a: Svi ste spominjali da je to ekipa od 13 jednakih igrača, što se ne bih složio. Imaju i oni par, recimo tako, zvijezda. Fountoulisa, Vlachopoulosa, dva odlična sidruna. Hoćete li posvetiti posebnu pažnju njima?

Savić: Sigurno, pogotovo Fountoulisu i centrima. A s druge strane, ako gledamo neke mane, možda je to golman, i što nemaju levorukog igrača.

b/a: Mislite li da vam je utakmica protiv Rusije bila dovoljno kvalitetna da se dignete u natjecateljskom ritmu?

Savić: Jeste. Pogotovo što je pokazala 1. četvrtina, gde smo opet bili kao pod nekom blokadom. Realno, ozbiljan je pritisak, kao što sam i rekao, domaćeg terena. Ali sigurno da smo to probili i jednostavno mislim da je mnogo, mnogo lakše, jer smo ušli u 4 ekipe i možemo da kažemo da smo rasterećeni, a opet imamo obavezu zbog domaće publike.

b/a: Spominjali ste da je Grčka najteži protivnik. Mislim da su Talijani, sad povratkom Tempestija u staru formu i Bodegas je stvarno odličan igrač, da su oni još bolji od Grka.

Savić: To su rekli igrači, ja nisam reko svoje mišljenje. I dalje tvrdim da su Italijani pokazali najveći nivo vaterpola. Istina je sa Bodegasom da su dobili 30% onoga što nisu imali. Pre svega, jakog beka, još jednog centra. Sve vreme dečko radi u napadu. I vraćanjem Galla, odnosno levorukog, koji nije bio u Kazanju, mislim da su na izuzetno visokom nivou. Plus što imaju agresivnu odbranu, agresivan napad, a o tome oko bazena ne moramo da pričamo, to svi znaju. I najbitnija stvar: imaju najboljeg trenera na svetu.

b/a: Mađarska ekipa je uvela Deckera, on je jedini igrač koji može kao vanjski igrač ući kao drugi sidrun. Mislite li da se oni prilagođavaju novom smijeru u kojem se razvija vaterpolo danas? Kad gledamo recim Szolnoki, lani su imali najveći problem kad bi im zaustavili sidrune. Nisu uspijevali suziti obranu da im šuteri mogu prići bliže.

Savić: Realno si u pravu. Ali konstantno igrati sa drugim centrom, odnosno sa čovekom koji nije klasičan centar, nego ulaskom kao drugog centra kroz čitavu utakmicu, ukoliko se napravi standardna formula odbrane, mislim da je to gubljenje vremena. Može da uspe jedan ili dva napada, ali tokom čitave utakmice … to samo upadaš u svoju sopstvenu zamku.

b/a: Nažalost nisam bio u prilici gledati niti jednu utakmicu Australije u Kazanju, ali čitao sam analize i vidio sam po kretanju rezultata, da su vam oni jedini donekle parirali, čak su i vodili prije zadnje četvrtine. Netko je napisao da oni igraju jako moderan vaterpolo i da im nedostaje samo malo kvalitetniji golman da bi bili top momčad.

Savić: I plus sad će da dobiju ovog centra Kayesa. Ono što je zanimljivo, sigurno da igraju moderan, brz vaterpolo sa puno plivanja, sa šutevima izuzetnim i šutevima na prvu. Što će reći: Elvis Fatović je napravio stvarno jednu modernu ekipu, ako ništa drugo, preslikana ona najjača ekipa Juga.

b/a: Je li to možda smijer, da su igrači polivalentni, da mogu igrat na više pozicija? Fountoulis, na primer, puca s desnog krila, s lijevog krila, s vanjskog …

Savić: Tako je. S tim što razlika je u tome da svaki australijski igrač može da prođe jedan na jedan, da zabije gol, odnosno može da uđe kao drugi centar i mislim da je tu njihova snaga. Što će reći da oni i ne moraju igrati sa klasičnim centrom, nego kroz ta proplivavanja, odnosno stalnom kretnjom mogu da nanesu ozbiljne poremećaje u bilo čijoj odbrani.

b/a: Što očekujete na olimpijadi? Koje bi momčadi trebale biti u vrhu?

Savić: Olimpijada je za 7 meseci, mnogo toga može da se promeni. Sigurno da prvo moramo da vidimo tko će sve da se kvalifikuje, zavisno o grupa. Izuzetna je stvar grupe, odnosno kostur takmičenja. Siguran sam da će opet evropske ekipe da budu u žiži, s tim što, evo sad smo rekli, Australija, Amerika, koja je izuzetna reprezentacija koja se diže i koja je mlada, može ne da doživi svoj zenit, zenit može da doživi u Tokiju, ali sigurno da može da pomrsi svima račune. I nikako nesmemo Brazil da stavljamo u zapećak, jer sa Ratkom, oni su izuzetna ekipa. Plus Vrlić i Perone koji je trenutno u 3 najbolja igrača na svetu. Pratim ovo šta igra u Jugu i čovek je nenormalan, ne znam šta mu je kako igra. I plus Soro na golu. Uz standardne ekipe: Srbija, Italija, Hrvatska i Grčka.

b/a: Čuli smo da citate danče.hr?

Savić: Izuzetno. Svaki put.

b/a: Kako ste čuli za danče.hr?

Savić: Dejo Stevović mi je rekao.

b/a: Što mislite o analizama i tekstovima?

Savić: Izuzetna analiza i rado bi te imao u stručnom štabu.

b/a: Čitate li gastro-kutak? Pročitao sam negdje da volite jest, da ste čak razmišljali u djetinjstvu da budete kuhar.

Savić: Govorio sam stalno dok sam bio mali da ću da budem pilot ili kuhar, ali otišo sam drugim putem. Ne čitam gastro-kutak, ali izuzetno volim da se služim tim receptima.

b/a: Što mislite o vaterpolistima koji teško primaju kritike?

Savić: Sport je zeznuta stvar. Sport je ko medicina ili umetnost. Izuzetno teško primaš loše kritike. Ako staviš sujetu na stranu i ako gledaš sa čije strane dolaze kritike, dakle ljudi koji se bave vaterpolom, trebaš stvarno da se zapitaš da li je kritika prava ili nije. Ako ništa drugo treba da prespavaš pa sutra kaži: u pravu si ili nisi u pravu. Svaka kritika mora da postoji i da godi čak.