Jugaši u finalu kupa na -2, u finalu Jvl-a -1, u finalu PH…

preuzeto sa www.dulist.hr

 

Još jedan naslov odlazi u Rijeku nakon uzbudljivog finala u kojem je bilo puno kvalitetnih poteza, s obje strane. Utakmicu je obilježila prva četvrtina u kojoj se Primorje odvojilo na 4:0, ali i Jugova borba do posljednje sekunde. Čak je i Frano Vićan, inače izabran za najboljeg igrača završnog turnira, rekao da je iznenađen odakle Jugu snaga za povratak u utakmicu, pogotovo nakon što su i protiv Mladosti dan ranije odigrali težak dvoboj.

 

Primorje je dobilo 8:7 i tako odnijelo na Kantridu i drugi ovogodišnji trofej. Obje ovosezonske finalne utakmice bile su neizvjesne, s bitnom razlikom da je u ovoj drugoj suđenje bilo kudikamo bolje, točnije poštenije. Primorjaši zasluženo slave i najavljuju povratak Sandra Sukna za play off PH koji je utakmicu pratio u društvu Jugovog direktora Kržića.

 

Nekoliko zanimljivih detalja odigralo se i prije finala. Izabrano je 8 sudaca (među kojima nije bilo Periša koji je u subotu bio u Dubrovniku i sudio polufinale ženskog PH) koji su trebali odsuditi ove tri utakmice u Zadru, ali se nakon polufinala sastao UO koji je poništio taj izbor (ne znam tko je taj koji je birao) te odlučio da 4 najbolja (po ocjenama delegata) suca ulaze u bubanj za finale. To su abecednim redom: Margeta, Periš, Štampalija, Vlašić (nakon što se odbace oni, ako se nalaze među 4, koji nemaju pravo jer dolaze iz Dubrovnika ili Rijeke).

Kako je Margeta bio zauzet, ostala je trojka između kojih je ždrijebom otpao Vlašić pa smo došli do dinamičnog dueta Štampalija – Periš. Taman kad je postalo očito da je Periš ove sezone u Bebićevoj nemilosti jer nije sudio nijedan derbi, UO ga je vratio na scenu. S druge strane Štampalija je sudio sva 4 odmjeravanja Juga i Primorja ako izuzmemo Ligu prvaka gdje nije mogao biti delegiran.

Osim toga poništen je crveni karton Bobiću (kao i Kobeščaku) pa je Jugov trener mogao sjedati na klupi u finalu.

 

Utakmica je počela nedosuđenim petercem nad Janovićem (Periš) što Buljubašić kažnjava iz kontre. Netom iza toga Dobud loše preuzima u povratku u obranu što kažnjava Muslim koji je sam na 2-3 metra od Bijača. Još su zabili Garcia i Petrović sa igračem više i to je bilo brzinskih 4:0.

Moglo se sve pretvoriti u jednosmjernu i nezanimljivu utakmicu, eventualno novo veliko stradanje Juga, ali Jugaši se nisu predali ili opustili već su nastavili borbu. To je on što svi navijači Juga žele vidjeti, ako je protivnik i bolji, nema predaje, mora se boriti do kraja.

Nije bilo niti sreće u pojedinim trenucima jer je Dobud dva puta odlično šutirao sa dva metra, sa igračem na leđima, ali je stativa, a kasnije (u trećoj četvrtini) i prečka zaustavila njegove pokušaje. Jednom je bio i uspješan, za 2:4. Spomenut ću i odličnu šraubu Janovića kad je sa Šetkom ušao na dva metra, ali je Vićan i prije Janovića znao gdje će taj šut ići pa je odlično zatvorio i obranio taj pokušaj.

 

Unatoč tome što je Vićan izabran za najboljeg igrača završnog turnira, to je po meni ipak bio Bošković. Često sam ga kudio, kritizirao i govorio da njegova 2-4 gola trebaju Jugu u ovakvim utakmicama. Zabio je 3, svaki put iz ne baš laganih pozicija, sve sa igračem više (jednom kad se isključeni već vraćao), ali uz najmanje dva bloka uz Vićana ispred sebe. Objektivno gledajući bio je jedini opasan Jugaš sa igračem više, što je i bio najveći problem u ovoj utakmici iz Jugove perspektive. Zanimljivo sva tri gola je zabio s lijevog vanjskog. Lopta oko zone s igračem više ponovno nije bila brza, pa se obrana Primorja lakoćom postavljala u blok.

Osim toga Bošković je zaslužuje pohvale i zbog „ugodnog razgovora“ sa Štampalijom na kraju treće četvrtine, nakon što je dobio treću isključujuću osobnu. Kako sam bio baš iza njih čuo sam sve te riječi i epitete prema mom omiljenom sucu. Svatko čiste savjesti (ne misleći pritom na ovu utakmicu) bi postupio drugačije od Štampalije u takvoj situaciji. A takvima poput njega uvijek treba reći kakvi su. I zato dodatni pljesak Boškoviću za kojeg se nadam da se konačno probudio. Kritike su i bile namjenjene tomu, razbuđivanju.

 

S druge strane i Jug je igrao odlično sa igračem manje. Dosta pokretljivo i agresivno na vanjske igrače, a opet bez previše rupa na stativi. Osim onog Petrovićevog gola u prvoj četvrtini (što i nije bila rupa na stativi nego loša procjena obrambenog igrača da izađe na vanjskog Muslima, umjesto da pokrije stativu i drži blok šuteru), dok je isti igrač kasnije, u trećoj postigao neregularan gol sa stative. Jednom je i Šetka zabio na sličan način.

Međutim, dva puta je Garcia sa krila fantastično pogodio na samom kraju igrača više. Digao bi se u svom stilu do gaćica, i s u vis ispruženom rukom, u svom stilu, pucao iz velike visine, na način da loptu upućuje prema dola jer se nalazi dosta iznad prečke. Oba puta je bio iznimno precizan jer je lopta lizala prečku prilikom spuštanja u gol. Ako je već netko od pobjednika trebao biti igrač utakmice tj. turnira, bolji izbor bi bio Španjolac.

Jer Vićan je skupio tek 4 obrane, a posljednja 2 gola, Janovićev i Markovićev udarac je mogao i bolje reagirati. Jest da je oba puta pliska samo kliznula po vodi, ali oba puta je to bio udarac na isteku vremena s obrambenim igračem na ramenu, i sa 6-7 metara. I oba puta je ispod Vićanove ruke lopta ušla u gol.

 

Najveći problem Juga na igraču više, osim spore lopte, bio je učinak AJ-a (Šutala) i Viskovića. Oba su bili bezopasni. U zadnjoj četvrtini ušao je i Ivanković koji je uz odličan asist na Benića na stativu napravio dvije kardinalne pogreške u dva uzastopna napada – prvo izgubljena lopta na igraču više, pa ostavio Radua samog u povratku u obranu za 8:5.

Sve u svemu, unatoč početnom vodstvu 4:0 utakmica je bila neizvjesna jer se Jug u u drugoj četvrtini vratio na -2, imao i brojne prilike za -1. Bilo je dosta kvalitetnih poteza, posebno u obrani s obje strane, a i suđenje je bilo bolje nego što sam očekivao i navikao vidjeti od ovog dvojca. U početku je bilo par odluka koje nisu imale isti kriterij (konjarenje na jednoj i drugoj strani različito sankcionirano), ali se od druge četvrtine ujednačilo. Sporan je nedosuđeni peterac nad Janovićem na 0:0 iz kojeg se izrodila kontra za 1:0. A najveća, elementarna pogreška, je drugi gol Petrovića za 5:2 kojega Štampalija nije poništio iako se radilo o klasičnih 2 metra. Naime kad krilo zavlači u dva metra ostali igrači, oni na stativama mogu ga pratiti. I vrijedi isto pravilo kao u nogometu (zaleđe), da taj drugi igrač mora biti iza ili u liniji s loptom. A kako je Garcia ljevak, onda za razliku od dešnjaka ne može držati loptu prema golu, već je dosta više prema liniji dva metra, a Petrović je gol zabio doslovno s 20-30 centimetara od linije gola. Svatko s iole osjećaja za igru što bi najbolje ocijenjeni sudac lige trebao imati, odmah primijeti da je to neregularan gol.

Kasnije se Bobić još jednom bunio kod Štampalije za 2 metra, nakon idućeg gola, ovaj put Šetke za 6:4, ali po meni tada nisu bila dva metra već je Šetka bio točno na liniji.

 

Nakon utakmice neki su sugerirali da je Bobić pogriješio sa time outom u posljednjoj četvrtini, da ga je zvao prerano. Dakle, kako se kaže, onaj ko radi taj i griješi. Bobić vodi utakmice, dok je Đuho samo gledao kako utakmica prolazi pored njega. Pa sve i da Bobić pogriješi, to se dogodi jer nešto pokušava. Naravno, neće ni Miško bit pošteđen zasluženih kritika. A iako neki smatraju da je Bobić pogriješio što je prerano tražio time out, ja mislim da nije. Pogotovo što se to u kasnijem raspletu, sve i da je pogriješio nije osjetilo. Naime, Jug nije uspio doći do lopte jer se udarac nekog od Primorjaša 15-ak sekundi prije kraja odbio ponovno njima u ruke pa su sačuvali loptu do kraja. Tako da je Bobić čuvao time out za zadnji napad još i danas bi ga imao na raspolaganju. A s druge strane, bi li uopće došao u priliku da ima -1 u zadnjih 45 sekundi da ga na 2 i nešto minute do kraja nije zatražio nakon što Jug prethodna 2 igrača više u posljednjoj četvrtini nije realizirao. A i u prethodnoj utakmici protiv Primorja Jug je pokazao da i u samo 4 sekunde može postići gol.

 

p.s. Zanimljivost za kraj:

U Hrvatskoj još uvijek postoje političari kojima se skandira ne samo na stranačkim skupovima. Tako su riječki navijači u dva navrata skandirali ime riječkog gradonačelnika, a Vojko Obersnel im je uzvratio mahanjem za što bi dobio pljesak.