Novi pokušaj – stari problemi: Vaterpolo pod teretom promjena

Dok je Podgorica ugostila završnicu još jednog „novog“ natjecanja pod okriljem World Aquatics – sada već bivše Svjetske lige, preimenovane u Svjetski kup – ljubitelji vaterpola ponovno su svjedočili pokušaju modernizacije sporta koji ne uspijeva pronaći pravi balans između atraktivnosti, jasnoće i tradicije. Usred svega – nova pravila. Nova pravila koja su trebala podići razinu igre, ali su umjesto toga otvorila vrata još većoj zbrci, frustracijama i apsurdu. U praksi – gledali smo produžene VAR prekide, neshvatljive odluke i situacije koje više zbunjuju nego što pojašnjavaju. Vaterpolo, sport koji se bori za pozornost publike, dodatno je zakomplicirao vlastiti proizvod.

U Podgorici je odigrana završnica Svjetskog kupa, još jednog novoizmišljenog „proizvoda“ WA. U biti kao i sam naziv World Aquatics samo je u pitanju kozmetička promjena imena, Svjetska liga postala je Svjetski kup. Uz to nagrada za prvo mjesto smanjenja je sa 100.000 na 70.000 USD. Vrhunski potez vrhunskih ljudi na vrhu vaterpolske piramide.

Španjolska je osvojila natjecanje, ali osim kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo ovo ljeto, potpuno nebitno u svakom rezultatskom smislu. A i za to kvalificiranje je trebalo dobro se pomučiti da se sazna što i kako. Proklamirana transparentnosti integritet u punom sjaju. Vjerojatno ih je sramota što će neke reprezentacije već na drugo SP u nizu ići sa jednog te istog EP-a, onoga 2024. u Zagrebu i Dubrovniku. Iako je ovo natjecanje puno kasnije od spomenutog EP-a pretpostavljam na osnovu iskopanih informacija da su se Španjolska, Grčka i Mađarska ovdje kvalificirali, što bi značilo da će sa tog EP-a Italija, Crna Gora i Rumunjska ići na SP. Srbija i Hrvatska, uz SAD, ali ovdje pretežno govorimo o europskom dijelu sudionika, isto su ostvarili na OI.

Natjecanje koje bi trebalo biti prilika da se vaterpolo promovira u boljem, ako ne već vrhunskom svjetlu. Kako da ne. Donijelo nam je nova pravila. Opet smo vidjeli sramotan pristup publici i gledateljima po pitanju VAR pregleda. Uvedeno je novo pravilo da treneri imaju pravo na challenge određenih odluka. I primjerice, kada je Tucak tražio pregled situacije nad Butićem u prvoj četvrtini utakmice za treće mjesto, pregled je trajao 4-5 minuta, a na ekranu je prikazivano sve osim sporne situacije. Tako da je uopće upitno što je sudac i gledao, jer su te snimke u prijenosu prezentirane kao VAR footage. I kad su već „ubili“ utakmicu s tolikim prekidom, da nam barem sudac svima objasni što je i koji točno igrač napravio, odnosno nije napravio, samo je rezolutno rukama pokazao da nema ništa. I inače, kada se gleda VAR ili zbog challenga ili zbog samog poziva VAR suca to se događa ponekad i nakon pune minute odigranog nastavka utakmice. I ako se nešto dosudi poništava se taj odigrani period. Pa zar to nije u dodatno degaradiranje utakmice i čitavog sporta? U tom periodu koji se poništi možda dođe do nekog ultra zanimljivog i/ili atraktivnog poteza, akcije, gola…ali svi mi se trebamo pretvarati da to nismo vidjeli. „Spektakl“ je bio i kad je VAR sudac zvao suca utakmice da pogleda je li bio gol ili kako je dosuđeno gol aut iako je lopta pogodila mrežu s vanjske strane, iako je prošla značajno s krive strane stative i ako je to bilo vrlo lako vidljivo baš svakome i na bazenu, i u bazenu i pred tv ekranom. Svakome osim VAR sucu. Srećom nisam puno gledao inače bi ovih primjera bilo i puno više.

Inače, suci se nisu ni snalazili s svim tim novim pravilima. Odlično je za sport kad na najvišem nivou suci ne znaju baš sva pravila. Kad smo kod novih pravila, kraći teren i kraći napad doveo je do razvoja sporta u potpuno krivom smjeru. Sada imamo još više situacija u kojima suci dosuđuje isključenja ili kontrafaulove na mjestu gdje nema lopte. Dakle, još je teže za pratiti utakmicu i poznavateljima vaterpola, da ne govorimo nekoj široj publici. Ono što bi trebali eliminirati, dobili smo u još većem broju. Blago nama ožalošćenima, mi ćemo se utješiti. Ali ovi siromasi pameću koju su ovo smislili, za njih me je srah.

Ako bi to i zanemarili, ovo skraćivanje vremena i prostora dovelo je do velike brzopletosti. Jer jednostavno nedostaje vremena za organizirati suvislije pokušaje. Preko 25 izgubljenih lopti po utakmici u 4 zadnje utakmice (finale, za treće mjesto i dva polufinala) ili ravno 30 u 4 četvrtfinale utakmice. Preko 34 isključenja u zadnje 4 utakmice, preko 30 golova i preko 70 šuteva po utakmici na istom uzorku. Ako gledamo prve 4 utakmice, samo je značajnija razlika u broju osobnih. Nakon prvog dana preko 52% povećanje broja isključenja. Pitam se pitam, tko se to promijenio, stil igre ili kriterij suđenja s četvrtfinala na polufinale, u jedan dan.

Svaki sport koji se jednodimenzionalno razvija gubi na zanimljivosti. Primjerice, NBA liga ima prostora i mogućnosti izgubiti dio zanimljivosti forsiranjem napada, zanemarivanjem obrane. Vaterpolo nema tu privilegiju. Utakmica Hrvatska Španjolska u polufinalu, na poluvremenu je Španjolska imala 18 šuteva. Ne u okvir, nego ukupno, 18 šuteva. Od toga 14 je bilo golova, 2 bloka, 1 obrana Bijača i 1 promašaj okvira gola. Jednoobraznost je veliki korak nazad u baš svakom smislu, taktički, estetski, u smislu zanimljivosti…

Svjedočili smo i teškoj ozljedi Žuvele. Vidjeli smo tu situaciju, VAR sudac očito nije, iako je do udarca laktom došlo iznad vode, i to dosta iznad vode. Kad lopta očigledno prođe s krive strane stative, VAR sudac zove glavnog da on to pogleda na snimci. Ali udarac laktom preko vode, gdje se igrač odmah ulovi za glavu, izađe ozljeđen van igre… e to VAR sucu nije bilo za provjeru. Doduše, gledajući ovako, izvanka i preko tv tu i nije bilo elementata za neku kaznu, sve se čini kao nesretni splet okolnosti. Ali, kad mjenjaš pravila i na taj način povećavaš broj duela, povećavaš vrijeme provedeno u klinču, neminovno je da će doći do ovakvih situacije sve više i sve češće. Uostalom vidjeli smo još nekoliko udaraca koji nisu bili slučajni. Sve ovo skupa je puno previše za suce, ne mogu se oni snaći ni u utakmicama s manje događanja.