Opet minus 7 protiv Srbije

Što reći, koju posluku porati. Najradije ne bih ni pisao komentar na ovu utakmicu koliko me umorilo gledanje iste. Nisam preko tv-a uspio do kraja shvatit jesu li naši bili samo nezainteresirani ili i fizički nespremni za ovu utakmicu. U jednom trenutku sam pomislio da igra Jug protiv Zadra uz dužne isprike Zadranima koji bi se značajno više borili za svoju momčad.
Srbija je odigrala rekreativno posljednjih 10 minuta tako da konačni rezultat 13:6 nije realan. Trebalo je biti najmanje 16:5 da u potpunosti dočara ono što smo vidjeli u bazenu. Tako da su naši u potpunosti bili u pravu kada su u najavi govorili da onih 11:4 iz finala u Kazanu nije realno.
Čak smo poveli golom Šetke u drugom našem napadu nakon što se Branislav Mitrović izmaknuo da udarac koji je sa 7-8 metara išao ravno u njega uđe u gol. Slijede 4 uzastopna gola Srbije: Prlainović s igračem više kad se naš isključeni igrač već vraćao, pa Ranđelović koji je pospremio odbijanac nakon što je Pavić obranio, čini mi se Ćuku, kontru 4 na 3, zatim dva gola Mandića polukontra 5 na 4, pa igrač više nakon odličnih cimanja nekoliko igrača.
Već tada sve je bilo jasno, ali spomenimo dva detalja. Prvo da su Srbi dali dva gola iz kontre i polukontre, a imali su još par situacija u tranziciji koje nisu do kraja razvili. Plivački su dominirali kroz cijelu utakmicu,a u najavi je Tucak rekao da ćemo igrat brže, da ćemo bit plivački moćniji nego inače. Što bi tek bilo da smo bili sporiji kao inače.
Druga stvar je potpun nemoć u napadu. Naši vanjski igrači su gro vremena bili na 8 i više metara, a onda bi u zadnji 5-10 sekundi pokušali na brzinu nešto izorganizirat. Bezuspješno. Čak je i Mićo to primjetio samo nije uspio to baš najsretnije artikulirati riječima u prijenosu.
Srbija je nastavila u istom stilu. Razlika je bila vidljiva i u najbanalnijim stvarima. Naši igrači su stalno kasnili u bloku, mijenjali ruke i propadali na nogama. S druge strane naš igrač više je najčešće završavao u bloku;
Negdje oko dvije minute prije kraja druge četvrtine vidjeli smo pogrešku na koju bi i trener kadeta poludio. Jedan od naših igrača na lijevoj strani dodavao je loptu prema suigraču koji je bio u plivanju i nije ga gledao. Još je i dodavanje bilo potpuno netočno tako da je i ta apsurdna situacija demonstrirala svu nespremnost naše momčadi u ovoj utakmici.
Pogriješio je i linijski sudac u jednom trenutku kada je pritisnuo tipku za time out dok je Joković postizao gol koji je zbog toga poništen. Na poluvrijeme se otišlo sa 7:3.
Na startu treće zabija Ćuk s krila s igračem više nakon što Šetka mijenja ruku u bloku i tone kao i ostali mu suigraču u takvim situacijama. Naši nastavljaju s igračem više u kojem se igrači, a posebice stative uopće ne kreću i ne otvaraju prostor vanjskima. Na kraju lopte uglavnom završavaju u bloku iz šuteva iz neizrađenih i loših situacija na isteku vremena za igrača više. Nikić je zabio kao sidrun s leđa iz okreta sa 6 metara. Bio je to prvi kiks Pavića, a Tucak ga odmah mijenja Bijačem iako je kapetan do tada bio naš jedini iole raspoloženi pojedinac. Čudna odluka Tucka.
Bijač je odmah primio jedan gol preko ruka, a kasnije je u zadnjoj četvrtini i on naniza 5 obrana s jednom u trećoj ukupno 6.
Dva gola zabija Mitrović tako da je 3:11. Posebno bolan je bio drugi kada je uplivao Pavloviću i na 3-4 metra ostavio ga metar iza sebe i izbio sam ispred Bijača. Nije Pavlović kriv iako je mogao odbiti poziv u reprezentaciju već Tucak koji ga je zvao da nakon godina rekreativnog treniranja i igranja ispada nemoćan i smiješan u duelima protiv najspremnijih i ponajboljih igrača na svijetu. Od tada u zadnjih čak10-ak minuta Srbija spušta u drugu brzinu pa u tom periodu čak slavimo s 3:2 i malo umanjujemo poraz.
Sukno se uopće nije pojavio na ovoj utakmici. Uklopio se u sivilo vlastite momčadi. Po službenoj statistici najveću minutažu u reprezentaciji Hrvatske imao je Luka Bukić. Dosta simptomatično obzirom na viđeno moram napisat. Najmanju minutažu, jedini manje od 10 minuta imao je Macan s 3:25 provedenih u igri. Teško je naći bar jednu dobru stvar u igri Hrvatske.
S druge strane Srbija rasplivana, raspucana. Pred rekordnim brojem gledatelja za ovaj sport pred oko 12000 ljudi pokazali su da su spremni, da mogu Hrvatsku koja je lani bila u finalu SP-a dobiti 10 razlike bez većih problema. Mislio sam da bi možda mogli biti malo nervozni pred toliko publike, na domaćem terenu, ali ako su i bili naši su im svesrdno pomogli da tu nervozu riješe u prve 3-4 minute. Prlainović je potegnuo kad je trebalo, Filipović je još jednom pokazao da je nediscipliniran. Imao je šut 0/8, od čega 0/5 već u prvih 10-12 minuta. Inače je igrač kojega se može ponekad kad ga ne služi šut kao večeras isprovocirati da iskoči iz rezona igre, i na kojemu se može graditi i napadačka taktika u određenim situacijama. Ali jasno da večeras o tome nije moglo da bude govora. Mandić nas je sada izbušio odmah na startu, za razliku od Kazana kada je to napravio na kraju utakmice.
Vidjeli smo i primjenu pravila da se sudi peterac za guranje lopte u situaciji kad protivnik ima izglednu situaciju za gol. I kao što smo o tome lani dosta raspravljali nije bila zadnja minuta ni četvrtine ni utakmice, već su to suci sudili 2:18 do kraja kad su naši oduzeli jednu loptu pa imali priliku za čisto 1 na 0 rekontru da Gocić nije odgurnuo loptu.
Što se tiče daljnjeg raspleta za Hrvatsku je potrebno, ako se može, što prije zaboraviti ovu utakmicu. Nakon utakmice za službenu stranicu LEN-e Tucak je kazao:
„Srbija je trenutno najbolja momčad, što su opet pokazali. Nismo se mogli nositi s njima, možda je i atmosfera utjecala na našu ekipu. Moramo ovo zaboraviti i pripremiti se z slijedeću utakmicu.“
Tzv. Flash quotes koju nam LEN velikodušno daje besplatno dao je i Joković:
„Mi se spremamo za olimpijske igre, mi smo osvojili naslov prije 4 godine i moramo ga obraniti. Nadam se da je ovo večeras samo jedan epizoda u kojoj nismo našli rješenje protiv srpske obrane. Moramo popraviti kvalitetu naše igre.“
Ipak citat dana dolazi od Nevena Kovačevića koji obzirom da je vaterpolski trener nevjerojatno loše obnaša uogu stručnog sukomentatora Miću Dušanoviću već godinama:
„Ne igramo loše, dobro stojima na terenu.“ – izjavio je to pred početak druge četvrtine.
Gledanje ove utakmice bi usporedio s gledanjem lošeg kandidata na “Hrvatska traži zvijezdu” – onaj osjećaj kad se netko toliko sramoti da i tebe kao gledatelja bude sram pa promijeniš kanal.
Znači od početka utakmice je izgledalo kao meč Rockyja Balboe i vreće za udaranje. Jedna strana lupa, druga prima i to je to. Prva četvrtina 3-1, taj gol koji smo zabili je bio po sred sredine gola – i ona dva genijalca od komentatora govore kako dobro stojimo na terenu. Dobro stojimo, a nismo uputili ni šut u okvir. Podsjeća na legendarnu izjavu trenera Čakovca, Miljenka Dovečera koji je nakon debakla rekao “moji dečki su dobro stajali na terenu prvih 10 minuta”. S razlikom da je Dovečer bio svjesno sarkastičan, a Mićo i Kova su nesvjesno blesavi i vjeruju u to što govore.
Ostatak utakmice, raspad sistema, igrači jedva čekaju da sve završi, voljni moment na nuli. Pa čak se i Turčin više trudi u utakmicama gdje se zna pobjednik prije početka, ne mogu vjerovat da se profesionalci ovako ponašaju… Podsjećaju na Chelsea kad se svlačionica urotila protiv Mourinha… S tim da mi nije ni na kraj pameti uspoređivati Mourinha i ovog redikula, provincijskog lapana Tucka. Jedina uloga u kojoj mogu zamislit Tucka je sljedeća: polo majica s podignutom kragnom, sunčane cvike, kafa na štekatu i kako komentira, kao mudrac opće prakse, sve: od ekonomije, politike do sporta i kulture . Svaka druga odgovornost mu je puno previše.