Revijalna pobjeda protiv Italije

 

 

U posljednjem kolu kvalifikacija za Svjetsku ligu potvrdili smo plasman na Super8, završni turnir koji će se održati 23–28. lipnja u Bergamu u Italiji. Tako je Tucak kao izbornik po prvi put, nakon dva neuspješna kvalifikacijska ciklusa, odveo Hrvatsku na finale. U revijalnoj utakmici u kojoj se obrane, jači segmenti obje momčadi, uopće nisu igrale Hrvatska je na Poljudu slavila 14:11. Utakmica je odigrana u sjeni Dobudove privremene suspenzije od strane Dopinške komisije.

 

 

Dan prije utakmice, u ponedjeljak došla je vijest da je Dobud opet suspendiran, ovaj put za sve nastupe pod okriljem FINA-a (i svih njezinih članica) jer se nije odazvao doping kontroli. Današnji Bauerov članak kojega je prenio Dubrovački vjesnik teško optužuje dokapetana reprezentacij (http://dubrovacki.hr/clanak/73689/sto-pise-u-izvjescu-inspektora-mikica-dobud-je-otvorio-vrata-zabranio-nam-ulazak).

Druga bitna činjenica dogodila se uoči utakmice, naime izbornik Tucak umjesto Dobuda naknadno, dan prije utakmice poziva Macana koji je igrao kao drugi sidrun na ovoj utakmici. Znači li to, ako se ostvari crni scenarij oko Dobuda, da mi na SP odlazimo sa samo jednim sidrunom, Lončarom? Izbornik Tucak nema povjerenja u Krapića, ne želi pozvati ni Lozinu ili nekog trećeg sidruna? Ili jednostavno maltretira Macana da igra nešto što nije njegova pozicija, a znamo koliko je specifična pozicija sidruna u vaterpolu, jer mu se može. A Krapić se ne odaziva u reprezentaciju jer su mu prethodno pretpostavljali Paškvalina, a kasnije Lončara koji je nekoliko klasa iznad njega. Kapetan Primorja se ne odaziva, a vidjet ćemo hoće li i ovo ljeto u slučaju slobodnog mjesta biti „ozlijeđen“ baš uoči početka priprema.

Osim toga Tucak ima još dva problema. Dosta peha s ozljedama, plus očiti nedostatak kulta reprezentacije. U gotovo svakoj akciji otkaže mu najmanje 2–3 ili 4 igrača, koji u međuvremenu igraju sve klupske utakmice. A za reprezentaciju nisu spremni. Ovaj put nije bilo Sukna, Boškovića, Burića, Bijača, Muslim se razbolio u Splitu, te spomenutog Dobuda.

 

I takvi smo bili dovoljno dobri za pobjedu u ovoj utakmici. Pavić je bio maksimalno motiviran, valjda jer je po prvi put u životu igrao u reprezentativnoj kapici u rodnom gradu. Odigrao je fenomenalno. S druge strane Tempesti je branio jako loše. Gol koji je s 10 metara primio od Buljubašića, obranio bih i ja. I to danas, ne na kraju ljeta kad je forma ipak malo bolja. Podsjetila me ova utakmica na Jugove (pod Bobićem) s Mladosti. S jedne strane odlični Pavić, s druge jako loši golman, i na kraju laganih 3 razlike.

Povela je Hrvatska čak 8:3 na poluvremenu. Ali u prvoj napadu posljednje četvrtine samo 9:8. Onda opet par kikseva Tempestija koji je u drugoj četvrtini bio i na klupi. I lagana završnica. Lončar je odigrao dobro na dva, Joković je zabio 5 golova (2 peterca).

Od inače nestandardnih igrača, osim Macana, igrali su još Čagalj te Petković. Potonji je imao dosta veliku minutažu, htio se pokazati, ali je malo previše forsirao pa je bilo kontraproduktivno. Tek na kraju iz negdje petog udarca zabio je jedini gol.

Cijelu utakmicu,svi koji su gledali prijenos na Htv-u, morali su trpjeti torturu dvojca Mićo–Kova. Kakvu god glupost, a bilo ih je od početka do kraja, Mićo kaže, Kova potvrđuje. Osim toga, obojica i najjasnije i najčišće odluke sudaca na potpuno krivi način komentiraju. Čisto topljena lopta Pavića koja je, jasno završila kao peterac za Italiju, Mićo popljuva suca, Kova ga čak malo demantira?!, ali kaže da sudac nije zaštitio golmana prije topljenja lopte?! Te nadoda da je takvo pravilo, ali da je pomalo glupo. I tako cijelu utakmicu.

 

Osim Hrvatske i Italije, još su se Srbija i Mađarska kvalificirale na završnicu. Iz ostatka svijeta koji je ove godine imao zajedničke kvalifikacije stižu Fatovićeva Australija kao pobjednik (bez Youngera su igrali), pa Rudićev Brazil (još uvijek naturalizirani Vrlić i Soro nemaju pravo nastupa – Perrone kao pravi Brazilac koji je u proteklom razdoblju igrao za Španjolsku već igra), Udovičićev SAD te Kina koju vodi Paolo Malara.