Vaterpolska 2014.

Suci finala i direktor natjecanja RedBull Sidruna na finalu u Zadru krajem kolovoza 2014.

 

2014. vaterpolsku godinu obilježilo je Primorje; sa 3 od moguća 4 naslova, sa samo dva poraza u cijeloj sezoni – oba od Barcelonete. Obilježila je drugačija, a odlična igra baš te Barcelonete koja ih je dovela do naslova prvaka Europe. Loš nastup reprezentacije na EP-u u Mađarskoj, prije svih dvojice sinova dužnosnika saveza Živkovića i Bukića, Jugova apstinencija od trofeja, a u zadnje vrijeme i od finala. Krenula je proširena regionalna liga, sa Srbima.

 

Završetak 2013. obilježio je Ratko Rudić preuzimanjem reprezentacije Brazila. Osim najvećeg mogućeg trenerskog pojačanja Brazilci koji imaju gotovo pa neograničen budžet do Olimpijade u Riju, dogovorili su i igračka pojačanja. Kupili su golmana Srbije Sora, najboljeg igrača Španjolske i prvaka Europe Barcelonete Felipea Perronea koji je i inače Brazilac. Tu je i naš Josip Vrlić, sidrun iz Rijeke koji unatoč nedvojbenoj kvaliteti nikad nije dobio priliku u hrvatskoj reprezentaciji ni kod Rudića, a kasnije ni kod Tucka. Oni su zvali osjetno lošije igrače, Paškvalina, a kasnije i Krapića. Tek u 2014., profiliranjem Lončara, dobili smo dobro rješenje na poziciji drugog sidruna.

Prvi značajniji događaj zbio se krajem ožujka kad je smijenjen Veselin Đuho sa mjesta prvog trenera Juga. Nevjerojatno je bilo da se uopće s njime i krenulo u novu sezonu, a onda je opet, drugi put u dvije godine Jug smijenio trenera tijekom trajanja sezone. Čak je i dba s pravom napisao da je ta smjena zakasnila 9 mjeseci. Umjesto Đuha došao je Miško Bobić.

Neposredno prije smijene Jug je igrao doma protiv Barcelonete. Poraz rezultatski 8:9 ne otkriva razmjere debakla. Suci Stavridis i Bianchi su cijelo drugo poluvrijeme toliko navlačili za Juga da je bilo neugodno gledati. Ali Jugaši nisu mogli s igračem više niti Srđ pogoditi, kamoli zabiti gol. S druge strane svaki napad išla je polukontra ili kontra Bacelonete, jednom čak i 3 na 1. Bio je to nevjerojatan igračko trenerski debakl jer Đuho je skrštenih ruku, kao i mnogo puta u godini prije toga, promatrao kako sve odlazi kvragu. Ta je utakmica obilježila Jugovu 2014-tu.

 

Slijedeće je slijedila završnica Jadranske lige. Jug je u polufinalu dobio Mladost 8:7. Povela je Mladost 4:1, a onda je Jug zabio 7 golova u nizu. Primorje je lagano 8:3 slavilo protiv Jadrana HN. Finale je bilo neizvjesno do samog kraja iako početak nije tako sugerirao. Primorje povelo 4:0 u prvoj četvrtini, ali Jug se vratio u utakmicu do poluvremena (4:2). Kasnije je stigao na gol zaostatka 5:4 i na samom kraju na 8:7. Najbolju utakmicu sezone odigrao je Bošković koji je zabio 3 gola (od dotadašnja Jugova 4) prije nego je dobio treću osobnu. Svašta je na pauzi prije posljednje četvrtine izgovorio sucu Perišu koji je to sve stoički podnio – bez prijave. Inače sudac Periš nije uopće trebao biti na ovom Final4-u, ali je pozvan naknadno, prije finala.

Nakon što je Jug odigrao dobru utakmicu protiv Primorja očekivala se daljnja borba u finalu prvenstva. Ali debakl sezona se nastavila ispadanjem u polufinalu protiv Mladosti. Prvo poraz Juga u Gružu 10:11. Zanimljivo da je i tada, kao i prije koji dan u kupu, Bijač bio jako loš. Tada je Pavo Marković odigrao kardinalno lošu utakmicu. U uzvratu u Zagrebu, opet bolja Mladost, ovaj put 7:6. Osim loše igre Juga, sudački tandem Periš i Franulović pobrinuo se da Jug nema nikakve šanse za prolaskom.

Finale PH koje je uslijedilo bilo je najizvjesnije ikad. Bez iti jedne rezultatski zanimljivije utakmice. Prva utakmica na Kantridi 13:7 uz odličnu igru Radu i Garcie. U Zagrebu opet 6 razlike, 11:5. Opet je Radu briljirao. I treća pobjeda opet u Rijeci, opet +6, 13:7 uz jasno najboljeg pojedinca Radua. Finale je dakle završilo sa ukupno 18 razlike za Primorje koje je tako s trenerom Asićem i igračima: Vićanom, Raduom, Garcia, Denesom i Danielom Vargom, Suknom, Obradovićem, Petrovićem, Muslimom, Šetkom, Buljubašićem, te kapetanom Krapićem donijelo naslov prvaka države na Kantridu. Nakon niza godina ulaganja Predraga Slobode, nakon 76 godina čekanja riječki klub slavi novu, drugu, titulu državnog prvaka.

 

Uslijedio je Final6, prvi završni turnir Lige prvaka sa 6 momčadi. U sustavu nakaradnom za sport, Barceloneta je igrala grupnu fazu iako je imala zagarantiran nastup na završnici. Ipak i igrom je zaslužila plasman izbacivši Juga. Plasirali su se još Primorje, Radnički, Pro Recco, Partizan i Brescia. Partizan je priredio prvoklasno iznenađenje izbacivši Pro Recco, a Barceloneta je bila bolja od Brescie. U polufinalu Primorje po drugi put u sezoni, što su im jedini porazi, izgubilo u od Barcelonete u Barceloni. Drugi finalist bio je Radnički koji je u srpskom obračunu bio bolji. U finalu slavlje Barcelonete koja je prikazala najbolju igru. Igrali su jedan drugačiji vaterpolo do onoga kakav je uobičajen zadnjih godina. Trener Jesus Martin unio je dašak novine. Barceloneta je igrala puno brže i pokretljivije od svih, i u tranziciji, i u obrani – u zoni, i u brojnim proplivavanjima u napadu. Posebno impresivan bio je način igranja obrane gdje se igrač bez problema povlačio sa 7 metara do svog beka prije nego što bi lopta uspijevala biti dodana nakon prekršaja.

 

 

„Duje budi opasan“

Slijedilo je reprezentativno ljeto. Tucak kao izbornik i drugu godinu u nizu nije uspio proći kvalifikacije Svjetske lige. Ali to i ne bi bio neki veliki minus da je kroz te utakmice isprofilirao bar jednom mladog igrača za reprezentaciju. Vrhunac ljeta bilo je EP u Budimpešti. Tucak je izabrao slijedeće igrače:

Golmani: Pavić i Bijač

Sidruni: Dobud i Lončar

Bekovi: Bušlje, Buljubašić i Ivan Milaković

Lijeva strana: Sukno, Muslim i Bukić

Desna strana: Joković, Šetka i D. Živković.

 

Obradović je otpao zbog ozlijede, a Tucak je sastavio momčad po principu da je najvažnije da Bukić ne bude najgori pojedinac. Zanimljivo da Duje Živković originalno nije dobio ni poziv na pripreme (primjerice ljevak Zović jest) nego je naknadno pozvan, doduše na sami početak, umjesto ozlijeđenog Obradovića koji je do posljednjeg trenutka dvojio otići na operaciju prije ili poslije EP-a. Krenuli smo protiv Nijemaca s +5, uz Suknov šut 0/8. Ipak je Sandro bio još u fazi oporavljanja poslije mononukleoze zbog čega je propustio veći prvi dio 2014. Bez obzira na to Sandro je vodio našu igru. S druge, desne strane pomagao mu je Joković. Dobud i zamjena Lončar donosili su igrače više, Pavić je dobro branio, ali hendikep gomile beskorisnih igrača nisu uspijevali svladati pa samo neriješeno sa Španjolcima.

Čak ni protiv Francuza nismo uspjeli dobiti doprinos trojca Šetka – Bukić – Živković. Po običaju njih trojica ukupni šut 0/4, uz još goru činjenicu da protivnici njih gotovo pa puštaju i koncentriraju obranu na Sukna, Jokovića i donekle Muslima. Mučenje do konačnih 14:11. Protiv Srbije remi, 8:8. Odlična igra Sukna koji je jedini opasan sa vanjskih pozicija. Pavić u drugom poluvremenu isto odličan, zaustavio niz teških lopti s ukupno 10 obrana. Dobud iznudio 7 igrača više. Lončar se nije mogao nositi sa srpskim bekovima koji su najbolji na svijetu u čuvanju sidruna. Bez iznuđenog igrača više. Zato je Muslim dosta ulazio s krila i čak 4 puta zaradio izbačaj.

U našoj igri najlošiji je segment opet isti. Napadačka bezopasnost Bukića, Šetke i Živkovića. To i nije vidljivo iz puke statistike gdje oni po utakmici (svi skupa ukupno) uzalud potroše po 4 lopte. Nego u oglednim situacijama kao što su slijedeće:

–          Zadnji igrač više za nas, u zadnjoj minuti utakmice, Šetka pušten da cima i uđe na 4-5 metara od gola na desnom vanjskom ne šutira nego vraća loptu nazad Suknu koji je jasno pokriven kad je na suprotnoj strani, Šetki, otvoren prostor. I onda propadne prilika.

–          Drugi ogledni primjer, Bukić na lijevom vanjskom fauliran 3 sekunde do isteka napada. I umjesto da se digne i šutira sa 6-7 metara, on vraća loptu na desnog vanjskog, „ukopava“ Jokovića koji onda šutira s istekom vremena za napad sa 9-10 metara. Jasna mi je logika Bukića: Bolje da Joka ili Sandro pucaju pokriveni sa 9-10 metara, veće su šanse nego da će on zabit sa 6-7. Ali žalosti da se to mora događati u reprezentaciji.

 

Iza toga smo poraženi od Mađara 7:6, uz opet iste igrače u vodećim ulogama. Sada je najbolji bio Pavić, a Bukić i Živković su imali natjecanju tko će smješnije šutnuti s krila. Sukno najbolji u polju. Koliko se on dizao od početka EP-a, toliko je Joković padao. Ipak on nema tu dodatnu kvaliteti šuta iz faula jer je i dalje sva protivnička obrana koncentrirana na njih dvojicu što se tiče vanjskih igrača.

Četvrtfinale protiv Italije. Poraz 8:7 u utakmici u kojoj su Talijani od početka do kraja vodili. Bušlje je konačno odigrao dobru bekovsku utakmicu, ali Buljo i Milaković su anulirali njegov učinak. Dobud čak 10 izborenih igrača više, a Lončar nakon srpskih ni protiv talijanski bekova nije mogao puno. Imao je ipak 2 izborena igrača više, uz 4 kontrafaula. Sukno 3 gola, i organizacija svih naših napada. Bukić i Živković još i gori nego u prethodnim utakmicama:

Dopredsjednik sin dva katastrofalna poteza u dvije akcije sa igračem više, od čega je jednom bilo 5 na 4. Iza toga se ugasio, kao da je na ovom EP-u ikako i doprinosio u napadu. Imam dojam da su neki igrači u reprezentaciji samo zato da on ne bi bio najlošiji igrač, pa tu dolazimo do tajnikovog sina. Taj tek nema pojma, jer je i u obrani osjetno lošiji od Bukića. K tome je i 3 i po godine stariji. Jednom je upropastio igrača više, ali puno veća pogreška bila je u situaciji kad smo dolazili 1:08 do kraja utakmice u napad, na 7:8. Bio je s loptom na desnom vanjskom, a Talijani su malo loše dolazili nazad pa je Sukno ostao potpuno sam na lijevom krilu, na 4-5 metara, ne previše zavučen. Skoro pa idealna situacija za šut, a s obzirom na to da je u pitanju Sandro bar 80% i gol, samo da je dobio loptu. Nevjerojatno je da netko tko igra u reprezentaciji ne vidi suigrača u toj situaciji.

Inače, na time outu izbornik Tucak govori Živkoviću: Duje budi opasan. Da maše, cima kao da će pucati, tj. bar gleda prema golu. Nevjerojatno.

Na kraju smo ostali peti.

 

Krajem 2014. krenula je proširena regionalna liga, uz puno muka. Jadran, OVK POŠK protivili su se ligi. Kompromisno je krenula liga sa 16 momčadi podijeljene u dvije skupine. Prije starta odustala je Opatija, a ni Šibenik nije htio ući umjesto njih pa smo ostali na 15 momčadi. Dogodine se igra liga 10 (najbolji iz ovogodišnje lige) plus Brazil kao jedanaesti. Brazil je ušao u ligu, i kao sponzor. Bit će dovoljno za suce, delegate, supervizore. Valjda i za putovanja momčadi na gostovanja. A i ArenaSport koja je na velika vrata uvela vaterpolo na televiziju zadovoljna je uključivanjem Brazila.

Prije par dana, već po običaju kao zadnje natjecanje u godini igra se kup. Primorje je osvojilo treći u nizu. Ponovno su igrali protiv Mladosti, ovaj put nije bilo +6, samo 5 razlike. Sandro Sukno sva ova 2-3 mjeseca kako je krenula sezona igra vrhunski. Kad treba potegne, u finalu kupa nije ni to morao, pa je Muslim „ukrao“ svjetla reflektora i bio najbolji igrač.

Jug je po treći put u nizu poražen od Mladosti. Nakon dva poraza od po jedan razlike, ovaj put -3. Izazvalo je to krizu u dubrovačkim redovima; Bobić i Smodlaka dali su mandate na raspolaganje. Jedino dobro što se tiče trofeja u prošloj godini Jug je sotvario u mlađim uzrastima. Nakon 3 sezone dominacije Mornara Trofej Nardelli vratio se u Gruž. Svojedobno je kap. Jerković govorio da je za Juga to najvažniji naslov u sezoni.

 

Inače, na početku sezone, tijekom prelaznog roka bilo je dosta zanimljivo:

Sandro Sukno je produžio s Primorjem i platio 50.000 eura odštete Jugu.

Primorje je ostao bez braće Varga i Obradovića, a stigao je Elez i Burić. Jug je najviše mijenjao. Došao je Obradović, Younger i Bicari, a otišli su Marelja, Nižić, Benić, Šutalo i Vranješ. Mladost je najmanje mijenjala: otišli su Kristijan Milaković i Martinić, a došli Buha, Lozina i Bašić.

Bošković i Burić vratili su se u reprezentaciju.

 

Primorje je dakle imalo godinu iz snova. Jug bi htio što prije zaboravit 2014. Mladost nastavlja sa životom na rubu stečaja, a hrvatski vaterpolo ostao je na samo sedam klubova koji imaju želju i mogućnost igrati prvu ligu.

2 komentara na “Vaterpolska 2014.”

  1. apsolutno, poznavajući prethodne odnose događaj godine bi bio i da su najudaljeniji na istoj slici, a ne prektički zagrljeni