Vlašić i Prančić jako loši u derbiju

Četvrti sraz Primorja i Juga ove sezone te uz onaj u grupnoj fazi kupa s najmanje tenzija. Jasno i jedni i drugi su željeli pobjedu, ali nije utakmica bila toliko bitna da bi tenzije bile na maksimumu. Mogao je Jug pobjedom u Rijeci produbiti krizu Primorja, ali novi sraz na final4-u za malo manje od mjesec dana nudi novi šansu.

Bilo je u ovoj utakmici dosta pogrešaka, čak i velikih, pojedinih igrača. Najčešće su to opravdanja neznalica i onih koje svojim nazovi naivnim komentarima žele druge takvima napraviti, kada opravdanja za sudačke pogreške pronalaze u poznatoj frazi: „Svi griješe, igrači, treneri, pa tako valjda mogu i suci“. Nije to karakteristično samo za vaterpolo, već općenito.

Prvo rijetko kad jedan te isti igrač napravi takav niz pogrešaka kao pojedini suci, ili baš ovi prije dva dana. Neusporedivo je uspoređivat pogreške igrača koji stalno plivaju, u klinču su s protivnicima, fali im kisika u pojedinim trenucima, dobivaju udarce iznad i ispod vode te moraju imati cijeli niz vještina i snage da izvest ih, sa sudačkim. Suci lagano šetuckaju uz rub bazena i moraju primjenjivati uglavnom vrlo jasna pravila. I imaju nekoliko puta više vremena za reakciju od samog igrača.

Floskula je da je vaterpolo težak za sudit jer se većina toga odvija ispod vode te da ima nerazumljiva pravila. Vrlo je jasno, sudac bi trebao suditi ono što vidi, a ne ono što ne vidi. Nikad se ne sudi odnosno ne bi trebalo suditi nešto što se dogodilo ispod razine vode, a da igrač svojim pokretima iznad vode to nije zorno pokazao sucima i gledateljima. Može obrambeni igrač držati i čupati protivnika ispod vode koliko god to želi sve dok napadač svojim pokretima iznad vode to i ne pokaže. I sve je to jasno i lako vidljivo.

Najbolji potez utakmice

Vlašić i Prančić su bili nedorasli zadnjoj utakmici. Osim toga nisu bili čak niti koncentrirani što je vidljivo primjerice iz dva detalja. Prvo kada je u prvoj četvrtini sude izbačaj Dedovića zbog nepravilnog povratka iz kućice za što im je trebala cijela vječnost da usuglase stavove. A druga kada je Vlašić u prvoj polovici druge četvrtine više nego očit blok Garcie koji je bio bliže njemu na rubu bazen nego Bijaču na golu prvo sudio kao korner pa tražio loptu kako bi se ispravio. Nisu to greške samo pokazatelji koliko su suci bili van ove utakmice.

Napravili su cijeli niz kardinalnih grešaka. Uz još niz onih koje manje upadaju u oči. Kao primjerci situacija iz mislim trećeg napada Juga u drugoj četvrtini. Vrlića konstantno kroz 4-5 sekundi igrač Primorja poteže i kad se Jugov sidrun poželi oslobodit tog zahvata odguruje se i suđen mu je kontrafaul. Pravi stručnjak za ovakve prosudbe je Periš koji se to doktorirao još dok je Smodlaka igrao Jugovog sidruna. Nakon što bi bekovi 10-15 sekundi jahali po glavi, hvatali za vrat, potezali, gurali Milu on bi ih u jednom trenutku zbacio sa sebe i za nagradu dobio kontrafaul.

Cijeli niz je ovakvih „usitno“ loših odluka bio u ovoj utakmici. S tim da mislim da u njima nije bilo tendencije jer su bile raspoređene na obje strane. Ali bilo je tu i laicima vidljivih, velikih pogrešaka. Počelo je sve kada je Krapić zabio gol za 1:1. Odmah zamahuju rukom preko vode uz vrlo jasno namjeru udaranja. Pravila su vrlo jasna: Brutaliti je kazna igraču koji načini grub nasrtaj što podrazumijeva ne samo udaranje nogom ili rukom, već i pokušaj udaranja s namjerom („malicious intent“). Dakle bitna je namjera ne i sam udarac u glavu. Ali sve i da su suci imali manjak hrabrosti dosuditi ono što su vidjeli nikako nisu mogli izbjeći barem kaznu za stupanj manju; dakle isključenje s pravom namjere.

Zatim greške koje mi možda i najviše smetaju kao npr. kada je Prančić sudio isključenje Perronea protiv Muslima koji je ušao s njime u dva metra. Smetaju mi više od drugih jer obrambeni igrač napravi fenomenalan potez, još i pokaže, dakle baš ono što je bitno, da ga napadač na nepropisan način drži – u ovom slučaju Muslimova ruka na Perroneov ramenu, i to ga grli oko cijelog vrata više nego očito – a sudac ga još kazni isključenjem. Potpuno jednaku pogrešku imao je Vlašić kada je sudio peterac za Juga jer je Lončar jednako tako svog čuvara Petrovića obgrlio oko cijelog vrata za klasični kontrafaul, a suđen je peterac. Obje pogreške su potpuno nevjerojatne.

Tada je Pezelj izgubio živce. Sudac jest jako pogriješio, ali način na koji se on ponio zaslužuje najmanje nekoliko utakmica kazne jer je omalovažio sport kojim se bavi. Nije se želio maknuti s klupe iako je dobio crveni karton, a kad je Bebić došao do njega da ga udalji napravio je još cijeli niz gestikulacija i uputio cijeli niz riječi koje su se samo nadovezale na cjelokupno sramotno ponašanje u tih čak 2-3 minute.

Cijelu utakmicu suci su imali kriterij da su dopuštali dosta držanja na vanjskim pozicijama, da se puštala tzv. „čvrsta igra“. Onda su odjednom za jedan od blažih prekršaja, onaj Macana na vanjskoj poziciji sudili izbačaj. Pa kad se Jug obranio i isključeni igrač vratio u formaciju odmah isključenje Benića na kojega je opet Radu krenuo rukama, doduše više ispod vode, ali više nego očito. I umjesto kontrafaula, isključenje. Na klipu se vidi da je Benić ranije držao Radua, ali u trenutku isključenja Radu njega očigledno udara.

Puno loših odluka dva najlošija pojedinca ove utakmice.