Srpski klubovi u novoj sezoni Jadranske lige

Mladi ljevoruki Kotoranin Dušan Mandić

 

Nakon nedavnih uspjeha reprezentacije Srbije, i trijumfa na svim natjecanjima, čini se da njeni klubovi u novu takmičarsku sezonu ulaze sa mnogo manje optimizma, naročito u trenutku kada je definitivno dogovoreno učešće u Regionalnoj ligi, mnogo jačem izazovu nego što ga je donosilo domaće prvenstvo. Prije samo dvije godine, Crvena Zvezda i Radnički su kupovinom najkvalitetnijih igrača uspjeli prekinuti dugogodišnju dominaciju Partizana u srpskim okvirima, te se dokazati i na europskoj razini. Danas je situacija potpuno drugačija, pa uprkos postignutim rezultatima, financijski se ne mogu pratiti niti Recco, klubovi iz Mađarske, Olympiakos, Oradea … gdje su sve srpski igrači odlučili nastavit karijere. Zašto je to tako, posebna je tema, no ostaje činjenica da će, osim eventualno Radničkog, srpski klubovi teško imati ozbiljnije role kako u Regionalnoj tako i Ligi šampiona.

 

Želja za učešćem u Jadranskoj ligi postojala je naročito u Partizanu već godinama unazad, jer osim europskog natjecanja nisu imali ozbiljnijih utakmica. Sada kada je najzad sve dogovoreno, čini se da je došlo u veoma nezgodnom trenutku za ovdašnje klubove. U svima se ističe korisnost ovakvog takmičenja, prilika da se mlađi igrači dokazuju kroz veći broj jakih utakmica, no problem bi mogli biti značajno uvećani troškovi koje ono sa sobom nosi, a u svjetlu trenutnoga financijskoga stanja. Također su već izražena negodovanja (od strane Zvezde), na neke organizacijske stvari tj. nepoštovanje već postignutih dogovora, ali se čini da kada već nije, Zvezda neće neozbiljno, u zadnji trenutak, odustati od svoga učešća. Uzgred, Zvezda je imala velikih primjedbi i na prošlosezonski sistem takmičenja u Euroligi, a isto se ponovilo i nedavno, kada su stavljeni u skupinu sa Reccom iako je postojao dogovor da predstavnici Italije, Mađarske, Hrvatske i Srbije ne mogu biti u istoj grupi. No, sve te pritužbe idu na račun zapravo srpskih vaterpolo funkcionera i njihovog zastupanja klubova, i trebalo bi ih rješavati u domaćim okvirima.

Što se samih timova tiče, osim Vojvodine, ostali su pretrpjeli velike izmjene u odnosu na prošlu sezonu. Najbolje je prošao Radnički koji je iako ostavši bez najbitnijih igrača (F. Filipović, Zloković, Burić, Đ. Filipović, M. Korolija) uspio dovesti i neka pojačanja (Marko Ćuk, M. Petković, Dedović, Trajković), te uz Radića, Ćirića, Vuksanovića i Miličića stoji kao trenutno najjači srpski klub po imenima. Uskoro bi im se kao još jedno pojačanje trebao priključiti i Vrlić.

Zvezda je nakon osvajanja svih mogućih trofeja u prethodne dvije sezone, ostala skoro bez cijeloga tima. Sigurno je tome doprinelo i prošlogodišnje rano ispadanje iz takmičenja u Euroligi, nakon čega je jedan jak sastav držan praktički zbog još svega par bitnijih utakmica u domaćem prvenstvu i kupu. Otišli su: Prlainović, Rađen, Avramović, Vapenski, Kljajević, Milićević, Vukčević, Mann. Od pojačanja su najbitnija 3 igrača došla iz Partizana: Rackov, Obradović i Tomašević. Oni će uz Šefika, Ranđelovića, braću Rašović i juniorskog reprezentativca Drašovića činiti okosnicu Zvezdinog tima u ovoj sezoni.

Partizanov trener Vujasinović odlučio se za potpuno podmlađivanje tima u kojem su samo 2 igrača starija od 20 godina (golman Rističević i Nizozemac Geilen). Od onih „iskusnijih“ tu su Mandić, Subotić, Vico, Tanasković i Jakšić, dok se nade polažu u juniorske reprezentativce: Radulović, Manojlović, Gogov, O. Stojanović, Asanović, Repanović. Soro će se vratiti u ekipu nakon završetka sezone u Brazilu. Senzaciju, kao pobjedu nad Reccom na F6 mislim da Partizan ove godine ne može ponoviti, no Vujasinović ističe da je ovo zapravo početak priprema za sezonu 2015.

Vojvodina se i ove godine oslanja na igrače koje uglavnom sama stvara, golmani Vitorović i Dobožanov, te Lekić i Gvozdenović članovi su juniorske reprezentacije (nedavno prvo mjesto na EP), dok je Vasić već igrao i za A reprezentaciju na FINA kupu.

Ono što sada stoji kao pitanje jeste koliko će Regionalna liga biti atraktivna gledateljima, a u svjetlu ovih novih sastava srpskih klubova. Teško da će se materijalni položaj išta popraviti ako ona na tribine bude privlačila i dalje stotinu ili dvije ljubitelja vaterpola. To opet povlači pitanje privlačenja sponzora, koji se ni do sada, pri većim uspjesima, nisu posebno isticali, dok se na državne novce očito ne može više računati. Pozitivno je što će medijski bar biti ispraćena te dostupna ljubiteljima ovoga sporta i van vaterpolskih centara. Kako god, stvaranje ovakve lige čini se sasvim logičnim i ispravnim u pokušaju popularizacije i razvoja vaterpola, dok će se u budućnosti pokazati da li ovako treba izgledati, i da li će uopće moći opstati.

 

Prvo kolo Triglav RL donijelo je i srpski derbi u kome je očekivano, od Partizana bio bolji Radnički, no izdaleka ne toliko ubjedljivo koliko krajnjih 4:8 govori. Partizan je bio oslabljen neigranjem golmana Rističevića, Mandića i Vica, dok je Radnički nastupio bez Radića. Beograđani su se dobro držali u lošoj utakmici, sve do kraja treće četvrtine, nakon čega je Radnički serijom od 5:1 uspio slomiti otpor mladog tima Partizana. I jedni i drugi bolje su partije pružili u drugome kolu, Partizan ubjedljiv protiv Branika iz Maribora 20:6, Radnički protiv POŠK-a 13:6.

Vojvodina je također solidno startovala, remijem u Kotoru 5:5, te pobjedom doma nad Medveščakom 6:2.

Zvezda je, nakon slobodnoga prvoga kola, uspjela pobijediti Mornara. Iako je dugo držala minimalno vodstvo, u trećoj četvrtini Mornar preokreće rezultat golovima iz vana Gluhaića, Zovića i  Bana. Mornar je na 3 minute prije kraja imao 6:7, no najzad tada iz igre prvi puta zabija S. Rašović (na samome kraju i još jednom) koji je završio sa 5 golova (1 iz peterca), V. Rašović dao je 2, po jedan centri Tomašević i Eškert. Kod Mornara u prvome dijelu zapažen i Kragić sa 3 gola.

Kvaliteta igre je ipak na razini sastava ovih timova i činjenici da je tek start sezone. Kao što sam i ranije pomenuo, u ovome trenutku u ovoj ligi, tek od Radničkoga se može očekivati neka značajnija uloga, dok će se ostali eventualno boriti za ulazak u prva četiri u svojim skupinama.