Vasas – Jug 11:8, navijačima pao mrak na oči

    Ovo putovanje možemo sažeti u samo dvije riječi «Kapetanov show». Sve je počelo u subotu ujutro u 9 ura. Kretalo se sa cvjetnog doma. Skoro svi su došli na vrijeme, samo se čekao Kapetan, koji je malo kasnio. Oni koji poznaju Miha znaju kada on postaje pričljiv, a na njegovom ulasku u autobus dalo se primjetiti da je u elementu.

    Autobus je bio polupun jer smo drugu polovicu navijača (navijači koji su trebali doći iz Dubrovnika) po riječima gospodina Sukna trebali pokupiti neđe u Zagrebu. Vođa puta Mijo Vragolov nas je prebrojao i sve je bilo spremno za polazak put Budimpešte. Od te druge polovice navijača nije bilo ništa, ne znamo čemu ta patka uprave Juga, jer smo komotno mogli napuniti autobus ostalim studentima u Zagrebu. Ne možemo reći da je to bilo tako da plate manje smještaja u hotelu, jer je cijena putovanja bila 300 kn, a smještaj je bio smiješan (ne znamo tko ga je rezervirao), ali o tome nešto kasnije. Miho se opskrbio bocom Jegera, a ostatak grupe s pivama na prvoj pumpi na kojoj smo stali. Brzo smo ostali bez alkohola, a naš Kapetan je postajao sve više raspoložen za priču i navijanje. Držao je atmosferu na razini i zabavljao cijeli autobus, ali vrhunac puta prema Budimpešti se dogodio kada je smislio pjesmicu koja je postala himna putovanja. Ubrzo se autobusom orilo «Fatoviću spora muho za tebe je Sandro Sukno». Tako glupo, a ipak tako genijalno. Miho nas je nastavio uveseljavati sve do Budimpešte, kad je naš smiješak s lica maknuo hotel Fortuna u kojem smo odsjeli. Naime to je brod vezan uz obalu Dunava, nešto kvalitetniji od Sidra na Savi. Bili smo smješteni u dvokrevetnim sobama. Soba se sastojala od dva minijaturna kreveta, na kojima se čovjek normalnih dimenzija ne može raširiti, a debljinu kušina smo uspoređivali s palačinkom. Televizija u sobi, barem mojoj, nije radila (nije da bi je nešto koristio, ali napomene radi). Banja je bila najjača, na podu nema nikakve barijere između tuš kabine i ostatka banje. Vrhunac svega je bilo to što je užasno smrdilo u sobi, a oba ”prozora” su bila hermetički zatvorena. Nakon što smo se smjestili odlučili smo posjetiti ‘all you can eat’ restoran u kojem smo bili prije par godina. Za 20 eura po glavi na izboru imate od bifteka do morskog psa, sve vrste priloga što možete zamisliti, 10tak vrsta kolača i još puno toga. Uz sve to, bilo koje piće vam je džabe i u bilo kojim količinama (ne vjerujem da imaju Dom Perignon i slične stvari). Kako se ručak u tom restoranu servira od 12 do 5 ura, a mi smo došli u 3 i po, nije nam preostalo ništa drugo nego da pošteno naplatimo tih 20 eura u uru i po. Ja sam se toliko natrpao da sve što sam stavio u sebe nakon ručka je bilo na silu, pa tako i piće kad smo izašli navečer. Nakon ručka smo otišli nazad u ”Hilton” spremiti se za utakmicu. Mogu reći da je Dobud najbolji igrač na svijetu (jer je iz Mokošice), uz njega je jedino Joković bio dobar dok ostali s onakvom igrom ne bi konkurirali ni za klupu Turčina. Jug je popušio, a mi već navikli jer nas još nikada nisu iznenadili s pobjedom u Mađarskoj. Nakon utakmice smo sreli Čvrgu, koji se javio Bracu i Mihu na način kako svakome od njih priliči: ”Đe si Braco, đe si Kapetane”. Prije povratka u hotel Nardi i Miho su skoknuli do butige po bocu Jegera. Odlučili smo ubiti oko prije izlaska. Jedini tko nije spavao je bio Miho, koji je nastavio piti pivu i pošao na recepciju upoznati se s recepcionerom da bi mogao iskamčiti otvarač za pive. Nakon odmora zazvali smo Braca, Miha, Nardija i Danijelu (Nardijeva mala), pa smo se počeli zagrijavati za vanka. Hrvoja je febra prikovala za krevet tako da je odlučio ne ići vanka. Miho se i dalje nije gasio, tako da je rijetko tko u sobi imao prilike doći do riječi, a kad bi netko i došao do riječi, Miho bi ga najčešće prekinuo s nekom svojom pričom koju je vrlo vjerojatno ispričao par minuta prije. Nikad nismo doživjeli toliko deja vu-a u tako kratkom vremenu. Najbolji trenutak zagrijavanja se dogodio kada se Kapetan sjedeći nagnuo prema Danijeli i isprdio naglas, te nakon toga mrtav hladan pitao ”đe je boca?”, jer mu je čaša bila prazna. Svi smo ostali zgroženi, a Miho je na to rekao ”što hoćete, prdim cijelu večer, a ovo mi je tek prvi put naglas”.
    Oko nekih 11 i po, ponoć, spremili smo se i pošli u noćni klub Jam Pub koji je smješten u ogromnom shopping centru na 5-6 katova. Putem smo odlučili pojesti par hamburgera u McDonald’s-u, đe nas je žena oderala naplativši nam 10 eura umjesto 8. Pošli smo na tramvaj put Jam Pub-a. U tramvaju Miho je upeglao dvije ženske koje su bile na ljetovanju na Krku, te im je dao do znanja da je Toni Centinski novi Frank Sinatra (sami prosudite). Na ulazu u disko nisu primali eure, a mi smo bili bez forinti. Pitali smo za promjeniti eure bilo đe ispred diska, no svi su ih mijenjali po ”popularnom” tečaju 1 euro = 200 forinti (u banci se dobije cca. 260 forinti). Dakle nismo mi jedini koji bahato deremo turiste. Braco se sjetio da je vidio bankomat, te je pošao podići forinte, dok se lukavi/pijani Miho ”bolje” snašao. Promjenio je 20 eura kod nekog lika ispred diska po još ”popularnijem” tečaju od 1 euro = 150 forinti. Disko je skup kao sam vrag, ulaz je 12 eura (3000 huf) samo za muške (ženama džabe), ali svih 12 eura se potroši kao konzumacija za šankom. Pića su po cca. 50kn, tako da nismo vele pili. Nardija su još oderali za 600 huf na prvoj turi jer nije tražio račun. Disko je pun dobrih žena i atmosfera je stvarno fenomenalna, svi su veseli i raspoloženi za zabavu. Najviše od svih Miho, kojeg je tijekom izlaska odjebalo 5-6 ženskih, da bi on prokomentirao to na samo sebi svojstven način: ”Nisam ja platio ulaz 20 eura da bi pošao doma sam”. Kasnije je navodno našao žrtvu kojoj je uvalio svoj trademark, popularni žvalj. U hotel smo se vratili oko 4, osim Miha koji se vratio oko 5 i po. Spavali smo do 9, tko je uspio sklopiti oka na onim krevetima, pa smo pošli na doručak u hotelu. Miha je samo zanimalo poslužuju li pivu za doručak. Fino smo se najeli, te smo u 10 i po morali biti ispred hotela za polazak u centar Budimpešte, đe smo bili slobodni do 1. Vrijeme smo ubili ispijajući kavu. Povratak nazad nije bio toliko zanimljiv jer je večina ljudi spavala. U Zagreb smo stigli oko 6 i kvarat, taman da svi stignemo na El Clasico. Znam da po duljini članka ispada da smo bili mjesec dana u Budimpešti, ali na to možemo zahvaliti Mihu. Hvala Kapetane.

O utakmici

    Prije utakmice smo pročitali najavu u Sportskim novostima. U njoj je pisalo da ne igra Bušlje, a na slici vidimo da na njegovoj poziciji starta Tiho Vranješ. Autor najave je dugogodišnji vaterpolo novinar Davor Buconić, tako da nismo imali razloga sumnjati u točnost ovoga. Utakmica se igrala na bazenu BVSC-a, koji je u još lošijem stanju od Bela Komjadia – mislim da je krajnje vrijeme da Mađari ulože koju forintu u gradnju bazena jer je ovo katastrofa. Počinje utakmica i odmah vidimo izmjenu Fatovića koji je krenuo sa Čvrgom na beka, dok je Vranješ igrao na lijevom krilu. Pogled na klupu Juga nije davao preveliku nadu u uspjeh jer su tamo bili Obradović, Benić, Ivanković, Nižić, Šutalo i Seman -sami izračunajte prosjek godina. Vranješ je odmah na početku imao nekoliko odličnih prilika s igračem više koje je upropastio sa svojim “topovskim” šutevima sa lijevog krila. Jug se solidno držao četvrtinu i pol, ali tada Vasas ulazi u seriju, tako da su u jednom trenutku došli na nedostižnih 8:3. Jug je zahvaljujući Dobudu imao dosta igrača više, ali cijela vanjska linija (osim Jokovića) je imala katastrofalnu realizaciju. Kasnije Jug daje nekoliko golova u nizu i dolazi na 10:7, nada se na kratko probudila, ali to je bilo sve od njih, jer Vasas rutinski privodi utakmicu kraju. Jug je imao dosta igrača više zahvaljujući odličnom Dobudu, realizacija je bila loša zahvaljujući lošim šutevima Sukna i Boškovića. Pred kraj, kad je sve bilo gotovo, dali su nekoliko igrača više, i tako uljepšali realizaciju na 13:6. Vićan nije bio na nivou, Sukno, Bošković, Obradović i Vranješ loši, Joković solidan, Dobud odličan. Bušlje je naravno bio nenadoknadiv, Obradović je  morao puno igrati beka, Čvrga je brzo pokupio dva isključenja tako da su se na beka znali naći Seman pa čak i Dobud. Željno se čeka i Marković jer više nema Azeveda, a Tihov “top” je vidio i bolje dane. Kod Vasasa mi se najviše svidio Gabor Kis. Suđenje na trenutke domaćinski, ali ipak čista pobjeda Vasasa. Na tribinama isto kao u bazenu, Miho je bio Dobud, Marin Joković, a ostali ispod nivoa kao i ostatak momčadi Juga.

 
VASAS: Nagy, Decker, Hona, Katonas 3, Hosnyanszky 2, Voros, Kovacs, Letay 1, Varga Da. 2, Varga De, Kis 3, Takacs, Jonas.

JUG CO: Vićan, Vranješ, Bošković, S. Sukno 1, Joković 3, Seman, Ivanković, Benić, Šutalo, Dobud 2, Drobac, Obradović 2, Nižić.

Igrač više: Vasas 6-12, Jug 6-13. 

 

 

 

Utakmica

 

Budimpešta

23 komentara na “Vasas – Jug 11:8, navijačima pao mrak na oči”

  1. Hahaha. Svaka cast. Sve si mi docarao ko da sam i bio tamo. Jos da si sliko Miha u elementu i okinuo koju sliku na rucku to bi bilo to.

  2. slažem se. ne znam što je tim jugašima da uvijek odigraju ko p… u budimpešti

  3. Članak izvrstan, svaka čast. Odlični ste.
    Može jedno pitanje samo, nevezano uz ovu tematiku- vidim na stranicama Mladosti da se jedan (od 2) kvalifikacijska turnira kupa igra u Zagrebu ( igraju Mladost, Mornar, Medveščak i Šibenik).
    Zna li netko gdje se igra drugi turnir?
    Hvala

  4. tako je marine! Dobud je najbolji jer je iz mokosice, a jokovic jer je iz zupe!!!

  5. evo što je birri izjavio za dobudov gol (cijeli intervju na waterpolodevelopmentworld.com – raduje me ova intencija fine, o čemu je i provokator piso nedavno)

    Saturday you saw in Budapest Vasas-Jug. How did it go?

    Very good. The referees have applied the regulation whistling over 30 numerical superority, but we could do even better. There was a time when the whole Hungarian public has stood up to applaud not a Vasas’ goal but the Jug’s one, a Croatian player on the developments of a man more, while stationed near the border of the pool has shooted a great “Bedouin” which surprised everyone, including goalkeeper. These are the technical gestures the people want.

      1. ne znam odakle se stvorio, a on je direktor u leni koji je zadužen za vaterpolo. uglavnom vodeći čovjek europske federacije vodenih sportova za vaterpolski dio.

        josh, oli imaš njegovu vizitku?

        1. da, upoznao sam ga tijekom FF turnira u Dubrovniku 2006.
          suci, delegati, organizacija su spavali kod nas u hotelu…

  6. Hvala rade na lijepim komentarima za slike i odabir naslovne slike takodjer!

    1. komentari su cobrini, a nakon ove naslovnice b/a te zove Feši, :))

  7. samo da napomenem da je Miho kasnio zbog mene, ali ipak mene se tamo moralo cekat, pa i nije nam bila neka presa prevelika 🙂

    Inace, clanak mnogo dobar

  8. zavisi. donji kono nije niti malo dio gruža, a gornji jest, ali samo onaj dio iznad gruža. ovaj prema starom gradu, ili istočnije od depozita već nema gruške odlike 🙂

  9. pa ne prave se neredi samo u gružu. što bi ti u mokošici na to rekli? pa oni sigurno misle da su najbolji za pravljenje nereda. kakav gruž, kakav ghetto 🙂

    1. Mokosica je olicenje kulture i dobrog kucnog odgoja za vecinu Dubrovackih kvartova