Zlatni Dubrovački veterani
Dubrovački veterani obranili su naslov Europskih prvaka. Nastupili su u kategoriji 50+ u sastavu: Maro BALIĆ, Mario BIJAČ, Alen BOŠKOVIĆ, Deni MARINKOVIĆ, Željko MAGE, Maro ŠUŠIĆ, Božo LUJO, Antun PASKOJEVIĆ, Željko MARGARETIĆ, Božo PERIĆ, Miho KLAIĆ, Jug BAŠICA, Božo KOPRIVICA, Olaf JOHN s trenerom Goranom TURAJLIĆEM.
Ekipa je to koja kroz sve godine svoga postojanja osvaja medalje, a kao pravi sportaši ističu one zlatne:
• 1. mjesto (zlatna medalja) na veteranskim Olimpijskim igrama Sidney (Australia) 2009. godine;
• 1. mjesto (zlatna medalja) na Svjetskom prvenstvu Christchursh (Novi Zeland) 2002. godine;
• 1.mjesto (zlatna medalja) na Svjetskom prvenstvu Rimini (Italija) 2012.godine;
• 1.mjesto (zlatna medalja) na Svjetskom prvenstvu Montreal (Kanada) 2014.godine;
• 1.mjesto (zlatna medalja) na Svjetskom prvenstvu Gwangyu (Južna Koreja) 2019.godine
• 1.mjesto (zlatna medalja) na Europskom prvenstvu u Rimu (Italija) 2022,godine
te još 5 srebrenih i 2 brončane medalje na Europskim i Svjetskim prvenstvima.
Dakle, ovo je čak 7. zlatna medalja s velikih natjecanja. Osim sportskih rezultata bitno je istaknuti kako je kroz proteklih gotovo 30 godina ova ekipa u manje više istom sastavu što svjedoči i o ljudskim kvalitetama i prijateljskom odnosu.
U nastavaku pročitajte kako je naš Boško opisao još jedan pohod na zlato.
Bilješke sa zlatnog puta – EP vaterpolskih veterana – Beograd 2024
25.06-01.07.2024.
Za ovo europsko prvenstvo spremali smo se od studenog prošle godine tj. 7 mjeseci, 2 do 3 puta tjedno na gruškom bazenu. Nije nas bilo puno, odigrali svega nekoliko utakmica sa našim mlađim kategorijama. Možda čudno zvuči, ali to su juniori veterana. Uspjeli smo u namjeri da ostavimo nekoga iza nas, nekoga tko će nastaviti.
Prvenstvo je održano na Novom Beogradu na bazenu 11. April. Vrlo povoljni Hotel Nota u kojem smo boravili je na nivou naših 3 zvijezdice, ali je usluga vrhunska. Mladi ljudi, vrlo srčano rade, mogli bi se neki naši turistički radnici zabrinut (sakrit). Sa 2 kombija koje smo iznajmili, bili smo za cca 15 minuta na bazenu.
Organizacija prvenstava je na kraju ispala dosta dobra, s manjim problemima. Suđenje je bilo u prosjeku dobro, počelo je loše, a završilo jako dobro. Ono što je najvažnije je da suci nisu utjecali na poredak, barem ne u našoj kategoriji.
——
Na put smo krenuli u utorak popodne, letom Tivat-Beograd. Otputovalo nas je svega 9 igrača i voditelj. Naš Deni doletio direktno iz Švicarske, Miho iz Zagreba, Marga je kasnio iz tužnih obiteljskih razloga, a Lujo zbog posla: Alen je morao otputovati prije nas zbog sastanaka LEN-e.
Igralo se na 2 bazena, zatvorenom i otvorenom. Bilo je dovoljno mjesta za pripreme za utakmice, što na drugim natjecanjima često nije slučaj. Općenito, prvenstvo je okupilo puno manje klubova nego se očekivalo, očito timing nije bio pravi.
Prvu utakmicu smo odigrali pristojno, ali nas je bilo premalo a protivnik je bio vrlo jak. Ekipa BVSC-Zuglo dobila je 10-9. Mi koji smo dugo tu, znali smo da ćemo se u finalu osvetiti.
U grupi smo pobijedili Makedonski Vardar, mislim 21-9, svi smo igrali, neki i predugo, pa je bilo i manjih medicinskih problema. Drugim mjestom u grupi ušli smo u polufinale i dobili za protivnika pobjednika grupe A, španjolski Real Canoe,
E tada je krenulo, pridružili se Lujo i Marga, Balić zatvorio kapiju, primili smo 6 ukupno golova u polufinalu i finalu. Volja s kojom se igra obrana je vjerojatno naš najveći forte.
U polufinalu smo španjolski Real Canoe dobili 8-3, a u finalu smo okrutno vratili Mađarima, nakon 9-10 u prvoj, finale smo dobili 11-3. Pored sjajne obrane, proradio je i napad.
VK Dubrovački veterani ima u zadnjih 20 godina 4 svjetska i 2 europska zlata, sve ostvareno timskom igrom, upornošću, a naravno i individualnim rješenjima. Kratko rečeno – KLAPA.
Utakmice je s klupe odlično vodio Goran Turajlić, još malo i postat će Sir AF.
Nakon ovog natjecanja činjenica je da su Dubrovački veterani aktualni dvostruki europski prvaci te da je, nakon osvojena 4 svjetska prvenstva, konačno došlo vrijeme i za još jedan europski naslov. Naravno da smo adekvatno proslavili.
———————–
U Dubrovnik smo se vratili u ponedjeljak popodne, naši prijatelji su nas dočekali bakljadom ispred Tramvaja, kako je red, način i običaj, a onda smo se malo i počastili.
Slijedeće veliko natjecanje je Svjetsko prvenstvo u Singapuru u kolovozu 2025. Daleko, skupo, u najgore vrijeme, ne znam hoće li Dubrovački veterani moći tamo nastupiti. Sad neću o razlozima zašto se ta prvenstva odigravaju svjetlosnu godinu od Europe, u kojoj je cca 80-85% vaterpolo kvalitete.
Ali, EP 2026 je u Parizu, možda je to prilika za treći naslov uzastopno, probat ćemo sigurno.
I za kraj malo osobno (nadam se da smijem, jest JB, emotivac sam) , hvala momcima što sam izjednačio broj na kapici sa brojem svjetskih i europskih medalja.
