3. grupa glasača za Trofej “Rudi Reš” za 2011. godinu

Stigli smo do treće grupe glasača. Danas su Joka, Dobud i Sandro dobili po drugu desetku. Vićan je najviše napredovao na listi sa dvije šestice, a Bušlje je prestigao Boškovića i sada je on na četvrtoj poziciji.Joković, koji dosada nije dobio bodove samo od Provokatora, učvrstio je vodstvo ispred Dobuda.

Danas krećemo sa Boškom kojemu je Dobud, kao i lani najbolji, a i jako lijepo nam je obrazložio svoj odabir:

Krenuo sam metodom eliminacije:
Od dobrih igrača u moj uži izbor ne ulaze:
-igrači koji nisu bili u reprezentaciji na SP (Vićan, Premuš, Marković)
-stariji igrači bez ključnog učinka u reprezentaciji i klubu (Barač, Karač)

Filtriranjem užeg izbora, otpadaju, ovim redom:
-Paškvalin – uz svu borbenost i određeni napredak nije tip igrača po mom ukusu, stalno na
granici kontrafalula a prečesto i preko nje
-Pavić – zbog polufinala SP
-Buljubašić – jako ugodno iznenađenje, izuzetno napredovao
-Muslim – dobar, ali očekivao sam puno veći napredak
-Bošković – nije u vrhunskom klubu, Vasas je počeo igrati bolje tek krajem godine
-Sandro Sukno – odličan, po kvaliteti u samom vrhu, ali bez presudnog učinka u
reprezentaciji i Pro Reccu

Ostaju:

5. Obradović
Igrač koji kvalitetno pokriva više pozicija (bek, vanjski, po potrebi i sidro), odličan šut, vrlo borben, tip igrača to ukusu publike, dao veliki doprinos klubu i reprezentaciji

4. Burić
Standardno dobar, pouzdan, čvrst u obrani, opasan iz svih pozicija u napadu

3. Joković
Par izvanrednih utakmica za Jug i reprezentaciju, dodatno je poboljšao igru u obrani (kod ulaska drugog centra) a u napadu može još bolje

2. Bušlje
Prvi bek Juga i s Burićem reprezentacije, fascinantno je kako „pojede“ protivničke centre pogotovo kad je suđenje korektno, samo se mora riješiti onog jednog primljenog gola po utakmici i više koristiti šut

1. Dobud
Prvo sidro kluba i reprezentacije, obavio ogroman posao, po meni ponajbolji svjetski centar, istak’o se i na turniru „II četvrtina“

Drugi na redu je Mark kojemu je Joković drugu godinu zaredom na vrhu, a prije toga mu je dva puta bio na drugom mjestu:
Iako bi ovdje trebalo izdvojiti bar 10-oricu, uguralo se ovih 5.

10 bodova – M. Joković, igrač koji može ovu generaciju visoko uzdignuti, kad je on pravi svi su opušteniji i obično je onda od početka rezultatski izvjesno.
6 boda – F. Vićan, iako se nije u kupu iskazo kao uostalom ni većina, dobre obrane i vraćanje ekipe se pamti.
4 boda – N. Sutić, nakon odličnog starta u Jugu malo pada u formi i griješi, nije da ga ni gol hoće, pa da ga dignem jer komotno može biti jedan od temelja uspjeha ove ekipe.
2 bod – Bijač, nabranio se ove sezone, a kao budućnosti Juga treba ga ohrabrit i počet s njim u ovom našem izboru.
1 bod – P.Obradoviću, krasni golovi, ne tako česti pa zato bod.

I na kraju Josh kojemu je Sandro svake godinu sve više i više u poretku – preklani 4., lani 2. i sada na 1. mjestu:

Moj osobni, subjektivni izbor bi bio sljedeći:

1. Sandro Sukno
2. Frano Vićan
3. Maro Joković
4. Miho Bošković
5. Nikola Sutić

Sukno mi je igrač čiji doprinos vidim na oba kraja terena – ubojica u napadu, agresivan obrambeni igrač, sa stalnim pritiskom na napadača. Inteligencija, mirnoća, ne treba puno o njemu pisati….osnova igre Juga u prošloj sezoni, a polako i reprezentacije.

Vićan…. bez njega se ne može, odn. bez njegovih najboljih izdanja, kad brani i ono što normalan vratar ne bi nikad mogao skinuti. Današnji Jug ne bi bio ono što jest bez Frana Vićana. OK, ovisi on o angažmanu obrane ispred sebe, ali Frano iz njih izvlači ono najbolje, potiče ih na još veći trud kakvim povikom i autoritetom. Gospodin i čovjek.

Joković – umjetnik “nezgodne” strane. Obožavam njegovu eksplozivnost u šutu, “fjombu” (konavoski: praćka) u ramenu, pregled igre. Ako se njega izolira ili isključi iz igre, Jug je mnogo slabija momčad, kao i reprezentacija. Precizan, plivački spreman, razarač – osobno mislim da bi morao više šutirati, znajući za što je sve sposoban.

Bošković, miljenik dance.hr. Ja mu odajem poštovanje jer je spreman uzeti loptu, dignuti se i opaliti, kad se svima stisnu muda, pa i velikim macho-ima i frajerima. Karakteran, samopouzdan napadač, kakvoga bi svaki klub morao imati. Nekad prelagano prima golove preko igrača koje čuva, ali donosi s druge strane dosta dobra svojoj momčadi.

Sutić. Šutljivi Nikola, uporni radnik, klupski vojnik. Nije u glavnim ulogama, nije onaj na kojega ide lopta, nije prvi odabir svojih suigrača kad je gusto i kad nekome treba dodati, iako on ima u sebi rješenja za takve situacije, samo mu je potrebno više samopouzdanja. Svoju je vrijednost dokazao u finalnoj seriji PH kad je bio drugi najbolji strijelac Juga. Zaslužuje mnogo više kredita od trenera, a posebno od suigrača. Rudića više neću ni spominjati, nije ni zaslužio.