4. grupa glasača za Trofej “Rudi Reš” za 2011. godinu

Nakon četvrte grupe glasača Maro Joković je i dalje vodeći, međutim sada mu je prvi pratitelj Sandro Sukno koji je prestigao Nikšu Dobuda. Također, Miho Bošković se probio na 4. mjesto. Preostaju nam još samo dva glasača i dobiti ćemo pobjednika ovogodišnjeg izbora. S obzirom da je još dakle najviše 20 bodova u igri to će biti jedan od prve trojice, a Dobud je u prilici osvojiti drugi naslov.

Danas krećemo sa Ogsom koji neizostavno glasa sa velikog Vladimira Vujasinovića koji je tamo prije 20 godina zaigrao sa hrvatsku reprezentaciju pa se time kvalificirao u ovaj izbor. Nakon 2008. ponovno je na čelu poretka koji ide ovako:

10 bodova – Vladimir Vujasinović – Šta reci… Prvak Europe, i to pored ovakvog Pro Recca. Igra kao da je bar 5 god. mlađi. Utakmica protiv Juga u Dubrovniku za ocjenu 10. Igrač koji bi bio vođa u bilo kojoj ekipi.

6 bodova – Nikša Dobud – Najjači centar svijeta, da mu je njemačke radne etike i motivacije, bio bi vjerojatno najbolji igrač svijeta. Ali i ovako je uvijek u vrhu, kad treba potegnuti uvijek je tu, nikad se ne skriva od odgovornosti. A i iz Mokošice je, s čim automatski dolazi i vic koji ima u igri.

4 boda – Maro Joković – lijepo je da između lekcija francuskog i druženja s kojekakvim probisvijetima i barabama iz frankofonskog polusvijeta ima vremena i za vrhunski vaterpolo. Sjajno razigrava, pogađa… Još da malo otpusti kočnicu u napadu…

2 boda – Danijel Premuš – Sjajne partije pruža Danijel za Novljane. Još kad bi Rudić potražio drugog centra reprezentacije malo dalje od Rijeke…

1 bod – Sandro Sukno – Šteta sto su neke ambicije iznad nostalgije za rodnim gradom, ali mora ga se razumjeti. Više bi dolazio do izražaja u Jugu, nego u onom skupu vrhunskih igrača, zato samo 1 bod…

Debeli Kaka je, kao i Braco, ponudio samo igrače, bez objašnjenja. S obzirom da je on Turčinov Kapetan s velikim K, onda mu se to tolerira:

1 Pavić
2 Sukno
3 Bošković
4 Joković
5 Muslim

I treći danas b/a. Najbolji ove godine mu je Sandro Sukno kojega je lani stavio na 2., a preklani na 3. mjesto. Zanimljivo da je b/a tek drugi, uz Provokatora, koji vodećem Jokoviću nije dao ni boda:

Bila je ovo godina u kojoj mi se dosad bilo najteže odlučiti, ne samo za prvoga, nego i za petoricu. Imao sam 7 kandidata koji su mi (skoro) svaki u određenom trenutku bili na broju jedan. Šteta da Premuš i Vićan ne igraju za reprezentaciju jer bi se bilo lakše odlučiti, svaki dobar nastup bi ih pomaknuo prema gore, a loše prema dole u poretku. Od tih sedam na kraju su mi Joković i Bušlje otpali, prvi jer je možda malo previše samozatajan, tj. može on i bolje, kao što je uostalom pokazao u jednoj od najvažnijih utakmica sezone, u četvrtfinalu SP-a kada je skoro sam dobio Crnogorce sa 4 gola od prvih 6 Hrvatske. Bušlje mi je otpao zbog previše primljenih golova od sidruna, a konačni izbor je sljedeći:

10 bodova – Sandro Sukno – jedini razlog zbog kojega sam se premišljao hoće li na broj 1 bio je nastup na SP-u gdje je bio samo solidan. Ali kad sam se sjetio da se nitko tada nije previše istakao to mu nije oduzelo previše kredita. Tijekom cijelog prvog dijela godine, dok je bio Jugaš bio je uvijek ključni igrač kad je Jug pobjeđivao, a od svih naših klubova (ili igrača u inozemstvu) Jug je najviše i najčešće slavio pobjede. On kao najzaslužniji i najbolji, zaslužuje 10 bodova, a uostalom i transfer u Pro Recco dosta govori sam za sebe.

6 bodova – Danijel Premuš – neopravdano nije postao Hinićev nasljednik u reprezentaciji i zbog toga smo sada dosta slabiji jer Paškvalin nije ni približno dobar da na tom visokom nivou bude igrač koji će napraviti nešto bitno. U Jadrana je igrao odlično, a posebno mi je u sjećanju drugi dio sezone, kada vrlo često zabijao i po dva gola sa dva metra po utakmici, uz pokojeg sa igračem više, i uz Gojkovića i Šćepanovića vuče mlade Novljane prema solidnim rezultatima. Lani je osvojio Jadransku ligu i kroz cijelu 2011. Igra vrlo dobro.

4 boda – Paulo Obradović – igrač koji je malo u sjeni nešto starijih i s pravom razvikanih igrača koji su kao vrlo mladi postali svjetski prvaci sa reprezentacijom, ali koji se preko posudbe u Šibeniku izborio za mjesto u Jugu i sada sa 24 godine izgleda kao da je tu već „100 godina“. Iako je pomalo žrtvovan na poziciji beka, odlično doprinosi klubu i reprezentaciji. Često je ulazio kao drugi sidrun, a udarac mu je možda i najbolji od svih naših igrača. Zbog čega je još i više šteta što se umara kao bek u obrani i ne šutira toliko često. Velika mu je kvaliteta što se u važnijim utakmicama više ističe i ne boji se preuzet odgovornost. Primjerice produžeci 4. Finalne utakmice PH kada je zabio oba gola za Jugov naslov prvaka države.

2 boda – Nikša Dobud – eto tek mi je drugi sidrun na rang listi iako ga smatram jednog od najboljih sidruna na svijetu i najboljim u nas. Ali ne igra uvijek na maksimumu kapaciteta, pa ga malo i „kažnjavam“ sa samo 2 boda. I lani i preklani mi je bio na prvom mjestu. Protekle godine nije imao toliko lucidnih poteza kao prijašnjih, a i nije niti toliko često zabijao sa dva metra.

1 bod – Frano Vićan – u početku mi je bio prvi vrhu poretka, ali ga je loša partija u Zadru spustila. Ne bi mi to toliko utjecalo da nije propustio veliki dio godine što zbog ozlijede što zbog toga jer ne igra za reprezentaciju. Ipak, toliko je kvalitetan da se nakon 4–5 mjeseci pauze vrati i u 3 četvrtine finalne utakmice skupi 14 obrana. To je bila jedna od, ako ne i upravo najbolja prezentacija jednog našeg igrača u protekloj godini.

Za kraj bi još samo spomenuo dva mlada igrača, Marka Bijača (’92.) i Antu Vukičevića (’93.) koja su od dosad neafirmiranih igrača u protekloj godini najviše pokazala i budućnost je pred njima.