Biramo po deseti put

Leti vrijeme; već deseti put stručni žiri danče.hr-a bira najboljeg vaterpolistu u Hrvatskoj. Još tamo od 2008-e kada je Frano Vićan bio prvi koji je osvojio laskavi trofej koji ima težinu, pa sve do Marka Bijača lani čiji je korpo morto tek ovih dana ugledao svjetlo dana.

Stružni žiri ove godine otvara fantastični duo rg i mk. Krećemo s riječkim dopisnikom koji je zamro još i više nego ambicije Primorja:

5. mjesto Xavi Garcia– Igrač koji već godinama igra na vrhunskoj razini. Ove je pak napravio dodatni iskorak te postao jedan od ključnih igrača reprezentacije i nositelja igre Juga. Uz odlične fizičke sposobnosti, brzinu i igračku inteligenciju, i ove godine najbolji kada je najpotrebnije. I dalje odličan ne samo u napadu već i u obrani.

4. mjesto Luka Lončar – izrastao u pravu svjetsku klasu i centra s kojim svaka ekipa u kojoj igra ima veliku prednost na 2 metra. Odlično drži napad i oduševljava raznovrsnošću poteza.

3. mjesto Marko Bijač– Jugova škola još od velikog Zambate nije izbacila ovakvog vratara… U redu, Zambate i jedinog koji može stati u istu rečenicu sa njime- Frana Vićana. Marko je na najboljem putu da postane legitimni nasljednik dvojice velikana- u 2017. godini njegova je kvaliteta dodatno došla do izražaja i postao je jedan od stupova Juga i reprezentacije. Odličan rad nogu, mirnoća u najvažnijim trenucima i čitanje igre stavljaju ga u red najboljih vratara svijeta (nakon Zambate).

2. mjesto Sandro Sukno– šta reći o Suknu… Jednostavno veličanstvena godina koju je odigrao na zadivljujućoj razini. Maestralna prezentacija na svjetskom prvenstvu najviše je pridonjela osvojenom zlatu i prekidanju višegodišnje dominacije reprezentacije Srbije. Njegov doprinos ekipi za koju igra može se dočarati jedino sa sljedećom konstatacijom- ekipa koja ima njega, ima igrača više u bazenu. I u obrani, a posebice u napadu gdje ga protivnici ponekad niti udvajanjem ne mogu zaustaviti. Njegova brzina, lucidnost i razoran šut najviše dolaze do izražaja kada je najgušće i najpotrebnije.

Nadajmo se da će sa zdravljem biti sve u redu i da ćemo i dalje gledati njegove majstorije.

1. mjesto Maro Joković– Iako u duši plivač maratonac, koji se vaterpolom bavi isključivo radi održavanja forme za vrhunac sportske sezone (dančarski maraton ‘Đuro Kolic’ na kojemu sa posebnom radošću nastupa), Maro i u svojoj ‘drugoj ljubavi’ vaterpolu postiže vrhunske rezultate. Uz Sukna najbitniji igrač reprezentacije, drugo mjesto u Ligi prvaka stavlja ga ipak ispred Sukna. Od ove sezone postao i vođom Juga u bazenu, te svojim odličnim igrama u obrani kao i lucidnošću u napadu najviše pridonosi opetovanim uspjesima Juga.

Rg u svom predsjedničkom izboru uvijek ponudi i poneko ime koje nakon toga dodatno bljesne:

1. Xavi Garcia –  Ogranak slavne hrvatske obitelji Garcia iz Pičeta s jakom tradicijom ljevaka, fenomenalno se nadopunjuje s Jokovićem i ovom prilikom moram reć da je prava šteta što ne igraju u vaterpolu trojica na desnoj strani da možemo i Visku (op.a. Ante Visković) ubacit s njegovom zaraznom karizmom, skoro k’o u Miša Kovača.

2. Sandro Sukno – Nije Sandro džabe Sukno. Izabran je za igrača svijeta od nekih portala na relevantnijim jezicima. Možda da dance.hr pređe na engleski i poveća već pozamašnu težinu Rudiju?

3. Luka Lončar – Toliko dosadno dobar da se stvarno nema što reć. Da je hrana, bio bi prigane patate.

4. Ante Vukičević – Prošle godine je ušao u reprezentaciju zahvaljujući dobroj prođi u glasanju za Rudi Reša i debelo opravdao povjerenje. Trenutno se oporavlja od ozljede koju je sam sebi nanio u nesvakidašnjoj nezgodi kad je sam sebe upucao u stopalo i umjesto u Juga pošao igrat u Marseille.

5. Josip Arslan Šutalo –  Dijamant koji nikako da se vrati u Juga. Fenomenalan u fizičkom nadigravanju ili štono bi se u nas u narodu reklo “kad se treba pobit”. Svaka utakmica s njim i Muslimom na suprotnim stranama – užitak za gledatelje, melem za oči.