Nije mi jasno zašto izbornik Slaven Bilić za seriju prijateljskih utakmica perolake kategorije u reprezentaciju nije pozvao autora ŠkureBure, moju malenkost. Da je pozvao Maroleta, ovaj bi ciklus imao barem nekakav smisao, točnije rečeno osobni smisao, i bio bi zbog toga, na ljestvici smisla jedan skalin poviše – besmisla. Upravo je besmisao, jedina imenica koja može opisati tri prijateljske utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv nogometnih telesila – Austrije, Walesa i Estonije.
14.05. i 15.05. se odigravo final4 u Italiji, sa 4 najbolje momčadi svijeta u ovom trenutku. Sve su oči bile uperene prema Italiji. Ali ipak to nije bilo sve od vaterpola u tom terminu. Neki prekaljeni vaterpolisti su dobili wild card za međunarodni veteranski turnir u Kranju, pa eto mogu svjedočiti o tom milom događaju. Iako taj turnir nije mogao doći na prve stranice novina i nije bilo direktnog prijenosa (a možda bolje da i nije), pamtit će se po odličnoj organizaciji turnira od strane veterana Kranja, što navodno nije bio slučaj u Italiji. Tako, da i ovim putem šaljem sve pohvale organizatorima i glavnim pokroviteljima. Možda da dogodine ovi pomaknu final4 u onaj termin kad se ne bude odigravo turnir u Kranju, pa da Mićo svrati malo do Dežele i uvjeri se što je pravi vaterpolo!
Evo par riječi da i ja napišem na www.dance.hr. Moram i ja probit taj led, a najbolje započet pričom iz daleke Švedske. Tamo je ipak sve pod ledom, ali se nijednom nismo prosuli po ledu, a ni zaplivali, a bilo je prilika. Čak smo ih i izazivali. No, najbolje da ja krenem sa pričom, onako po sjećanju, iz dana u dan.









