Put u Stockholm – treći dio

    Uveče smo se opet okupili u stanu, javili se čak i na radio Dalmaciju. Jedan prijatelj nam se nije htio javit, pa smo ga pozdravili preko radija. To veče smo išli u Golden Hits. To je kao neka popularna birtija u koju izlaze uglavnom Šveđani. Kad smo došli ispred, opet red za čekanje. Nakon kratkog razmatranja, odluka je pala da se čeka ulaz. Čekali smo ispred nekih pola ure, neki Šveđani su ispred nas počeli pjevat nešto, na što smo mi razvalili Mila (http://bdyoutube.com/video/xO2zQu6Sw34/Dalmacijo-ljubav-si-vjecna-Stockholm.html). Kasnije smo morali autograme dijelit.

Gospar Lonzi, je li vrijeme za penziju?

     „Već je eto lito dana, i skoro će zima“ – jedan prigodni stih za početak s obzirom da je od Final4-a u Napulju prošlo već više od 2 tjedna, a i jer cijeli tekst pjesme „Maslina je neobrana“ možemo promotrit kao jednu parabolu na stanje u današnjem vaterpolu.
    Suđenje, kao što to najčešće i bude, i ovaj put je bilo u prvom planu. Kao što se cijela Euroliga izgleda organizira kako bi već u prijašnjim tekstovima spomenute persone džabe putovale Europom, i za kraj dobile 300 pansiona u nekom luksuznom hotelu, isto tako se najčešće u prvi plan na kraju probiju razni Stavridisi, Koganovi odnosni oni pod čijim patronatom rade tj. Lonzi kao capo di tutti capi. Kakvi Kasas, Udovičić, Kiss, Brguljan, Sukno ili Prlainović… o njima se tek priča kao o eventualnim žrtvama ovih glavnih „zvijezda“.

Put u Stockholm – drugi dio

    Prvo smo krenuli na neki „Balkaniše party“ u neku birtiju koja je bila 10 minuta hoda. Tamo cajke i nigdje nikoga, osim neke dvije cure koje su tečno govorile ex-yu jezik, pa su nas pozvale da sutra dođemo na otvaranje njihovog kluba. Jednoglasno smo odlučili da idemo potražit sreću negdje drugo za to veče, pa smo sljedećih 15-ak minuta tražili birtiju. I naišli smo na jednu, koja je u blizini stana, i u koju izlaze Šveđani. Morali smo stat u red, jer se ispred svake, malo popularnije birtije čeka red za uć, a uz to se još i plaća ulaz. Tamo je jedan naš član izvadio pljosku sa jegerom još od skijanja, tako da je lakše bilo čekat.

Izborniče Biliću, zašto mene nisi zvao?

 

Nije mi jasno zašto izbornik Slaven Bilić za seriju prijateljskih utakmica perolake kategorije u reprezentaciju nije pozvao autora ŠkureBure, moju malenkost. Da je pozvao Maroleta, ovaj bi ciklus imao barem nekakav smisao, točnije rečeno osobni smisao, i bio bi zbog toga, na ljestvici smisla jedan skalin poviše – besmisla.  Upravo je besmisao, jedina imenica koja može opisati tri prijateljske utakmice hrvatske nogometne reprezentacije protiv nogometnih telesila – Austrije, Walesa i Estonije.

Međunarodni veteranski turnir u Kranju

    14.05. i 15.05. se odigravo final4 u Italiji, sa 4 najbolje momčadi svijeta u ovom trenutku. Sve su oči bile uperene prema Italiji. Ali ipak to nije bilo sve od vaterpola u tom terminu. Neki prekaljeni vaterpolisti su dobili wild card za međunarodni veteranski turnir u Kranju, pa eto mogu svjedočiti o tom milom događaju. Iako taj turnir nije mogao doći na prve stranice novina i nije bilo direktnog prijenosa (a možda bolje da i nije), pamtit će se po odličnoj organizaciji turnira od strane veterana Kranja, što navodno nije bio slučaj u Italiji. Tako, da i ovim putem šaljem sve pohvale organizatorima i glavnim pokroviteljima. Možda da dogodine ovi pomaknu final4 u onaj termin kad se ne bude odigravo turnir u Kranju, pa da Mićo svrati malo do Dežele i uvjeri se što je pravi vaterpolo!

Put u Stockholm – prvi dio

 

    Evo par riječi da i ja napišem na www.dance.hr. Moram i ja probit taj led, a najbolje započet pričom iz daleke Švedske. Tamo je ipak sve pod ledom, ali se nijednom nismo prosuli po ledu, a ni zaplivali, a bilo je prilika. Čak smo ih i izazivali. No, najbolje da ja krenem sa pričom, onako po sjećanju, iz dana u dan.

Mladost – Primorje 11:5

    Prva polufinalna utakmica između Mladosti i Primorja nije ponudila pretjerano kvalitetan vaterpolo. Posebno su Riječani bili usporeni, i u plivanju u napad – po trojica bi već na centru stajala kao primit loptu, a i u povratku u obranu pa su im mladostaši napravili 6 što kontri što polukontri u kojima bi igrač s loptom ostajao sam na oko 6 metra. Iako Mladost nije blistala lakoćom je pobijedila sa uvjerljivih 11:5.

Organizacija turnira u Napulju

     Organizacijom u Napulju se još jednom pokazalo kojim putem ide ovaj nama tako drag sport. Počnimo od početka organizacije koju naravno maestralno vodi LEN. Da bi se ekipa uopće kandidirala kao domaćin za Final 4 treba prvotno uplatiti LEN-i 10,000 eura. Nakon što LEN-a prikupi sve kandidature i pokupi tih par desetaka tisuća eura, bira jednu od ekipa kao domaćina. Uvjeti za dobivanje domaćinstva su osigurati 300 spavaćih mjesta u hotelu s 5 zvjezdica, tako da ekipa poput Birrija, Lonzia i sličnih mogu džabe doći na Final 4 žderati i lokati, te uplatiti dodatnih 90,000 eura na račun LEN-e. Uz sve to ne zaboravimo da pobjednike Final 4 očekuje astronomska nagrada od 18,500 eura, s kojim jedva pokriju put na Final 4.

Pro Recco 6. put prvak Europe

    Pro Recco je pregazio Kotorane i vrlo uvjerljivo slavio. Osvojili su 6. naslov i sada su stigli Partizan i samo su na korak od Mladosti koju bi mogli idućih godina prestići s obzirom na sve poznate okolnosti. Recco je na isti način počeo utakmicu kao i jučer. Prva četvrtina 2:0 za Primorac, a Genovezi su promašili sva 4 igrača više. Opet isto suđenje, 26 igrača više, još 2 puta obostrano isključenje i 2 puta po 2 igrača više. Katastrofa. I opet su velika većina izbačaja bili na vanjskoj poziciji za stvari koje su do prekjučer bili obični prekršaji, a vjerojatno će i sutra opet bit. Kao što je i bilo očekivano Stavridis je sudio i drugu utakmicu Recca, ali danas je Primorac bio previše nemoćan pa se Grk nije morao truditi.

Stavridis opet “najbolji igrač” Recca

    Pro Recco je ušao u 5. finale zaredom, a i danas mu je Stavridis bio najbolji igrač. Sutra ga očekujem da opet bude uz rub bazena, kao i pobjedu Recca. Imo bi puno toga reć i o suđenju u drugoj utakmici, ali o tome idućih dana. Uglavnom sramota za LEN još jedan put, a i organizacija je bila jako loša. I o tome isto u zasebnom tekstu.